On je jedan od najhladnokrvnijih ubojica u hrvatskoj povijesti, a uskoro bi trebao izaći na slobodu. O Srđanu Mlađanu rijetko tko u Hrvatskoj uopće želi govoriti. Ali zato govore dvije epizode true crime serijala Dosje Jarak.

Prve dvije žrtve: 16 godišnju djevojku i umirovljenika, Mlađan je ubio da bi vidio kakav je osjećaj: kad je imao samo 16. Policija mu je ušla u trag preko videoteke: gdje je više od 50 puta posudio film Rođeni ubojice. Nakon što je uzornim vladanjem zaradio slobodne vikende: na jednom od njih ubio je policajca, i kao taoce zatočio još troje ljudi. Osuđen je na ukupno 29 godina zatvora: a na slobodu bi trebao 2027. Ovako je govorio sam o sebi: ‘Svoj sam život podredio kriminalu. Do te sam spoznaje došao s otprilike trinaest godina… Ne smatram se psihički bolesnim. Nije za mene psihoterapija. Za mene je metak u čelo… ‘

 O detaljima slučaja kakvog Hrvatska ne pamti razgovaram s autorom dokumentarnog serijala. Gost Direkta je Andrija Jarak, piše Net.hr.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Poznati obavještajac dobio posao u Tomaševićevoj Gradskoj plinari: Blizak je Milanovićevim ljudima

Ti i tvoja ekipa bavili ste se s jako puno teških zločina i ubojstava. I ubojstvo Ivane Hodak i Ive Pukanića, potresnu priču generala Koradea. Nekako imam dojam da je ovo ipak najteža priča. Zbog čega je to tako?

Apsolutno je najteža priča jer je riječ o osobi koja je ubila troje nevinih ljudi bez ikakvog povoda i razloga. Riječ je o osobi koja sama za sebe kaže da je za njega metak u čelo, koji sucu na izricanju presude poruči: ‘Vidimo se u paklu’.Mislim da je jako važno ispričati ovu priču zbog cijelog našeg društva. Mislim, a radimo ovu priču skoro osam mjeseci, da je Srđan Mlađan prvorazredni sigurnosni problem za RH.

Teško vam je bilo ispričati ovu priču, prvenstveno iz razloga jer rijetko tko kod nas uopće o njemu želi razgovarati. Zbog čega je tako?

Strah je to koji je teško objašnjiv. Ok, neke ljude razumijem jer prošlo je 20 godina, imaju svoje živote, ne žele više. Međutim, od 40 ljudi koje smo zvali, rekao bih da je njih trideset reklo – NE, hvala. Čak i prekaljeni policijski specijalci koji su imali puno toga za reći nisu htjeli govoriti. Jednostavno, ljudi zaziru od spomena imena Srđan Mlađan. Taj se strah posebno manifestira u Sisku i u Petrinji, gdje je on živio i gdje je počinio te zločine. Nemojte mene, nemojte mene. Ima razloga zbog čega je to takav strah, jer opet, ponavljam, Srđan Mlađan nije običan zločinac. On nije običan ubojica, on je čovjek koji je opća opasnost.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Poznati novinar napušta HRT i odlazi kao diplomat u najmnogoljudniju zemlju na svijetu: Supruga ostaje u Zagrebu

Jedan od razloga, vjerojatno zbog čega svi strahuju, je to što 2027. izlazi na slobodu. Je li opravdan taj strah? Imamo li razloga strahovati? Kažeš da je sigurnosni problem?

Imamo niz stručnjaka u našoj emisiji koji govore da zatvor ipak rehabilitira, da nakon određenog vremena postigne taj učinak i spominju nekakve postotke, brojke, stručne analize. Međutim, ja kao čovjek koji na terenu 30 godina ipak, razgovarao sam i sa zatvorskim čuvarima, ali naravno, ne pred kamerama, kojima su 30 godina kroz ruke prolazili ljudi poput Srđana Mlađana i koji sigurno imaju puno toga za reći i ogromna većina tih zatvorskih čuvara, kaže – nema šanse da se on promijeni. Uvjeravaju nas u to. Ja, naravno, to neću tvrditi, to će pokazati vrijeme. Međutim, ono što sa sigurnošću mogu tvrditi je to da je riječ o uistinu jednom brutalnom ubojici koji je bez ikakvog povoda ubijao, koji je pisao pisma i koji je targetirao određene ljude, koji iz zatvora šalje čudne poruke. Ono što je u cijeloj ovoj priči najčudnije je to što je on čovjek koji ima obožavatelje. Vjerovali ili ne, postoje ljudi koji mu pišu pisma, ljudi kojima je on životni uzor i ljudi koji u njemu vide nekog idola ili heroja.

On se i oženio dok je bio u zatvoru. Znam da smo mu ženu kontaktirali nekad s RTL-a, pa je rekla da je Srđan prema njoj dobar. Jeste s njom razgovarali i za film?

Pokušavali, uspostavili inicijalni kontakt. Međutim, ta idila je završila. Vjerojatno sad kad bih htjela govoriti, ne bih tako govorila. Završio je taj brak. Međutim, imamo uistinu ljude koji donose nekakva ekskluzivna svjedočanstva. Primjerice čovjeka koji mu je bio kum na vjenčanju i koji nam je rekao stvari da smo svi ostali zatečeni, koji priča o tome što radi Mlađan u zatvoru i ono što je još važnije što planira kad izađe.

S obzirom na sve ovo što si me ispričao, s obzirom zapravo koliko vam je teško bilo napraviti ovo zbog svjedoka koji ne želi razgovarati moram te pitati jer se ti bojiš? Jel ti neki neka nelagoda? Mislim, sigurna sam da on zna da ste vi napravili ovaj film.

