Goran Hajduković Čupko (44), nekoć jedan od vođa Dinamove navijačke skupine BBB, uhićen je prije nekoliko dana zajedno sa svojim ortakom, inače jednim od vođa Delija, radikalnih navijača beogradske Crvene zvezde, na karlovačkom području. U njihovom kamionu policija je pronašla 170 kilograma marihuane, tržišne vrijednosti oko četiri milijuna kuna! Osim velike količine droge, uz sebe su imali i dva poluautomatska pištolja marke Glock, koje među ostalim koristi i hrvatska policija, te 53 komada streljiva i nešto manje od grama kokaina, očito za osobne potrebe, piše Romana Eibl u 7Dnevno.

Okej, ni prvi ni zadnji koji su pali švercajući drogu, nikakva sablazan, osobito jer je odavna već javna tajna da se dio nogometne navijačke vojske diljem svijeta bavi krijumčarenjem opijata, a navijanje im služi kao paravan. Upravo su zato FBI i DEA, američka policijsko-obavještajna agencija za suzbijanje droge, točnije najpoznatija svjetska agencija za obračun s narko mafijom, počeli istraživati tijekove enormnih iznosa novca što su se tobože iz nogometa slijevali na stotine off shore račune diljem svijeta, a zapravo se radilo o novcu zarađenom švercanjem droge. U jednoj takvoj „sačekuši“ zapravo je, kao kolateralna žrtva izvlačenja i pranja novca iz Dinama, razotkriven i naš domaći dečko Zdravko Mamić.

Ono što je sablasno u priči oko Gorana Hajdukovića Čupka je činjenica da je nedavno taj tip s debelim policijskim dosjeom iskorišten da svjedoči u korist sustava u aferi „Špic papak“ s navodnim lažnim fotografijama ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića u društvu neke noćne dame i lajnom koke ispod nosa. U produkciji i publiciranju afere, koja to nikada nije trebala ni biti, glavni su producenti bili vlasnik i glavni urednik Nacionala, Berislav Jelinić, te, da ne povjeruješ, Sigurnosna obavještajna agencija i premijer Andrej Plenković osobno. Iz samo njima znanih razloga, na najvišoj je razini odlučeno, jer Jelinić je odmah premijera obavijestio da posjeduje kompromitirajuće materijale o visokom državnom dužnosniku, da se fotografije, iako je SOA utvrdila da se bjelodano radi o fotomontaži, ipak objave u političkom tjedniku Nacional, jer je to u interesu javnosti, pravdao je Jelinić taj svoj posve neobjašnjiv novinarski i urednički potez. Kojeg su osudili i većina kolega novinara, jer nikada nisu svjedočili praksi da se nešto što je navodno neupitno utvrđeno kao falsifikat ipak objavljuje.

Na društvenim su pak mrežama građani od cijele afere napravili svojevrsnu parodiju te izvrgli ruglu i Vladu jer je digla navodni slučaj na najvišu razinu, okarakteriziravši ga kao atak na politički poredak i dosad najpodmukliji pokušaj destabilizacije Vlade. Nije se dobro provela ni SOA čiji su eksperti tri dana forenzički vještačili sporne fotografije i utvrdili da se neupitno radi o falsifikatu, nudeći kao argumente nešto za što ne trebaju nikakvi specijalni forenzički alati, cipele navodnog ministra su sprijeda oble, a on uvijek nosi špic-papak, a sat koji je vidljiv na ruci navodnoga Tolušića, rekao je netko iz SOA-e u Nacionalu, ministar ne posjeduje u svojoj kolekciji, jer on im je osobno to potvrdio.

Da bi se slučaj zatvorio, a tzv. afera dobila svoj epilog nekoga je trebalo teretiti i goniti, pa je u cijeloj priči zasad nastradao „poštar“, kako je u izvrsnom, ironičnom prilogu Zoran Šprajc, nazvao Krunoslava Grlevića, inače dugogodišnjeg prijatelja glavnog urednika Nacionala, koji mu je slike predao. Niti je Grlević ikome prijetio, niti je ikoga ucjenjivao, samo je rekao Beri da ne želi imati nikakva okopavanja oko fotografija, neka on procijeni o čemu se radi, ako su fejk, neka ih baci i zaboravi.

