Tradicionalna neretvanska lađa doplovila je sve do New Yorka i tamo osvojila srca svojim autentičnim šarmom i elegancijom.
”Plovit’ će lađa, ploviti mnogo lita. Čut’ će se za nju i na kraju svita.” Baš tako je proročanskim stihovima prije gotovo 25 godina sudbinu lađe opjevao Denis Batinović Pekma, autor mnogih himni Maratona lađa.
Autohtona ljepotica Neretvana je najprije kojntejnerom otpremljena na dugu prekooceansku plovidbu, da bi svoju posadu za mjesec dana dočekala u ni manje, ni više nego New Yorku, prenosi Hrt.hr.
– Pogotovo kad smo zapjevali ”Moja domovina” ispred UN-a povodom 33. godišnjice ulaska Hrvatske u UN. Nevjerovatno smo bili svi sretni. Umorni, sretni i ponosni, rekao je Milojko Glasović, ”Udruga za očuvanje neretvanske baštine, Opuzen”.
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: KONTAMINIRAN IZBORNI PROCES: Novi predsjednik Matice hrvatske neće biti izabran na legalan način
Plovidba Hudsonom i East Riverom više od 50 kilometara bio je svjetski potez za mlade lađarice Opuzena i mušku ekipu lađara Šumari Bjelovar koji su zajedno osvojili američke vode.
– Predstavljati Hrvatsku na ovaj način je izuzetno hrabar i jako ponosit čin, ne samo za cijelu Hrvatsku nego posebno za dolinu Neretve, istaknula je Sanda Rodin Dodig, lađarica Opuzena.
– Jednostavno neopisiv osjećaj! Biti dio svega toga je jednostavno velika čast, ponosna je Tea Vučković, lađarica Opuzena.
Velika je to razlika od Neretve na koju su navikli i ovako to izgleda nakon velikog pothvata.
– Valovi, kiša, puše jako, krenula je i kiša, rekla je ponosno Lara Glasović.
A ovi ljudi ne idu daleko od vode pa se uz obalu Hudsona širio miris neretvanskog brudeta i slavonskog čobanca.
– Mi najprije nismo imali tamo nikakve namirnice za neretvanski brudet, ali ovaj naš domaćin Veselko Buntić nam je rekao da ima tu u kineskoj četvrti i da se može kupit sve. Ja sam išao s njim u nabavu. Kupili smo meso za čobanac, što su kuhali Bjelovarci, našli smo jegulju, fantastičnu jegulju, kaže Joško Jerković, Rogotin.
Uz posadu lađara u Ameriku je putovala i Balatura – neretvanska klapska skupina koja je bila zadužena proslaviti baštinu u centru svijeta, ali i povezati lađare sa Hrvatima izvan domovine.
– Oni su toliko sretni kada čuju našu pjesmu, kad čuju našu riječ, kad probaju našu hranu koja im je ostala negdje u podsvijesti. Oni su druga, treća generacija možda, ali to im je u genima ostalo, kaže Ante Kiridžija, Balatura.
Zaveslaji su ovo koji su simbolizirali slobodu i neovisnost. Mješovita ekipa Bjelovara i Neretve pjenila je njujorške vode oko Manhattana i Otoka slobode. Time su, kažu, slavili Hrvatsku.
– Trideset i devet ljudi je disalo kao jedno. Bjelovarci, oni su u biti kontinentalci, ali sve ono što su oni napravili u Neretvi, prijateljstva i sve ono oko lađe i sa lađom. Mislim da su napravili puno više za promociju Neretve i neretvanske lađe nego puno neretvanskih ekipa, rekao je Pavo Jerković, ”Udruga za očuvanje neretvanske baštine, Opuzen”.
Oni koji su sve dali za svoju lađu i živjeli da ostvare ovaj projekt ipak su jedva dočekali povratak u domovinu.
Međutim, kažu – tu lađi nije kraj. Ona ostaje u Americi hrvatskom iseljeništvu. A na mnogim će drugim vodama, tek zaploviti i plovit će, kako kaže pjesma, još mnogo lita.
Slika je ilustracija
Foto: Udruga lađara Neretve