On apsolutno zna da smo mi napravili ovaj film jer ja sam se i pismom obratio u ime naše redakcije. Naravno, sukladno regulativi Europske unije, zatvorenici u Hrvatskoj ne smiju davati intervjue. Oni ne smiju govoriti, ali siguran sam potpuno da on zna da mi radimo taj serijal o njemu. Strah me nije, iako mi je dosta dobronamjernih ljudi govorilo zbog čega to radimo. Međutim, tako su nam govorili i za Pukanića i za Hodaka. Pa evo, dogodilo se u slučaju Pukanić da je Vrhovni sud promijenio odluku da je obitelj Franić dobila svoju odštetu i to nam je najveća satisfakcija koja postoji. Mi smo radili ovu priču iz jednog jedinog razloga da upozorimo nadležne institucije tijela kaznenog progona, ali da upozorimo hrvatsku javnost da upalimo reflektore za taj slučaj i da kažemo da postoji jedan čovjek koji je opća opasnost. On je sigurnosni problem cijele ove države, Zašto? On nema nikakvo obrazovanje, On nema gdje otići, on nema vozačku dozvolu. Kud takva osoba nakon izlaska iz zatvora može otići gdje će on raditi i od čega će živjeti kako funkcionirati. Nema ženu, nema djecu nema.

Ukratko, strah je da će on izaći i nekog ubiti?

To proizlazi iz svega onoga što su mi radili kroz ove emisije. Naravno, tu se moramo ograditi. Neću ja sad govoriti da će on to napraviti. Neću govoriti da je to sigurno sto posto. Međutim, ljudi koji su ostarjeli u zatvoru, ljudi koji su dočekali mirovinu u zatvorskom sustavu kažu da je istina i da je točno da se zatvorenici mijenjaju. Ali da ipak postoji određeni broj onih koji se ne mijenjaju. Ono što je zanimljivo, nama je bio problem naći nekoga da govori o Srđanu Mladenu, ajmo reći s pozitivne strane. Kolegica Marijana Čikić razgovarala s njegovom, nažalost, pokojnom majkom. Gospođa je saslušala na telefon i rekla: ‘Nemojte, mene novinari maltretiraju’.
Pri tome mislim na ovih dvadeset prethodnih godina. Žena je preminula negdje u srpnju ove godine. Ja sam razgovarao s njegovim ocem koji je a priori odbio bilo kakav kontakt, ali ipak smo našli jednu osobu. Stariju gospođu koja ga je posjećivala u zatvoru i koja tvrdi da je kod njega osjetila nekakve promjene i da to više nije to taj čovjek, da je on bio pod utjecajem nekih sila koje ona ne može objasniti. Ali, evo, uspjeli smo naći jednu osobu koja afirmativno govori o Srđanu Mlađanu.

Mislim da sam pročitala da je on zapravo pisao obitelji djevojke koju je ubio prvu i da je u tom pismu zapravo govorio o zlu kojem služi. Je li tu bilo nekih natruha, da se on kao ipak promijenio?

Donosimo to pismo u našoj emisiji i to upravo kad smo razgovarali s tom gospođom. I ona kaže: ‘Evo vidite, on se promijenio’. Dakle, on doista u tom pismu izražava kajanje. On doista u tom pismu kaže da mu je žao zbog svega što je učinio. Međutim, imamo neke njegove školske kolegice i neke ljude koji kažu da je to bila samo jedna, kako bi rekao, jednokratno nešto što je jedanput napravio da to više nikad nije uradio. Međutim, Srđan Mlađan je svašta pisao iz zatvora. To isto donosimo, u puno drugačijem tonu negoli što je pisao to pismo gdje izražava kajanje.

Ono što mi se zapravo čini kod ovog slučaja to je, rekla bih, nešto što je zapravo u Americi gotovo svakodnevno. Ovakva ubojstva. Mi zapravo toga nemamo puno. Te ubojice koje ubijaju samo radi ubojstva. I to zapravo što čini ovaj slučaj tim više nekako interesantnijim.

Apsolutno. Hvala Bogu, prije svega, da nemamo ovo što imaju što imaju Amerikanci. Međutim, ono što mene zabrinjava su dvije stvari. Prvo da netko postoji kome Srđan Mlađan može biti uzor, a drugo, to sam shvatio za vrijeme snimanja serijala, da se dosta neću reći indiferentno, ali dosta indolentno, benevolentno pristupa tom slučaju. Želim stvarno osvijestiti ovdje institucijama i javnosti – cijeli naš tim, ne samo ja – da je to problem. Ne znam kakvi pravni mehanizmi stoje na raspolaganju i što se može napraviti, ali uistinu treba obratiti pozornost na tog čovjeka.

Čini mi se da ste dosta dobro alarmirali ljude da obrate pozornost. Sigurna sam da će i gledatelji obratiti pozornost na tvoju emisiju.

U ponedjeljak smo na platformi VOYO. Donosimo doista ekskluzivne goste. Donosimo svjedočanstva čovjeka koji je bio s njime u zatvoru koji nam je otkrio puno stvari. Imamo policajca specijalca koji je vodio akciju njegova uhićenja. Imamo gospođu koju je oteo s njezinom kćeri i sinom i koja nam je kroz suze ispričala te dramatične trenutke kako je to sve teklo i imamo njegove školske kolegice koji nam govore kakav je Mlađan bio od ranih dana. Ukratko, puno razloga da ljudi odu na VOYO u ponedjeljak, a mogu već od nedjelje od ponoći da vide kakva je to priča. Sigurno će puno ljudi gledati.