Prošao je sve, od početnih blokada vojarni bivše JNA u luci Lora, preko ratovanja na Svilaji, sudjelovanja u legendarnoj Oluji kojom je oslobođen najveći dio Hrvatske.
Potom je sa svojom 72. bojnom Vojne policije otišao u BiH gdje su hrvatske snage, dakle, Hrvatska vojska i HVO, u operaciji Maestral početkom rujna te 1995. zauzele Drvar i Šipovo te oslobodile Jajce.
Nakon toga, 10. listopada kreće operacija Južni potez kojom su te snage pod zapovjedništvom generala Ante Gotovine zauzimaju Mrkonjić Grad, izbijaju na planinu Manjaču te kreću dolinom Vrbasa i već 14. listopada stavljaju pod kontrolu Hidroelektranu Bočac.

Dolaze na 23 kilometra od Banja Luke, a s Manjače su taj grad imali u dometu svog dalekometnog topništva. Međutim, dalje nisu išli jer su Amerikanci tu situaciju htjeli iskoristiti za prekid rata i postizanje mirovnog sporazuma.
I upravo tada, kad je četverogodišnja velikosrpska agresija na Hrvatsku i BiH došla svome kraju, pogiba Ante Bužančić. Naime, nakon zauzimanja Hidroelektrane Bočac pripadnici 72. bojne Vojne policije – Split poslani su na odmor, a zamijenjeni su svježim snagama.
Međutim, 17. listopada srpske snage krenule su u protuudar pa je 72. bojna ponovno vraćena. Pripadnici Antiterorističkod voda te bojne u popodnevnim satima odbili su kod zaseoka Gradina taj srpski napad, ali je nažalost tom prigodom u borbama poginuo Bužančić.
Tri dana nakon njegove pogibije, 20. listopada, pripadnici njegovog voda povučeni su u Split kako bi dostojno ispratili svog poginulog suborca. Bužančić je posljednji poginuli hrvatski vojnik u Domovinskom ratu.

Josip Jović iz Aržana je bio prva žrtva Domovinskog rata. Poginuo je 31. ožujka 1991. na „Krvavi Uskrs“ na Plitvicama. Imao je 21 godinu i bio pripadnik Antiterorističke jedinice Lučko. U akciju su išli autobusima i krenuli su vraćati kontrolu nad područjem oko Plitvičkih jezera koje su srpski pobunjenici bili zauzeli.
Prvi poginuli hrvatski branitelj u Vukovaru bio je Božo Bionda, dragovoljac iz Slunja, Poginuo je na Trpinjskoj cesti 25. kolovoza 1991. godine na dan koji se općenito uzima kao početak Bitke za Vukovar. I on je imao 21 godinu. Bionda je bio i na Plitvicama na „Krvavi Uskrs“ kao član Antiterorističke jedinice Lučko.

Bužančić je imao drukčiji ratni put. Rođen je 1960 u Lećevici, mjestu u zaleđu Splita, gdje je proveo djetinjstvo. Njegov brat Marko rekao je da je Ante od malena bio nemirnog duha, bio je brz kao ptica pa je zato i dobio nadimak – Tico,
Zaposlio se u splitskom brodogradilištu, poznatom Škveru. Već od početka Domovinskog rata htio se uključiti u borbe za obranu zemlje. Na početku je sudjelovao u blokadama vojarne bivše JNA u Lori kao škverski dragovoljac. Potom se uključio u 114. brigadu, prvu pričuvnu brigadu Zbora narodne garde.
Nakon toga je stupio u 158. brigadu Hrvatske vojske, a odatle u 72. bojnu Vojne policije – Split. Najprije je, govori Marko, bio u redovnoj 72. bojni, a na kraju je postao član Antiterorističkog voda te 72. bojne.
Jedan od najsretnijih dana iz tog ratnog puta zasigurno mu je bio ulazak u Knin u Oluji, o čemu svjedoče i fotografije na kojima je sa svojom postrojbom ovjekovječio taj trenutak u društvu s visokim hrvatskim vojnim dužnosnicima.

