U ožujku 2021., uoči lokalnih izbora na N1 televiziji gostovao je Božo Skoko. Predstavljen kao “profesor na fakultetu Političkih znanosti”, Skoko je lijepo govorio o Jeleni Pavičić Vukičević, bliskoj suradnici pokojnog Milana Bandića. “Odlaskom Milana Bandića sigurno dio optužbi koji su išle direktno na njega i zbog čega ga se pokušavalo rušiti i stvarati tu jednu, ajmo to tako reći, oporbenu situaciju, neće se moći lijepiti na nju. (…) Njezina prednost je zato što je dama, ima prepoznatljiv stil, koji je pomirljiv i odmjeren, drugačiji od Bandića”, poručio je Skoko, koji je za kandidata Tomislava Tomaševića rekao da je on “honorirao svoj rezultat” preko “dugogodišnje borbe za kojekakve interese (!) u Gradu Zagrebu protiv pokojnog Bandića”. Mjesec dana kasnije u studiju Večernjeg lista, sada predstavljen kao “stručnjak za strateško komuniciranje”, izrazio je stav da bi Pavičić Vukičević mogla biti najveće iznenađenje izbora. “Ona ima ozbiljno političko iskustvo i iskustvo upravljanja gradom, a istraživanja pokazuju da građani u ovim okolnostima ne žele da netko eksperimentira i uči se poslu na Zagrebu, što joj ide u prilog.
Dok ona suvislo govori o bilo kojem segmentu upravljanja gradom, svjedočimo prilično nelogičnim obećanjima pojedinih kandidata, iz čega se vidi nerazumijevanje vođenja grada”, kazao je, evidentno misleći prvenstveno na platformu Možemo!. Gledajući iz današnje pozicije u kojoj su rezultati prošlogodišnjih izbora poznati, Skoko je širom otvorio prostor da s podsmjehom seciramo njegove rezolutno izrečene i jednako toliko promašene političke prognoze. No tema teksta je nešto drugo, piše Hrvoje Šimčević u Novostima.
Novinari koji su vodili te razgovore, kao ni sam Skoko, nisu naveli činjenicu da je on suvlasnik Millenium promocije, agencije za odnose s javnošću koja je u tome trenutku imala aktivne ugovore s Gradom Zagrebom, sklopljene za Bandićeva vremena. U ugovoru sa Zagrebačkim holdingom čiji je rok izvršenja bio taman negdje oko izbora, Millenium promocija dobila je putem natječaja milijun i 800 tisuća kuna za “izradu komunikacijske i digitalne strategije” i slične obaveze. Godine 2020., dobili su i posao od 460 tisuća kuna za organizaciju javnih događaja na temu održivog gospodarenja otpadom u Zagrebu.
Skoko je dakle u medijskom prostoru reklamiran kao nezavisni stručnjak koji je u tom slučaju komentirao politiku u Zagrebu, dok je u stvarnosti bio i suvlasnik firme koja je zaradila enormne profite zahvaljujući administraciji pod vodstvom Bandića, čiji je jedan od temeljnih stupova bila njegova favoritkinja na izborima Jelena Pavičić Vukičević.
Ta crtica možda ponajbolje opisuje incestuozni odnos između takozvanih opinion makera u prostoru domaćeg žurnalizma i novinarsko-uredničke klike koja im ustupa prostor: nezavisni stručnjaci, zaduženi za “nepristrano” komentiranje političke svakodnevice, zgrću nemale sume preko javnih institucija koje u Hrvatskoj ovise o moći političkih nalogodavaca, predmeta njihovih analiza. Javnost pritom dobrim dijelom o tome ne zna ništa.
Prema jednom istraživanju GONG-a, za poslove odnosa s javnošću, marketinga i sličnih aktivnosti država je 2020. i 2021. utrošila oko 100 milijuna kuna. Najviše tu profitiraju agencije za prosljeđivanje oglasa medijima, poput Real ili Akter grupe, no ni firme koje se bave PR-om nisu zapostavljene. Posljednjih godina njihovi poslovi s politikom minorni su kada je riječ o izravnom sudjelovanju u izbornim kampanjama. Velike sume iz javnih budžeta, kao nikada dosad, oni zapravo zarađuju poslujući sa županijama, gradovima, komunalnim firmama i, posebno, ministarstvima. Vladini resori pritom imaju odjele za marketing i odnose s javnošću. Unatoč tome, njihovi šefovi redovno autsorsaju takve poslove privatnicima, i kada treba i kada to nije potrebno.
