Bivši saborski zastupnik Branimir Bunjac održao je jučer govor na posljednjem ispraćaju svog brata Nenada Bunjca. Naglasio je da je prerano preminuli Nenad Bunjac imao brojne talente te otkrio da ga je politika progonila. Govor prenosimo u cijelosti.

“Poštovani tužni skupe,

majko, sinovi, sestro, rođaci, prijatelji, kolege, poznanici, dobri ljudi. Danas smo se sastali ovdje da na posljednji počinak ispratimo mog brata Nenada, definitivno prerano i neočekivano otišlog. Nenad Bunjac igrom slučaja rodio se u Mostaru 2. listopada 1968. od majke Marije i oca Velimira. Mladost je proživio u Varaždinskim Toplicama.

Bio je dijete mnogih talenata, volio je čitati, pisati, pisao je poeziju, neke pjesme su mu i objavljene. Bio je dobar golman, osobito je dobro branio jedanaesterce, branio je u više klubova, dobar šahist, sudjelovao je na profesionalnim turnirima, igrao je košarku. Znao je plesati, nastupao je u Kulturno umjetničkom društvu, a plesao je i onda popularni break dance. Bio je uvijek primijećen u društvu, u školi, gdje god se pojavio zbog svoje pojave i inteligencije, dobre naravi i velikodušnosti. Njegova je zabava bila kupovati sladoled nepoznatoj djeci, dijeliti visoke napojnice, donirati i pomagati potrebite. Završio je grafičku školu i taman u vrijeme kad je trebao početi studirati započeo je Domovinski rat.

Nenad je kao dragovoljac otišao u Gospić u artiljeriju, gdje je u listopadu 1991. ranjen gelerom koji mu nikada nije izvađen i s njim će danas biti pokopan. Temeljem ranjavanja dobio je status ratnog invalida. Kasnije je počeo studirati psihologiju, ali kako mu je prva supruga bila novinarka, završio je u novinarstvu. Pisao je za mnoge medije, ali ponajviše je postao poznat kao komentator “Novog lista” u zlatno doba tih novina kad im je urednik bio Veljko Vičević.

U to vrijeme “Novi list” je bio najugledniji hrvatski dnevnik koji se najviše citirao u svijetu. Nenad je, kao integralna i poštena osoba, pisao istinu, ali je zbog toga došao na nišan politike koja je uništila Hrvatsku i opljačkala je do gole kože. Ne samo on, već i drugi komentatori “Novog lista” proživjeli su pravu kalvariju, pa su neki morali potražiti i dobiti azil u inozemstvu da spase goli život.

Nenad Bunjac imao je tu čast da ga zločinačka organizacija u središnjem dnevniku proglasi za “državnog neprijatelja” zajedno sa fotografijom. Uslijedio je neviđeni progon tijekom kojega se Nenad doslovno nije smio pojaviti na ulici. Naređenje je bilo da Nenad ne smije nigdje raditi, dobiti nikakva prava, on je doslovno morao “nestati”. Nenad je zbog toga trpio iznimno veliki stres, fizički i psihički, a uza sve to uslijedile su i privatne tragedije, kad su mu u vrlo kratkom roku umrli prvo otac, zatim mentor Veljko Vičević, navodno od srca sa samo 44 godine i najbolji prijatelj Marko Repe, koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći. Nakon toga Nenad više nije imao snage za borbu i povukao se iz prvog reda novinarstva i živio u ne baš sjajnim uvjetima sve do današnjeg dana.

Ipak, bez obzira na prerani odlazak Nenad je ispunio misiju svog života podnoseći rijetku žrtvu za bolji život svih nas, za neku bolju Hrvatsku i neki bolji svijet. Iza njega ostaju njegovi brojni članci koje će netko jednog dana pošteno vrednovati, kao i dokumentacija tajnih službi, pohranjena u Hrvatskom državnom arhivu, iz koje je vidljivo kakva su sve zla činjena u brutalnom obračunu režima sa neovisnim novinarstvom.

Na kraju želim reći da je bez obzira na napuštanje tijela Nenad i dalje s nama. Mi ćemo se svakako ponovno sresti na nekom drugom mjestu, jer duša živi vječno, nikada nije rođena i nikada ne umire, neuništiva je. Sve je ovo tek privremeni rastanak. Siguran sam da je Nenad sada u dobrom društvu oca, Marka, Veljka i mnogih drugih koji su prerano otišli i da nam poručuje da se ne brinemo, da mu je dobro. Hvala”, rekao je Branimir Bunjac.

Naslovna fotografija: Branimir Bunjac

Foto: Hina