Kada je krenulo neprijateljstvo između Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića? Jesu li i u mladosti bili suprotstavljeni, ili su dobro surađivali u Ministarstvu vanjskih poslova te što njihovi međusobni animoziteti znače za Hrvatsku u emisiji Nu2 govori autor knjige “Neprijatelji iz čista mira” novinar Večernjeg lista Tomislav Krasnec.

Na početku gostovanja u emisiji Nedjeljom u 2 Tomislav Krasnec otkrio je da se razmišljalo o nekoliko verzija naslova knjige, ali smatra da je konačna verzija pogođena:

– Izraz “iz čista mira” u smislu kako ga i obično ljudi u životu koriste, u smislu da uopće nije tako trebalo biti, da je to jedna neobična situacija… Mogli smo knjigu nazvati i “Smrtni prijatelji” ili “Slučajni neprijatelji”, ali  mislim da je dosta jasno iz samog naslova o čemu je riječ, rekao je Karsnec.

Aleksandar Stanković ustvrdio je da je predsjednik Milanović Krasneca doveo u stresnu poziciju jer je odredio datum izbora kada nitko nije očekivao. Knjiga se već pripremala, ali nakon objave datuma moralo se raditi “punom parom”:

– Ideja za knjigu je u Večernjem listu nastala negdje na jesen i počeo sam s intenzivnim intervjuima svih sugovornika koje sam htio imati, koji ih obojicu poznaju, ili jednog, ili drugog… I taman sam bio pri kraju toga. To je proces kod kojega je teško u jednom trenutku podvući crtu, stalno nešto zanimljivo doznajete i novi se sugovornici otvaraju. Milanović je odabrao datum izbora, ali na iznenađenje svih nas sam sebe je gurnuo u tu bitku želeći postati novi premijer, tako da je požurio knjigu, ali ju je i učinio bitnom u smislu da je potvrdio ovaj kut gledanja na dinamiku, a taj kut je da su Plenković i Milanović vječiti rivali koji se stalno vraćaju jedan drugom kako bi raščistili svoj obračun. Milanovićev 15. ožujak je učinio knjigu i bitnijom i hitnijom , smatra Krasnec.

Stankovića je zanimalo je li Krasnec ikada pio kavu ili se družio s kojim od njih:

– Sad kad me to pitate, zadnju kavu sam popio s Milanovićem. On je bio na summitu NATO-a u Bruxellesu i bili smo u hotelu gdje smo bili svi mi dopisnici iz Bruxellesa i gdje je držao kratki ‘briefing’. Bilo je jako korisno. Obojicu sam profesionalno upoznavao. Milanovića sam upoznao u Bruxelles kad je počeo dolaziti kao premijer 2012. godine, ja sam otišao u Bruxelles 2011. godine. S obojicom sam imao (kontakte), nisu to kave, kad premijeri tamo sjednu na kavu s novinarima, to su više iznimke. Pratio sam ih profesionalno, ja sam s jedne strane kamera i mikrofona, a oni s druge, odgovorio je Krasnec.

Krasnec je pripremajući knjigu intervjuirao 50-ak sugovornika, a jedan od njih je ustvrdio da “od napuhavanja njih dvojica u istoj prostoriji biti ne mogu”:

– “Soba je premala kad su obojica u njoj,” rekao je taj sugovornik, a to se vidjelo i prije. Nije bilo dominantna crta njihova ponašanja, ali očito su neki ljudi vidjeli da tu postoji tenzija, ocijenio je Krasnec.

Kao nultu godinu žešćih nesporazuma Milanovića i Plenkovića, Krasnec uzima 2012., odnosno jedan konkretan događaj:

– To je uvodna scena u knjizi. 2012. Milanović je premijer, dosegnuo je vrhunac svoje političke karijere, zemlja je u krizi, on ima posla, a Plenković je dvije ili tri stepenice niže na “hranidbenom lancu”, on je tek postao saborski zastupnik, promatrač u Europskom parlamentu, tek pokušava ući u politiku. Događa se jedna sjednica zajedničkog parlamentarnog odbora u Bruxellesu, i Plenković vodi tu sjednicu. To je neko tijelo koje u tom trenutku zapravo više nije ni bitno, već smo završili pregovore, i na toj sjednici nema nikoga od novinara osim mene. I vidimo da Milanović s mjesta premijera gleda kako je Plenković vodio tu sjednicu. Dakle, nešto ga baš zanima, Plenković mu je “na radaru”, čak i kad uopće ne bi trebali biti jedan drugom na radaru. I s tom scenom otvaram knjigu jer je Milanović onda u jednom trenutku se javno požalio, uoči sjednice Vlade, da su HDZ-ovci njega i njegovu Vladu opanjkavali po Bruxellesu, da se to ne radi, da je to sramota, da on – Milanović – to nikad nije radio, prepričava Krasnec.

Tu je nastala mala svađa:

– Karamarko šalje Jandrokovića da reagira na te Milanovićeve izjave i Milanović nastavljajući tu svađu kaže “Znamo mi što je tko radio, što je tko govorio na zajedničkoj sjednici odbora po Bruxellesu”. On je očito gledao na nekom ‘streamu’ kako se Plenković ponaša tamo, i u naslovu tog poglavlja smo onda parafrazirali naziv horror filma “Znam što si radila prošlog ljeta” – naslov je “Znam što si radio na zajedničkom odboru”, što je bio način da kažemo da je postojala neka fiksacija, dodao je Krasnec.

• Jedan sugovornik kaže, kada vidite intenzitet tih razmjena rečenica, to ljudi nemaju s nekim tko im nije bitan u životu, s kim ih ništa baš ne veže, ili imaju neke sličnosti. Ta vrsta intenziteta i svađa događa se među ljudima koji imaju nešto zajedničko, dodao je Krasnec.

Komentirao je i događaj iz 2016. godine kada je Milanović Plenkovićevu majku pred “šatorašima” nazvao “vojnom lekarkom”:

-Plenković je, čini se, u tomu vidio, i do dan danas vjerojatno nalazi i tomu uporište za tu tezu, da je Milanović odlučio njega ogaditi među biračima HDZ-a i desnice na način da sugerira da je Plenković nešto drugo od onoga što se predstavlja, da nije dovoljno nacionalno obojen, nego je ranije odrastao kao “zlatna mladež” u komunizmu… Plenković je, ne samo čuo to kao uvredu, nego vidio aktivno nastojanje Milanovića da ga dekapitira, da ga sruši, obrazložio je Krasnec.

Ni jedan ni drugi ne tvrde da su prijatelji, istaknuo je Aleksandar Stanković, no podsjetio je na 1998. godinu kada je Plenković posjetio obitelj Milanović u Bruxellesu i bio kod njih na večeri koju je kuhala Sanja Milanović:

– Koliko ja znam, da, ona je kuhala. To je očito bio jedan kućni posjet. Oni su u tom trenutku dovoljno dobri da Plenković posjećuje Milanovića i stanu Milanovićevih u Bruxsellesu. To bi nam sugeriralo da je to nešto normalno, prijateljski… Razgovor je tu bio bez tenzija. Obojica su čak to spominjali u jednoj od svojih svađa. Milanović je rekao “Bio je kod mene doma, a nisam puno ljudi zvao doma u Bruxsellesu,” a Plenković je nastojao reći da to nije bilo ništa jako bitno, da je jednom bio kod njega doma, rekao je Krasnec.

Krasnec u knjizi navodi i da je Sanja Milanović tom prigodom skuhala ribu, a Plenković ne voli ribu:

– To je jedna slikovita rečenica. Već se tada moglo vidjeti da oni jesu različiti iako su u normalnim odnosima. Plenković je zaista alergičan je na ribu i sve riblje proizvode, a Milanović znamo da voli ribu, otkriva Krasnec.

Krasnec je govorio i o Milanovićevom služenju vojnog roka o Titovoj gardi i da je u arhivama nađeno da je bio u savez komunista Jugoslavije.

“Uhvatio sam se tog istraživanja i došao sam do sugovornika koji je potpisao njegovu pristupnicu Savezu komunist. To ima i u Arhivu”, istaknuo je Krasnec dodajući da je Milanović u JNA bio “četni ćato”.

Krasnec ističe da se Milanovića sjećaju kao dobrog vojnika koji je bio “ideološki ispravan”.