Među dobitnicima posebno se ističu oni koji najviše nastupaju u medijima i komentiraju političke aktualije, a da je malo kome poznat izvor njihovih prihoda. Rečeni Skoko, primjerice, godinama je dio inventara HRT-a, N1 televizije, a može ga se vidjeti i na Novoj TV ili RTL-u, s naglaskom na Večernji list, gdje ima stalnu gažu. Kada Vladu zadesi kakva politička kriza, urednici se često sjete njega, Ankice Mamić, Krešimira Macana iz Manjgure ili “političkog analitičara” Mate Mijića, vlasnika firme za poslovno savjetovanje i PR, pa ih kao nezavisne stručnjake ispituju o, na primjer, izborima, radu Pavičić Vukičević lade ili opozicije.
Dok Skoko nezavisno govori u studiju o HDZ-u, Millenium promocija surađuje s ministarstvima. U posljednjih pet godina, ta je kompanija uglavnom preko natječaja dobila 15 milijuna kuna vrijedne poslove samo iz centralnog proračuna. Među inima radi se o ministarstvima gospodarstva, obrazovanja, regionalnog razvoja, rada, mora, znanosti, zaštite okoliša, demografije, financija, graditeljstva… Najveći ugovori sklopljeni su u posljednje dvije do tri godine zahvaljujući novcu za promociju projekata financiranih iz EU, a većina se odnosi na usluge promidžbe i informiranja te intelektualne i osobne usluge.
Prošle godine Hrvatska turistička zajednica dodijelila im je zadatak izrade dugogodišnjeg strateškog marketinškog i operativnog plana hrvatskog turizma. Milleniumu i još dvjema privatnim firmama uplaćeno je tri i pol milijuna kuna i za “redefiniranje brenda hrvatskog turizma kroz izradu temeljnih odrednica za novi krovni komunikacijski koncept”. Portal Net.hr pisao je tada da je taj dokument plaćen gotovo četiri puta više od izrade temeljnog strateškog dokumenta i da je natječaj pisan kao da su autori na umu imali konkretne ponuđače. U svjetlu činjenice da je ipak riječ o vladinom resoru koji će danas-sutra možda zahvatiti kakav korupcijski skandal i slične malverzacije, zanimljivo je promatrati kako mnogi mediji i dalje zovu Skoku, suvlasnika firme koja je od njih dobila milijunski tender, da im “nepristrano” i blagoglagoljivo komentira stanje u hrvatskom turizmu i pripadajuće brendove.
Millenium promocija inače zastupa i brojne privatne klijente, duboko zainteresirane za turističke politike u Hrvatskoj, poput Grupe Jadranka. Oni se zalažu za luksuzni turizam, za goste veće platežne moći. U širem kontekstu i za strateške projekte poput razvoja golfa, izgradnje aerodroma. Jedino što dosad znamo o navedenoj strategiji jest da se ona, među ostalim, bazira na usklađenoj premisi: manje gostiju s dubljim džepovima. Drugi suvlasnik Millenium promocije je Mario Petrović, koji ima i osobne interese u turističkim strategijama. On je s Borislavom Škegrom i sličnima član NO-a Jadranke, te je bio u poslovnom odnosu s hrvatsko-ruskim tajkunom Predragom Perenčevićem, ulagačem u taj turistički koncern. Petrović je Skokin partner s kojim je prema tadašnjem pisanju medija bio involviran u priču oko osnivanja Bandićevog propagandnog biltena Zagreb.hr uoči izbora 2009. godine. Kada Skoko ponovno bude govorio o vlasti u Zagrebu treba se sjetiti da je bio i član Nadzornog odbora tvrtke Prigorac-građenje, zbog koje je prošle godine uhićen Patrik Šegota, bivši Bandićev šef zagrebačkih Gradskih groblja, pod sumnjom da je toj firmi namjestio četiri milijuna kuna vrijedne poslove. Skoko je naknadno rekao da ništa nije znao o toj priči.
