Branko Tuđen, bivši glavni urednik Večernjeg lista, reagirao je na teksta poznatog hrvatskog filozofa Neven Sesardića o preminulom novinaru Inoslavu Beškeru. Tuđenovu reakciju prenosimo u cijelosti.
“Moj je dojam kako Bešker dugo, posebice u doba samoupravnog socijalizma – pa i kad je hrvatska država stvorena – nije prepoznao, niti intimno priznavao pravo hrvatskom narodu na svoju osamostaljenu državu, međunarodno priznatu, bez krnjeg suvereniteta i u titoističkim granicama. On je, iako vrlo obrazovan, dugo živio u zabludi marksističke filozofije, ali kad je hrvatska država stvorena, kad se održala i postala međunarodni čimbenik Bešker kao da je postao svjestan svojih protuhrvatskih zabluda. Takav sam dojam stekao.
Kao glavni urednik Večernjeg lista od 1992. naslijedio sam Beškerovo dopisivanje iz Rima i nije bilo problema. Obrazložio sam mu kako uređivačka politika Večernjeg lista podržava pravo hrvatskoga naroda na svoju osamostaljenu državu, bez krnjeg suvereniteta i u titoistički granicama s najvišim etičkim principima unutar redakcije, i ako se u to uklopi, nastavit ćemo suradnju: sa svoje strane ja ću podmetnuti leđa za sve ono što bi mu se eventualno moglo prigovoriti kao djelovanje u prošlosti. Tako je i bilo. Bešker je to prihvatio, pisao je i posebno plaćenu kolumnu, kao i drugi najistaknutiji novinari VL, iako s naglaskom na međunarodne odnose.
Tako je to išlo do početka 2000. kad me je u biti izdao i otišao u Jutaranji list, iako mi je prije toga više puta zahvaljivao i govorio kako nikada neće kod Pavića zbog njegove suradnje u trokutu s Kulteom i Pašalićem. Beškerov odlazak možda je otkrio dio njegova karaktera, ali time nije nimalo utjecao na visoku prodanu nakladu VL. Bilo bi nekorektno ne reći da je 1986. imao možda nezamijećen, ali važan utjecaj na jugoslavenske političke događaje.
Riječ je o tekstu u Vjesniku od 17. kolovoza. Miloš Žanko dobio je priznanje , boračku plaketu, te su beogradski tisak i partizanske udruge snažno zahtijevali njegovu rehabilitaciju. Hrvatsko partijsko rukovodstvo bilo je zaprepašteno. Tek bio je zasjeo neiskusni Stojčević, a sekretar Dimitrović nije imao hrabrosti. Da se Žanka rehabilitiralo, ozbiljno bi se ugrozila cijela hrvatska partijska povijest, te općenito njezin položaj u Jugoslaviji. U pitanje bi se doveli povijesni rezultati Desete sjednice. Prestrašeni Dimitrović novinama je dao neuvjerljiv intervju. Pisanja se prihvatio Bešker i objavio članak kojim je spasio i povijest i tadašnje rukovodstvo. Nije doduše zgazio ni Žanka, ali je objašnjenje bilo dovoljno da uz neke druge intervencije hajka prestane. Pod jakim utjecajem ideologija teško je davati i približno realne povijesne ocjene.
Mi imamo situaciju da se teško optužuje Tita zbog revolucionarne osvete i likvidacija 1945. a da se istodobno ne spominje kako suvremene hrvatske države u međunarodno priznati granicama ne bi bilo bez njegova vojničkoga zauzimanja Istre, Rijeka, Zadra, otoka, Međimurja i Baranje. Osim toga ni Dalmacije. Pavelićeve rimske ugovore samo naivni mogu shvatiti kao taktički ustupak. Hrvatske granice do Drine bile su samoubojstven čin. Sasvim je neuvjerljiva tvrdnja kako bi se Churchill zauzimao za nove zapadne granice Kraljevine Jugoslavije – da je ona ostala – na mirovnoj konferenciji u Parizu 1946. na račun Italije. Ne bi one zanimale ni velikosrpske ambicije. Treba se čuvati isključivih zaključaka”, ističe Branko Tuđen.
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Poznati filozof o Inoslavu Beškeru: Napadao je Stepinca, a glorificirao Partiju i druga Tita
Foto: Hina