Bivši glavni urednik Večernjeg lista Branko Tuđen bio je na komemoraciji i sjećanju na novinara Inoslava Beškera. Kritizirao je Gorana Ogurlića, sadašnjeg glavnog urednika Jutarnjeg lista i nekadašnjeg glavnog urednika Večernjeg lista, istaknuvši da je Ogurlić održao nevjerodostojan govor i da ne poznaje povijest lista kojemu je bio glavni urednik.

“Ogurlić je rekao kako je Bešker bio dopisnik Vjesnika iz Vatikana. Bešker je 11 godina bio i dopisnik Večernjeg lista iz Rima, a u mojem glavno uredničkom razdoblju pisao je i posebno plaćenu kolumnu, ekskluzivno samo za nas, s nadnaslovom „Bujice i mostovi“, što za druge nije činio”, naglašava Branko Tuđen. U nastavku donosimo izvješće Branka Tuđena s komemoracije i sjećanja na Inoslava Beškera.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Karolina Vidović Krišto nikada oštrija: Oni su u dosluhu. Gazda Todorić je predstavnik jedne kriminalne skupine, a Plenković i Martina Dalić druge

“Kao glavni urednik Večernjeg lista od 1992. prihvatio sam Beškera kao izvjestitelja iz Rima, kamo je 1989. bio je poslan na mjesto dopisnika Vjesnikove izdavačke kuće, koja u mojem glavno-uredničkom razdoblju više nije postojala. Ogurlić je danas rekao da je Bešker bio dopisnik Vjesnika iz Vatikana! Surađivao sam s Beškerom gotovo osam godina, do veljače 2000. Obrazložio sam mu kako uređivačka politika Večernjeg lista podržava pravo hrvatskog naroda na svoju međunarodno priznatu državu, bez krnjeg suvereniteta i u titoističkim granicama, te mu ponudio, osim redovnog dopisivanja i posebno plaćenu kolumnu, sa sadržajem samo za Večernji list. Bešker je to prihvatio i dosta dugo je pisao „Bujice i mostove“.

Meni je bilo važno imati novinara Beškerovih profesionalnih znanja, ali i zbog potrebe zadovoljenja čitatelja lijevoga spektra što je inače zahtijevao i moj uređivački naum, a i potrebe visoke naklade Večernjeg lista, gotovo jednake svim ostalim dnevnim novinama zajedno. Do pojave Jutarnjeg lista 1998. ali i poslije toga, stalno na prvom mjestu s 30 postotnom prednošću.

Moja zadaća bila je i na Pantovčaku obraniti Beškera od onih koji su pamtili prošlost, ili nisu odobravali njegovu popriličnu skepsu u hrvatsku stvarnost. Bešker je svojedobno bio blizak jugoslavenstvu, iako vrlo obrazovan, zauvijek je ostao obuzet marksističkom filozofijom.

Bešker je bio iznenađen našom unutrašnjom redakcijskom etičnošću. Mi smo svoje ljude zaštitili, mi nismo prosuđivali po ideološkim, nacionalnim ili vjerskim kriterijima nego po kriteriju kvalitete. Bilo je to još ratno vrijeme, ali sam Beškera uspješno zadržavao i branio od eventualnih neugodnosti. Bešker je shvaćao moju ulogu u njegovoj situaciji i kada bi dolazio u Zagreb jedan od prvih posjeta bila je moja soba da u otvorenom razgovoru provjeri svoj položaj i onda bi gibao dalje.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Gordan Lauc: Ograđujem se od senzacionalističkih napisa u medijima. Pa to su obične gluposti

Nitko u to ratno doba nije tako uspješno štitio i plaćao Beškera, kao tadašnji Večernji list. Njegova kolumna izlazila je petkom, u najtiražnijem danu, pod nadnaslovom „Bujice i mostovi“. To mi je bilo posebno bitno. Donosim presliku nekoliko kolumni kao potvrdu vjerodostojnosti ovoga teksta.

Ovih koji su danas govorili tada nigdje nije bilo, a oni koji su 90-tih mogli pomoći nisu se pretrgli. Ivo Žanić, među današnjim govornicima, bio je doduše izvorni Večernjakovac, ali tada slobodni pisac i istraživač, pripremajući se za mjesto na Sveučilištu.

Bešker je pisao u najnakladnijem danu, petkom. Bešker je bio dio velike dopisničke mreže Večernjeg lista toga doba veće i od tradicionalne Vjesnikove iz razdoblja samoupravnog socijalizma. Večernji list se u doba Beškerova dopisivanja iz Rima prodavao i u milijun i više od milijun primjeraka (11. siječnja 1999, milijun i 170.000 primjeraka), ali kako neki stalno nabacuju da je to bilo i iz pomoć nagrade igre navest ću i neke druge nasumce izabrane tiražne brojke, ali i debljinu listu, tj. broj stranica što nije manje važno i također je ostalo nedostižno. Osim toga ne iznosim ni goleme brojke u izvanrednim okolnostima kao što su bile Oluja, Tuđmanova smrt, ili Bljesak.

Dakle:

23. prosinca 1995. 300.000 i 144 stranice;

14. prosinca 1997. 330.000 i 138 stranica;

29. svibnja 1997. 405.199 primjeraka i 94 stranice;

10. rujna 1994. 329.381 primjerak i 84 stranice, itd.

Kad sam 15. svibnja 2001. odlazio iz Večernjeg lista prosječna dnevna prodana naklada u prvih pet mjeseci te godine bila je 220.000 primjeraka. Prosječna novinarska plaća bila je 2,5 puta veća od prosjeka u to doba u Republici Hrvatskoj. Kao dokaz još čuvam isplatne liste zaposlenika tih godina. Pet godina kasnije u listopadu 2006. naklada je pala ispod polovice te brojke (glavni urednik bio je Manjkas)”, piše Branko Tuđen.

Foto: Hina