Krešimir Macan iz Manjgure također je čest ekspert u medijima. U zadnje tri godine njegova firma imala je slabiji doticaj s proračunom od navedene konkurencije. Uprihodili su nešto više od 350 tisuća kuna preko Ministarstva gospodarstva, Ministarstva znanosti, Ministarstva zdravstva i Središnjeg državnog ureda za razvoj digitalnog društva. Macan je prije tih poslova, do 2018. godine, bio i savjetnik premijera Andreja Plenkovića. Nedugo prije nego što je došao na tu poziciju, branio ga je od medijskih kritika. Prije toga angažirao ga je svojevremeno IDS, kojem je preporučivao strategije manipulacije javnošću. Toga nije manjkalo ni kada je nakon Ankice Mamić zastupao developere golf terena na Srđu. Do danas, međutim, on je u svakom nastupu u kojem komentira politiku tek “PR stručnjak” ili “stručnjak za komunikacije”.
“Politički analitičar” je opis kojim novinari predstavljaju svoga gosta Matu Mijića, iako je on nešto više od toga. Od 2013. bio je glavni politički i komunikacijski savjetnik hrvatske zastupnice u Europskom parlamentu Ruže Tomašić. Do 2020. obnašao je dužnost propagandista Miroslava Škore. Nedavno je firma koju je osnovao angažirana u Gradu Dubrovniku, a obrt Mijić savjetovanje naveden je i dalje kao “pružatelj usluga” eurozastupnika iz redova Hrvatskih suverenista Ladislava Ilčića. Da nije tih političkih angažmana, čovjek bi po ponašanju urednika i novinara HRT-a, Nove TV, RTL-a, N1 televizije, Večernjeg lista i ostalih medija srednje struje rekao da Mate bez ikakvih financijsko-ideoloških interesa neinventivno tuli o vanjskoj politici, identitetskim problemima u Hrvatskoj ili o konzervativizmu u državi, HDZ-u, SDP-u, stranci Možemo! i tomu slično.
Odlično s ministarstvima surađuju, ali se ne eksponiraju putem ekrana kao stručnjaci za komuniciranje, i srodne kompanije poput Trotočke, koja je s drugim ponuditeljima samo za izradu recentne kampanje za uvođenje eura dobila sedam milijuna kuna. Tu je i All Market Media, zatim Tridea, Abeceda komunikacije, Ross i Briefing komunikacije, od kojih je potonja u zadnje tri godine uprihodila oko tri milijuna kuna samo iz proračuna. Media Val jedan je od većih dobitnika poslova za PR s državom. Vodi ga Mario Aunedi Medek, predsjednik Hrvatske udruge za odnose s javnošću, koji je široj javnosti postao poznat zbog dobivanja posla za izradu i održavanje stranice Koronavirus.hr bez natječaja, a potom i za PR oko rada Stožera. Osim toga, ta je tvrtka u posljednje tri godine radila za ministarstva rada, gospodarstva, turizma i pravosuđa poslove vrijedne oko dva i pol milijuna kuna, da ne spominjemo jednako unosne angažmane na lokalnoj razini.
Do 2017. Aunedi Medek bio je i direktor u firmi Ciudad, jednoj od tri koje godinama sklapaju ugovore s više desetaka gradova i općina za proizvodnju prozirne promidžbe izvršnih političara, pod egidom “novinarstva”, na portalu gradonačelnik.hr. Barbara Aunedi Medek, dakle osoba s istim prezimenima kao i šef tvrtke Media Val, do lani bila je direktorica druge tvrtke za proizvodnju sadržaja na istom portalu. Država dakako ne mari za različitosti između dvije struke, novinarstva i PR-a: njoj, dapače, odgovara da nominalno financira “novinarstvo” a u stvarnosti dobiva lijepu sliku o sebi. Kao takve preferira i “političke analitičare”, zaključuje Hrvoje Šimčević u Novostima.
Naslovna fotografija: Božo Skoko
Foto: Hina