Marketinški stručnjak Thomas Bauer u svojoj analizi upozorava kako Vlada premijera Plenkovića sustavno zanemaruje Zagreb, unatoč njegovoj strateškoj važnosti za cijelu zemlju. Infrastruktura glavnog grada propada, a ignoriraju se ključni projekti koji se ne mogu realizirati bez države. Objavu Thomasa Bauera prenosimo u cijelosti.

“Godinama govorim da na Lučkom problem uopće nije naplata, pa i da ukidanje te naplate ne bu riješilo problem. Najveći problem je premalo traka. Sad je ta svijest napokon doprla i do medija. Navodno turistička zemlja pucala je sama sebi u nogu gradnjom pravaca koji su potpuno nerentabilni ili su rentabilni mjesec, dva u godini. A cestu o kojoj ovisi gotovo cjelokupni cestovni turizam zanemarivala je.

Dovoljno je znat da se turisti koji u Zadar, Primošten ili Makarsku kreću iz Münchena, Varšave, Praga, Beča, Bratislave, Budimpešte i Beograda, svi sretnu na Lučkom. Iz većine ovih gradova taj pravac koriste i za sjeverni Jadran. Fakat ne treba bit vrhunski matematičar da skužiš da to ne bu šljakalo. Posljedice osjećaju svi. Jer ak se Poljak iz Varšave do Makarske vozi 17 sati, fakat nije hepi kad mora još 2 vure provest na Karlovačkoj. Trpi celi hrvatski turizam.

Zakej se Zagreb sustavno zanemaruje od državne vlasti, to fakat ne znam. Dobar dio cesta kaj imamo izgrađen je još u doba Juge u kojoj je Hrvatska bila sramotno zanemarivana, no čak i tada je bilo volje za izgradnju zagrebačke obilaznice i autoceste prema Karlovcu. Zakej? Pa zato kaj je Zagreb na sjecištu paneuropskih koridora i zato kaj je upravo tu najuži planinski dio između Panonije i Mediterana, kao i Rijeka, tada najozbiljnija i jedina duboka luka istočnog Jadrana. No, danas je Zagreb zadnja rupa na svirali.

Sjetimo se samo stoljetnih težnji za tunelom kroz Medvednicu. Sad se više uopće ne govori o tom poduhvatu, a u međuvremenu je cijela Hrvatska izbušena ko ementaler. Koliko ljudi živi oko Sljemena, a koliko oko Učke, Biokova, Mosora? Hitno nam treba još željezničkih pruga kroz Zagreb i nove stanice koje bi je učinile funkcionalnom ili barem završetak pružne obilaznice. Tomaševićev prevoz je na klocnama, od te vlasti nemreš očekivat niš osim da futra udrugice lovom. Niš od nabrojanog se više uopće ne spominje. Najapsurdnije je da bi svi ovi prometni zahvati bili i ekonomski rentabilni. Plaćali bi sami za sebe. I treća traka do Karlovca i zagrebačka prigradska željeznica. No kao i uvijek, naša država bira politički, a ne ekonomski. Žalosno”, ističe Bauer.

Nije se teško složiti s Bauerom jer svakodnevno svjedočimo gomilanju problema u Zagrebu. Nećemo sada o nesposobnom gradonačelniku Tomaševiću, ali činjenica je da je Vlada mogla i morala učiniti više. Ako se moglo izgraditi stotine kilometara autocesta diljem Hrvatske, zar je zaista nemoguće napraviti “kilometar” metroa u glavnom gradu? A gdje su prijeko potrebni podvožnjaci i nadvožnjaci? Zagrepčani svakodnevno gube sate i sate svog dragocjenog vremena u kolonama čekajući na pružnim prijelazima u centru Zagreba. Ne radi se više o političkom prepucavanju – radi se o funkcionalnosti metropole. Zagreb zaslužuje više, i to ne samo zbog svoje veličine, već zbog uloge koju ima za cijelu državu. Ako se Zagreb svede na “zadnju rupu na svirali”, onda to postaje i cijela Hrvatska.