Branko Tuđen, bivši glavni urednik Večernjeg lista, bio je sinoć na predstavljanju knjige Željka Krušelja “Polet, zlatno doba raspada komunizma”. Njegovo zanimljivo izvješće prenosimo u cijelosti.
“Večeras je u knjižnici Bogdana Ogrizovića predstavljena nova knjiga dr. Željka Krušelja “Polet, zlatno doba raspada komunizma”. Knjiga je debela 580 stranica, kupio sam ju kod Dominovića za 33 eura. Bilo je oko 70 posjetitelja. Prije nego dođem na promociju neke knjige nastojim ju prethodno kupiti i makar površno pročitati kako bih bio barem djelomice upućen. Dr. Krušelj je moj prisan suradnik iz Večernjeg lista, moj prijatelj, ali s kojim nisam posve suglasan kad je u pitanju – po meni – pretjerano uzdizanje i neka vrsta glorifikacije Poleta. I Poletovci, godinama moji najvažniji suradnici u Večernjem listu duboko su vezani za taj omladinski projekt u završnom desetljeću samoupravnog socijalizma: Zdravko Milinovć, Miodrag Šajatović i Goran Litvan. S tom četvoricom (Krušelj, Milinović, Šajatović i Litvan) se moglo o svemu, ali na Polet nisu dali ni riječ. Primjerice, Deana Knežević, koja kao ni ja nikada nije prekoračila Poletov prag, imali smo nešto drukčije mišljenje.
Večeras predstavljena Krušeljeva knjiga je u neku ruku nastavak ili sažetak one njegove iz 2015. godine (730 stranica) “Polet, igraonica za odrasle 1976.-1990.)”. Krušelj je istražujući i prenoseći svoje uspomene o Poletu stekao i doktorat, na toj temi na taj način obradio i jedan dio raspada Jugoslavije; drugi dio je obradio kroz ostale svoje knjige. Krušeljeva karijera novinara, doktora znanosti i sveučilišnog profesora je iznimna: to su uspjeli samo rijetki.
Po mojem sudu Polet je više sjajna uspomena jedne generacije, nego neka vrsta otpora nedemokratskom jedno partijskom sustavu i uvođenje novih standarda u poimanje sloboda. Bili su u tom dobu posebni – drugih nije bilo – ali to nije bilo epohalno. Najveći politički i izvan partijski domet (i ukupno) bio je intervju s dr. Franjom Tuđmanom 10. studenog 1989. kada se to još malo tko usudio, iako je kraj bio blizu. Do tog trenutka za njih (i između njih) je najveći politički domet bio sukob između Špiljaka i Šuvara u Savezu komunista Hrvatske. Na tim osnovama su se i međusobno razračunavali. Kao i banalnosti poput fotografije golog nogometnog vratara Šarovića. To su više bile mladenačke egzibicije. Tek je odjeknuo intervju s Jakovom Blaževićem 15. veljače 1985. u dva nastavka o Stepincu. U čitalačkoj publici onoga doba Polet nije imao osobitu ulogu. Polet je živio na državnim jaslama, a o stručnom tiražiranju, kako su to činila izdanja Vjesnikove kuće i pravom sudjelovanju na novinarskom tržištu, nije bilo ni govora.
Istina je kako je velik broj mladih suradnika Poleta napravio vrlo uspješne novinarske i poslovne karijere u osamostaljenoj Hrvatskoj. Pojedini i iznimno uspješne. Prethodno velikoj većini osamostaljena hrvatska država nije bila ni u peti. Nije posve vjerojatno da im je upravo Polet razbudio talente.
Krušelj nabraja 18 novinara koji su prešli Poletov prag, a poslije u višestranačkoj Hrvatskoj radili su u Večernjem listu pa i on sam, ali preko toga brzo i površno prelazi. Mnoge koji nisu prekoračili Poletov prag, a nadmašili su one koji jesu, on ne spominje. Ne spominje ni ulogu VL u osamostaljenju ni u osamostaljenoj RH. No dobro, to i nije zadaća njegovih knjiga.
Krušelj je u Večernjem listu proveo najprofitabilnije razdoblje svoje novinarske karijere. Barem u sedmogodišnjem razdoblju sa mnom. Kada smo u VL 1994. zaključili da nam takav profil novinara treba pozvao sam ga da dođe. On je tada bio zaposlenik Nedjeljne Dalmacije. Nije bilo lako. Krušelj je bio skup i tvrd pregovarač, ali sam sve ispunio. Osamdeset milijuna ondašnjih njemački maraka godišnjeg prihoda i kolektivni ugovor zbog čijeg su ukinuća novinari Večernjeg lista 2011. štrajkali 26 dana, bili su garancija. Krušelj je bio sjajna investicija, prometnuo se u jednog od najistaknutijih pisaca lijeve provenijencije”, zaključuje Tuđen.
Foto: Hina