Kao bivši predsjednik Sindikata zaposlenika Večernjeg lista i vođa štrajka iz proljeća 2011. godine koji je trajao 26 dana i ušao je u povijest kao najdulji novinarski štrajk u Hrvatskoj, pozvan sam da nešto kažem o Borisu Trupčeviću s kojim je odrađena prva polovica emisije Nedjeljom u dva. Evo što sam rekao:  – Trupčević je u Večernjem listu bio predsjednik Uprave te značajne 2011. godine kada je Večernji list prvi put ostao bez kolektivnog ugovora.

I to njegovom zaslugom. Ili krivnjom, kako želite. Zbog krize u tiskanim medijima bili smo spremni umanjiti neka prava – i pregovarali smo o tome – ali smo željeli zadržati kolektivni ugovor jer je to na neki način jedno civilizacijsko dostignuće i neka tradicija Večernjeg lista. Međutim, on je očito bio poslan da to uništi. Odigrao je ulogu Superhika, uzimao je hrvatskoj sirotinji a davao austrijskim bogatašima. Večernji list je nakon toga otišao u podstanarstvo na buzinskim pustopoljinama, a Styria je u Grazu – novcem izvučenim iz Večernjeg lista, izračunali smo da je to bilo negdje oko milijardu kuna  tj. više od 130 milijuna eura – izgradila velebnu poslovnu zgradu. 

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: EKSKLUZIVNO: VELIKI DOSJE O TRAGIČNOJ SMRTI DOKTORA ANTE ĆORUŠIĆA: Što se zapravo dogodilo?

Ukratko: prodao nas je, odradio prljavi posao za gazde, pomogao im da iz Večernjaka izvuku što više novca, za što je naravno i nagrađen, spominjalo se da je imao plaću od 100.000 kuna mjesečno. Sad ga je očito spopala grižnja savjesti pa je zato otišao na ovo hodočašće svetom Jakovu u Španjolskoj.

Još nešto bih htio dodati: čuo sam da je Trupčević u knjizi napisao da je u vrijeme štrajka obolio od PTSP-ija. A je li razmišljao o tome kako su se osjećali oni koji su štrajkali, novinari kojima je oduzimao od njihovih i od usta njihove djece. 

Na slici: Anton Filić

Foto: Hina