Društvenim mrežama širi se zanimljiv popis hrvatskih uglednika na čiji sprovod nisu došli Zoran Milanović i Andrej Plenković.
“Hrvatska Republika izgubila je u posljednje 3 godine ove ugledne ljude. Nikome od njih naš politički vrh nije došao na sprovod! Zna se kome je…
- Đuro Seder, veliki slikar i akademik.
- Viktor Žmegač, akademik i germanist svjetskoga glasa.
- Tomislav Cvitaš, istaknuti hrvatski fizikalni kemičar i redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
- Eduard Hercigonja, istaknuti hrvatski filolog, paleoslavist, kroatist i povjesničar književnosti, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
- Josip Vončina istaknuti hrvatski jezikoslovac i poznavatelj povijesti hrvatskoga jezika, akademik član HAZU.
- Božo Udovičić, istaknuti hrvatski inženjer elektrotehnike i stručnjak za energetiku, redoviti član Hrvatske akademije znanosti.
- Tonko Maroević, akademik
- Radoslav Katičić, akademik
- Stjepan Babić, akademik i jedan od najvećih hrvatskih jezikoslovaca
- Vladimir Bermanec , hrvatski geolog i mineralog akademik
- Antun Masle, legendarni novinar i legenda obrane Dubrovnika
dalje zaista ne treba nabrajati…..
u pola sata prikupila
Sapienti sat”, stoji u objavi koja se dijeli na društvenim mrežama. Podsjetimo, Na sporvodu novinara Mislav Bage bili su Zoran Milanović, Andrej Plenković i Kolinda Grabar Kitarović.
Bagin sprovod i medijske napise o njegovoj smrti komentirao je i filozof Jure Zovko.
“Načelo kojeg bi se dosljedno trebali pridržavati svi novinari glasi izvješćivati točno, nepristrano i u skladu s istinom. Parafrazirajući Heideggerov fenomenološki koncept istine, to bi značilo iznositi na vidjelo sve što je prikriveno i zataškano.
Ovih dana smo bili svjedoci neobične činjenice: novinari su vješto zataškavali uzroke smrti svoga kolege, dizali ga, bez iznimke, u zvijezde, hvalili njegovu etičnost i profesionalnost. Tu i tamo moglo se pročitati da je nahvaljeni novinar počinio samoubojstvo, da je bio notorni alkoholičar i narkoman.
Nitko se od nas ne želi naslađivati na tuđoj nesreći, ali ipak budući da je riječ o javnoj osobi, javnost ima pravo saznati istinu. Heideggerovski rečeno, iznijeti na svjetlo dana što se prikriva i pokušava zataškati, što je uostalom zadaća istraživalačkog novinarstva, u koju se kolege kunu preklinju. Drugo je pitanje može li nam blago preminuli poslužiti u životu kao moralna paradigma.
Čovjek bi stekao dojam da je tako, pogleda li listu nazočnih uglednika i političkog života na pogrebu pokojnika.
S obzirom da smo tu i tamo mogli pročitati ponešto što upućuje na drugačiju sliku o liku i djelu pokojnika, postavlja se pitanje jesu li hrvatski novinari, koji izigravaju moralne vertikale društva, zapravo najviše zaglibili u kaljuži institucionalnoga nemorala”, ističe dr. Jure Zovko.