Ali, Jelinić, a i premijer i SOA imali su drugi plan. Pa se Krunoslava Grlevića danas kazneno goni, s ciljem da se pokuša teretiti i Claudea Jambrušića, privatnoga poduzetnika, za kojeg se, u unaprijed složenom scenariju, ustvrdilo da je imao motiva nauditi ministru Tolušiću jer mu je goleme poticaje iz europskih fondova skresao u dvije godine na mizernih nekoliko stotina tisuća kuna, zbog čega je Jambrušić primoran da digne ruke od projekta u koji je uložio 19 milijuna kuna: zakup zemljišta, kupnja krava, podizanje torova, izgradnju štala te ostalih potrebnih objekata i infrastrukture.

Slične bi motive, međutim, imali deseci i deseci poljoprivrednika i poduzetnika u tom sektoru, jer su ostali bez milijuna i milijuna kuna poticaja iz europskih fondova zbog birokratskih propusta, nekompetencije nadležnih, nekonzistentnih propisa i uopće nekonzistentne poljoprivredne politike državnih službi. Procjene analitičara su da poljoprivrednici već potražuju tužbama protiv države oko 300 milijuna kuna, a dodatna je procjena da će država u konačnici morati platiti oštećenima u poljoprivredi više od milijardu kuna zbog katastrofalne politike ministarstva poljoprivrede.

No, zašto se na udaru sustava našao baš Claude Jambrušić, a kao kolateralna žrtva i njegov suradnik i prijatelj Krunoslav Grlević, event menadžer, inače utemeljitelj i prvi predsjednik kluba navijača hrvatske nogometne reprezentacije „Uvijek vjerni“, te organizator dočeka na Jelačić placu hrvatske nogometne reprezentacije sa slavodobitnog pohoda u Rusiji?

Zato jer su dirnuli u osinje gnijezdo prokazavši javno državnu mafiju na djelu. Samo četiri i pol mjeseca nakon što je u našim novinama, a onda i u RTL-ovj „Potrazi“ imenom i prezimenom prozvao dugogodišnjeg HDZ-ova saborskog zastupnika i predsjednika HVIDRA-e, čuvara HDZ-ove tvrđave u virovitičkom kraju, Josipa Đakića za iznudu, a cijeli je slučaj prijavio i Državnom odvjetništvu, te se javno požalio na administrativnu odmazdu države koja je uslijedila nakon što nije pristao dati Đakiću novac, Claude Jambrušić postao je državni neprijatelj broj 1.

No, Jambrušića organi gonjena nikako ne mogu povezati sa spornim fotografijama, pa su odlučili stisnuti „poštara“ Grlevića, ne bi li teretio svoga frenda i suradnika, a panično traže i nekog njihovog trećeg saveznika da bi mogli sve podvesti u udruživanje u zločinačku organizaciju s kojekakvim kriminalnim ciljevima što bi im se, moguće, pokušalo natovariti. Pa se sustav, ili parasustav, koji pak ne preže ni pred čime, odlučio koristiti stvarno vjerodostojnim svjedocima.

Kravokradicama Goranom Hajdukovićem Čupkom i Grgom Prskalom, također bivšim pripadnikom navijačkog miljea i stalnim stanovnikom crnih kronika, koji su prije samo nekoliko mjeseci, uz nečiju podršku i blagoslov, kao u starim vesternima, po ličkim pašnjacima krali i tovarlili u kamione Jambrušićeve krave, a evo ih danas terete pokradenoga. I o njihovoj krađi postoje pisani tragovi, tj. policijski zapisnici, baš kao i o njihovu lažnom svjedočenju u policijskoj istrazi protiv Jambrušića i Grlevića.

Nismo baš toliko naivni da pomislimo da su se Čupko i Prskalo sami pozvali da se počaste tuđom imovinom na ličkim pašnjacima. Pravo je pitanje tko ih je i zašto angažirao i štitio! Očito je da našem pokvarenom sustavu trebaju ovako pokvareni likovi, sustav ih ucjenjuje s njihovim debelim kriminalnim dosjeima, pa ih koristi da za taj isti sustav odrađuju prljave poslove. Jednom kradu krave, drugi puta švercaju stotine kilograma droge, a između toga prijete i zastrašuju koga već treba.

