Svaki deseti srednjškolac razmišljao je o tome da si naudi. Alarmantan je to podatak iz upitnika na školskim sistematskim pregledima u hrvatskim školama za generaciju 2021./2022. Dok su dječji psiholozi i psihijatri preopterećeni s brojem pacijenata koji traže pomoć pa se pregledi čekaju i po nekoliko mjeseci, struka upozorava ne samo na nedovoljan broj njih, već i školskih psihologa.

Nedavno je u ovu zagrebačku gimnaziju ušetao učenik s mačetom i prijetio školskim kolegama. Srećom, sve je završilo bez žrtava. 3 mjeseca nakon, emocije su se smirile, ali ne i problem vršnjačkog naselja.

Ravnateljica Klasične gimnazije u Zagrebu, Zdravka Martinić Jerčić rekla je kako su unijeli promjene nakon tog događaja, javlja N1.

“Više kontroliramo ulaz, ali kad učenici ulaze, vrata moraju biti otvorena. Škola ne može i ne smije biti zatvorena institucija”, rekla je ravnateljica.

U školi, za mentalnu pomoć učenicima, imaju po jednog psihologa i pedagoga.

“Mislim da je najveći nedostatak u ovom vanjskom, kliničkom dijelu. Jer osobe koje rade u školi nisu klinički psiholozi nego školski i njihova je prva uloga savjetodavna”, smatra ravnateljica.

Svaka druga škola nema psihologa

A prema podacima iz Ministarstva znanosti i obrazovanja, svaka druga škola u Hrvatskoj nema psihologa.

U 920 osnovnih škola zaposleno je 435 psihologa, dok je u 423 srednje škole 210 psihologa. U posljednjih 6 mjeseci zaposleno je novih oko 200 psihologa, a iz Ministarstva najavljuju i nova zapošljavanja.

Ivana Pavić Šimetin, posebna savjetnica Ministarstva znanosti i obrazovanja rekla je kako se ne može ni očekivati da će ikad svaka škola mogla imati psihologa.

“Zato što su po broju djece mnoge škole premale da bi za jednog tog stručnjaka tog ranga, te kvalitete, tog obrazovanja da bi bilo dovoljno posla da bi imalo smisla da je zaposlen u svakoj školi baš”, objasnila je.

Na pregled se čeka mjesecima

Međutim, broj uputnica za pregled kod dječjeg psihijatra porastao je za 300 posto, a na pregled se čeka i po nekoliko mjeseci. Alarmantan je podatak da je na školskim sistematskim pregledima svaki deseti učenik prvog razreda srednje škole izjavio da je pomislio nauditi si. Od ukupno 20 tisuća učenika, dvostruko više su takav odgovor davale djevojčice.

“Dječaci su vjerojatno ekstrovertiraniji i to ispoljavaju na neke druge načine dok djevojčice vrlo vjerojatno to u sebi u većoj mjeri drže”, objašnjava Danijela Štimac Grbić iz Odjela za mentalno zdravlje HZJZ-a.

Psiholozi pak kažu, da ih ovakvi podaci ne iznenađuju jer već godinama upozoravaju na zabrinjavajuće mentalno zdravlje djece i mladih ne samo u Hrvatskoj, već i u svijetu.

“Adolescencija te tjera na to da moraš proći nekakve svoje vlastite bitke u glavi pa onda kad je još vani ovako svijet složen i kompliciran kakav je, apsolutno to ne čudi. ((BLIC)) Djeca koja su tiha, šutljiva, koja perfekcionistički sve obavljaju, koja zadovoljavaju norme, a koja često pate u sebi, njih mi niti ne prepoznamo odrasli jer kao on obavlja sve što treba u školi”, rekla je Nataša Jokić Begić, klinička psihologinja i profesorica FFZG-a.

Psihološka pomoć treba i roditeljima

Da psihološka pomoć nije potreba samo djeci, već i roditeljima – upozoravaju klinički psiholozi.

“Moramo razmišljati da postoji na lokalnoj zajednici, na primarnoj razini zdravstvene zaštite mjesto gdje će majka doći jednako kao što dođe liječniku obiteljske medicine sa svojim djetetom, potražiti pomoć i savjet i zapravo da rasteretimo time sve više razine zdravstvenog sustava koje su ovog trenutka preopterećene”, smatra Ella Selak Bagarić iz Hrvatske psihološke komore.

Roditelji kao lijek za anksioznost i depresiju kod djece i mladih vide u dobroj komunikaciji i druženju. Jedni ih vode na druženja, drugi na izlete u prirodu, bavljenje sportom, ali svi naglašavaju kako s djecom moraju razgovarati o svemu.

A upravo je to naizgled jednostavno pitanje “Kako si?” i interes za njihove probleme – sve što djeci treba.

Na slici: Ilustracija

Foto: Hina