BIVŠI ŠEF VEČERNJEG LISTA: Davor Butković i Jasmin Klarić “rasturaju” Plenkovića u Pavićevom tiskanom magazinu. I drugi polako okreću leđa šefu HDZ-a

BIVŠI ŠEF VEČERNJEG LISTA: Davor Butković i Jasmin Klarić “rasturaju” Plenkovića u Pavićevom tiskanom magazinu. I drugi polako okreću leđa šefu HDZ-a

Bivši glavni urednik Večernjeg lista Baranko Tuđen piše o hrvatskom izdavaštvu i sudbini tiskanih medija. Upozorava na izjavu splitskog novinara Ivice Ivaniševića koji j eizjavio da je tiskano novinarastvo u Hrvatskoj umrlo, samo se mi pravima da nije. Analizu Branka Tuđena prenosimo u cijelosti.

“Poslovni dnevnik, jedan je od osam hrvatskih dnevnih listova specijalizirane namjene, prati ekonomiju i djelomice unutarnju politiku, informativan, lagan za čitanje, vjerodostojnog sadržaja i privlačnog grafičkog prijeloma. Izlazi 20 godina, sada je dio Styrijinog sustava, na 16 stranica, cijena mu je 1,70 eura. Podne sam proveo na kavi u The Westinu s Mladenom Miletićem (44) novim glavnim urednikom Poslovnog dnevnika. Miletić je proizašao iz moga kruga dok sam bio glavni urednik Sportskih novosti (2001. – 2008.), a 2006. odnosno 2007. otišao je zajedno sa Zorkom i Dasovićem potražit bolje pozicije u Večernjem listu. Dasović se prometnuo u najboljeg hrvatskog sportskog novinara, a Miletić je poslije nekoliko uredničkih i kolumnistički poslova postao glavni urednik specijaliziranog dnevnika. Kadrovici u Styriji su ispali spori, ali pravedni. Uz ostalo prisjetili smo se dana kada su Sportske novosti u lipnju 2004. objavljene i prodane u 100 tisuća primjeraka. Tada i nikad poslije.

MOGU LI TISKANI MEDIJI POSTOJATI BEZ PRIHODA OD OGLASA? Trgnuo sam se čitajući prošle nedjelje intervju sa splitskim novinarom i piscem Ivicom Ivaniševićem u kojem je rekao da je pisano novinarstvo u stvari već umrlo, samo se mi pravimo da nije. U Novinarskom domu, bio sam zgranut prije neku godinu, na okruglom stolu među samo 15-ak slušatelja pod naslovom “Modeli financiranja u digitalnom dobu” kada je Tomislav Wruss izjavio da je oglašavanje palo za više od 90 posto i da su mediji izgubili bitku za oglase. To je jedini prihod na koji se moglo računati izvan prihoda dobivenim prodajom novina i u najvećem broju slučajeva je bio spas. Postavilo se pitanje kako je tiskano novinarstvo uopće moguće spasiti. U moje doba Večernji list je ostvarivao 33 posto prihoda od prodaje oglasnog prostora. Da li Ivaniševićava poruka izgleda dramatično zlokobna. I je li to kraj?

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Bivša ministrica u HDZ-ovoj Vladi: Plenković je davno isplanirao Dabrinu smjenu. A onda je samo čekao da se objavi “naručeni” video

ZAŠTO JE PAVIĆEV MAGAZIN IZAŠAO BAŠ SADA? Obitelj Pavić koja drži portal Telegram je prije nekoliko dana objavila specijalni tiskani magazin T . Pavići se izgleda ne predaju od tiskanog modela, a stariji Pavić jedini je danas s iskustvom uspješnoga izdavača. Posljednji Tiskani pokušaj 2015. s glavnim urednikom Igorom Alborghettijem nije uspio. Sada ga potpisuje snaha Jelena na 132 stranice u boji (sin Miran je direktor) na finom papiru (ne navode tiskaru), ali bez oglasa i, bez obzira na interes čitatelja, magazin se neće financijski isplatiti, ali ga vrijedi pročitati. Prvo i najvažnije je da se ne prodaje na kioscima nego samo u dvije zagrebačke knjižare. Možda kako bi izbjegli trošak distribucije i rabat prodaje? Ili zbog suvremenijeg načina prodaje? Tri su moguća razloga za ovaj Pavićev pokušaj. Želi ispitati ima li u javnosti interesa za neki takav mjesečnik ili sličnu periodiku, želi dodatno ojačati svoju ulogu opinium makera posebno sada kada je Hrvatska u jednoj situaciji “pocrvenila” i želi pripomoći rušenju premijera Plenkovića i raskolu u HDZ-u. Ljevica je trenutačno u ofenzivi, a ima i veći manevarski prostor u hitoriografiji pred desnicom koja ozbiljnog glasila i nema. Čak i da ima, Plenković ne bi bio njezin favorit.

Prva dva teksta u Magazinu žestoki su napadi na Plenkovića. Pod punim imenom i prezimenom piše i Davor Butković. Jedan tekst protiv premijera, a drugi o kulinarstvu, kao nekad. Plenković mu dođe kao svojedobno Tuđman. Jasmin Klarić rođen u Splitu s adresom u Dugom Selu rastura Plenkovića! To nije samo stav nego i više od toga.