No, i akcije Maestral i Južni potez u BiH, dale su svoj rezultat. Srpske snage su pomaknute blizu Banja Luke te su Amerikanci mogli službenom Beogradu zaprijetiti – u redu, ako nećete prekid rata i mirovni sporazum, Hrvati će nastaviti napredovanje.
No, dok nisu privolili Srbiju na dogovor, Amerikanci su čvrsto inzistirali i na prekidu hrvatskog vojnog napredovanja prema Banja Luci. I tu su imali svoje karte za pritisak. Istočnu Slavoniju i Baranju koja je u to vrijeme bila pod okupacijom bivše JNA i pobunjenih Srba, uključena u tzv. krajinu.
Tako je na kraju ipak došlo do početka pregovora u Daytonu, malom američkom gradiću. Počeli su svega dva tjedna nakon što su hrvatske snage stigle nadomak Banja Luke, 1. studenog, a završili su 21. studenog 1995.

Tim sporazumom, osim prekida rata i uspostave daytonske BiH, Hrvatska je međunarodno verificirala oslobađanje svog teritorija u Bljesku i Oluji. Međutim, i to se često zaboravlja, dio Daytona također je i Erdutski sporazum o mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja. Potpisan je 12. studenog.
Iako su u početku, barem s hrvatske strane, mnogi sumnjali da će on biti učinkovit, Amerikanci su se držali dogovorenog te su preko njihovog generala Jean-Paul Kleina, koji je bio prijelazni upravitelj, kroz tri godine uspjeli provesti ono što je potpisano.

Mirna reintegracija Podunavlja službeno je završila 15. siječnja 1998. potpunim vraćanjem tog dotad okupiranog područja u državno-pravni sustav Republike Hrvatske i to na miran način. Zato se ta operacija, provedena pod okriljem Ujedinjenih naroda, spominje kao jedna od rijetkih, uspješnih operacija UN-a.
Njome nije održan status quo, kao što je to uobičajeno u većini drugih slučajeva, primjerice Cipra, nego je njome vraćeno dotad okupirano područje matičnoj zemlji.

Operacija Južni potez je u tom kontekstu zasigurno bila jedna od ključnih koja je dovela do prekida rata u BiH, ali u konačnici kroz Dayton, u sklopu kojeg je dogovorena i mirna reintegracija, dovela je i do cjelovitosti Hrvatske na miran način.
Danas trg u Lećevici nosi ime po Anti Bužančiću Tici. Također, već dugi niz godina u njegovu čast, a na dan njegove pogibije, u Splitu se održava malonogometni turnir. Najprije je to bio turnir veterana, a sada se natječu ekipe iz osnovnih škola.

Na igralištu Osnovne škole Ravne njive svojedobno je održana svečanost prilikom koje je Sportski centar nazvan po njegovom imenu. Na otvorenju su govorili i predstavnici njegove ratne postrojbe.
“Čuvajući uspomenu na našeg Antu pokazujemo da pripadnici 72. bojne Vojne policije čuvaju dignitet Domovinskog rata vodeći računa o svim herojima koji su položili živote za svoju Hrvatsku“, poručili su.
Bio je i izaslanik predsjednika hrvatske Vlade koji je kazao kako im čestita na tom činu sjećanja na pripadnika njihove postrojbe. „S tim čuvamo uspomenu na njega i na sve hrvatske branitelje, na sve one koji su dali život za Hrvatsku da mi danas možemo u slobodi uživati, raditi, stvarati“, rekao je.
Izaslanik tadašnje hrvatske predsjednice kazao je kako zahvaljujući junacima poput Ante i drugih koji su dali svoje živote mi danas živimo u miru i slobodi. „Hvala svima onima koji njeguju i čuvaju istinu o Domovinskom ratu. Hvala vam za Hrvatsku“, poručio je.

Najemotivniji je bio župan Splitsko-dalmatinske županije Blaženko Boban koji je i osobno poznavao Antu jer su bili generacija, 60. godište, jer su generacije iz tih vremena iz tog dijela Splita bile povezane sa Solinom, poručivši braniteljima: “Kada se ovako družite svi ste pobjednici sjećajući se svojih kolega koji su u najtežoj utakmici svog života bili s vama rame uz rame“.
Na kraju je riječi zahvale uputio i Marko, brat poginulog Ante. Zahvalio je od srca svima koji su, kako je istakao, uložili trud kako bi došlo do otvaranja tog Sportskog centra. Zahvalio je i svim ekipama koje su se odazvale na taj turnir.

Potom je otkrivena spomen ploča koju je blagoslovio lokalni župnik, u sjećanje na posljednjeg poginulog hrvatskog vojnika u Domovinskom ratu.

*Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2024. godinu.