Evo samo presjeka kriminalne karijere Gorana Hajdukovića Čupka. Godine 2001. optužen je nakon navijačkog sukoba u Dubravi za pokušaj ubojstva napadom nožem na dvojicu navijača Hajduka koji su zadobili teške ozljede, no pravomoćnom odlukom je oslobođen optužbe. Godinu nakon, 2002., na Zagrebačkom velesajmu premlatio je i teško ozlijedio muškarca s kojim se prethodno posvađao. Tri godine kasnije, 6. svibnja 2005., ispred diskoteke Sokol na Mažuranićevu trgu, gdje je i sam prije radio kao redar u diskoteci, ispalio je više hitaca iz pištolja u redara iz Sokola Zorana Spajića. S tri hica pogodio ga je u predjelu trbuha nanijevši mu teške i po život opasne ozljede. Spajić je spašen zahvaljujući hitnoj intervenciji liječnika, dok je napadač, za kojega je policija naknadno utvrdila da se radi o Hajdukoviću, pobjegao.

Policija je tada za njim raspisala tjeralicu. Godine 2008. za vrijeme trajanja Europskog nogometnog prvenstva u Austriji, uhićen je na njemačko-austrijskoj granici s lažnim dokumentima i spaljenim jagodicama na prstima, što je učinio kako ga se ne bi prema otiscima moglo identificirati. Neko vrijeme proveo je u zatvoru, a potom se vraća starim navikama. 2010. pijan je u kafiću “Krivi put” u nacističkom odijelu napao i prijetio dvojici zaštitara, te izvadio pištolj koji je u gužvi nekontrolirano opalio, no bez posljedica.

Po izlasku iz zatvora unio je razdor u zagrebačku navijačku skupinu Bad Blue Boyse što je kulminiralo dodatnim sukobima i podjelama, a početkom 2011., prema navodima nekih BBB-a u dogovoru sa Zdravkom Mamićem provaljuje u spremište BBB-ovih navijačkih transparenata i zastava pod južnom tribinom Maksimira, krade sve transparente, a zatim ucjenjuje vodstvo skupine. Za Hajdukovića koji je, kao natruščik, izvrsno nosio glavnu ulogu u filmu Ivone Juke „Ti mene nosiš“, moglo bi se reći da je talentiran. Talentirani psihopat. Ivona Juka s ponosom nosi naslov redateljice nagrađivanoga filma. Ali, tko je redatelj ili tko su redatelji Hajdukovićeva „nastupa“ na krškim pašnjacima i pred pravosudnim organima?

Jambrušić je u rujnu nama, a nekoliko dana i pred kamerama RTL-a rekao:

„Gospodin Josip Đakić, saborski zastupnik HDZ-a, osoba je koja je tražila novac od mene i partnera. Najprije su organizirali sastanak u Pitomači, na koji sam ja odbio doći, pa su od mojih partnera zatražili dva milijuna kuna za dovršetak nekog hotela u Pitomači (vlasnik kojeg je Đakićev problematični 22-godišnji sin Ivan, op. p.). Odbili smo platiti reket. Onda su mi prišli ove godine (2018., op. p.) prije Uskrsa i rekli da smanjuju svoja traženja sa dva milijuna na milijun i pol kuna. Zatražili su me da im na Veliki petak donesem sav novac. Nakon pokušaja iznude, došao sam u saborsku kantinu s gospodinom Đakićem na sastanak, a on me dočekao riječima: ‘Da niste vi taj koji je dobio silne milijune, a nema krave.’ Rekao sam mu da mogu mirno spavati, da nisam osoba koja bi prikrila privatnu imovinu, čime sam aludirao na ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića koji je prikazao lažnu imovinsku karticu. Na to mi je Đakić uzvratio: ‘Ako diraš u Tolušića, diraš u mene!’, pa je počeo razbacivati stolice, galamiti i naš je sastanak završio prije nego je i počeo.“

Nakon što je odbio dati mito te podignuo kaznenu prijavu protiv Josipa Đakića, koji je ujedno i predsjednik Udruge Hrvatskih vojnih invalida domovinskoga rata, u život Claudea Jambrušića, ali i njegove potpore na terenu Krunoslava Grlevića, ušli su, među ostalim, i Goran Hajduković Čupko i Grgo Prskalo, a s distance prijeteći sve prate i neki mnogo opasniji likovi, koji nepogrešivo njuše miris novca. A u potporama iz EU fondova leže laki milijuni i valja ih, svako toliko, preusmjeriti u prave džepove da bi vuk bio sit i ovce na broju. Oni koji ne pristaju biti ovce, moraju u ovoj zemlji računati s time da bi vukovi na njima mogli oštriti zube. I sve to uz blagoslov i potporu, a često i nemoć institucija, zaključuje Romana Eibl u 7Dnevno.