Uz obilje odličnih tema i tekstova (Dora Kršul, Jergović, Redžepović, Peričić…) tri su iznimna: Silvane Menđušić o Miroslavu Krleži, Enesu Čengiću i njegovoj kćeri Silvani, Tvrtka Jakovine o Milki Planinc i Denisa Mahmutovića o stranim radnicima u Hrvatskoj. Poslije Čengićevih dnevnika i knjige Latice Ivanišević teško je o Krleži reći još nešto privatno zanimljivo, iako zasigurno toga ima. Menđušić je to uspjela. Tvrtko Jakovina savršeno poznaje problematike iz suvremene povijesti i samo je pitanje kako će ih interpretirati. U sukobu između Milke Planinc i Josipa Vrhovca ja sam na strani Vrhovca, mog dobrog znanca iz zajedničkoga zavičaja s kojim sam se povremeno družio u onoj i ovoj državi. I o tome sam baš na ovom mjestu u The Westinu s Jakovinom nedavno razgovarao.

DA LI PLENKOVIĆ ZNA? U POLITICI NEMA ZAHVALNOSTI! U kritici Nacional je pisao najžešće: Jelenić ima “konspirativne izvjestitelje” u srcu HDZ-a, samo je pitanje kada će uslijediti pobuna!? Ili to Jelenić samo priželjkuje? Čak i poslovično naklonjen Večernji list se odmicao od Plenkovića. Jutarnji list također. 24 sata se odmaknuo još od dolaska Alborghettija. Privatne Televizije su tradicionalno protiv. Index također, ali on nakon odlaska Dee Redžić i još nekih više nema kapaciteta. Ni jedan ozbiljan list i ni jedan ozbiljan analitičar nije za Plenkovića. Jedino Puhovski drži sredinu i nije naklonjen Milanoviću. Miro Kovač negdašnji (ne)uspješni ministar vanjskih poslova i Plenkovićev oponent kao da se nudi za čelnika HDZ-a. Nisam bio član, ali sam kao novinar gledao iz blizine. Kada je Tuđman 1996. smrtno obolio i bila je oslabljena njegova vladajuća ruka, stranka se vidno podijelila, a poslije njegove smrti i posve raskolila. Kao da je stranka napravljena samo za “čvrstu ruku” koliko god izgledalo nemoderno i konzervativno. Kada su Karamarko i Brkić doveli HDZ na niske grane, u pomoć je 2016. pozvan Plenković. Milanović je dotad bio blokiran plinskim bocama. Plenković nije ideološki fanatik ni ekstremist i kao takav je 2016. izvukao HDZ, pa i Hrvatsku. Devetu godina je premijer, a HDZ na vlasti. Zbog svoje dominirajuće uloge Plenković i prima tako brutalne verbalne udarce. Ali u politici nema zahvalnosti.

Najžešći kritičari su novinarski veterani Mirko Galić (Večernji list), Sanja Modrić (Telegram) i Jelena Lovrić (Nacional). Inače sjajna stilistica Sanja Modrić zapamćena je po slabim političkim procjenama, još na početku 90-tih prošlog stoljeća, u doba epohalnih promjena. Tu je i Igor Alborghetti (24 sata) kojemu je prvi pravi novinarski zadatak bio izvještavanje za HINU o Tuđmanovom posjetu Kini 1993. godine. I naravno Jasmin Klarić. Dobro je argumentirano i vjerodostojno kritizirati, ali je još bolje ako komentator nešto ponudi kao alternativu i to se obistini. Uglavnom se napada Plenkovićev “pretjerani ego, samovolja i devastacija demokracije.” Manje njegova procjena pri izboru predsjedničkoga kandidata. Kod Galića, čini se, prevladavaju privatni motivi. Kod ostalih to je ideologija.

ZLATNO DOBA: SAMO U JEDNOM DANU 14 NOVINARA VEČERNJEG LISTA DJELUJE NA SPECIJALNIM ZADACIMA U INOZEMSTVU. Za primjer iznosim jedan siječanjski dan baš prije 27 godina. Prelistavam broj od 23. siječnja 1998., petak je 72 stranice, 30 posto je oglasnih, prilog Ekran, tiraža 301.700 primjeraka. Ukupni godišnji prihod 80 milijuna ondašnjih njemačkih maraka, prosječne zarade 2,5 puta veće od prosječnih u državi, 248 stalno zaposlenih novinara, urednika, redaktora, fotoreportera i grafičkih urednika, najbolji kolektivni ugovor u povijesti hrvatskog novinarstva, najviši etički standardi unutarnjih odnosa.

Sedam novinara sportske rubrike razvrstano je ovako: Junaci je Čileu gdje su na pripremama Dinamo i Hajduk, Draženović je u Meksiku gdje su nogometaši Zagreba, Rede je u Bruxellesu na izvlačenju kvalifikacijskih skupina za europsko nogometno prvenstvo, Brajdić izvještava iz Carigrada o Ciboni i radi intervju s Ottom Barićem, Lijović je u Slovačkoj – odbojkaška Liga prvaka, Figenwald javlja sa superveleslaloma u Cortini d’ Ampezzu, Kuss iz Cardifa sa boksačkog meča za svjetski naslov. (To navodim i zbog činjenice da na pripremama ovih dana nije bilo nikoga.) Dnevnice su plaćene prema zakonu, mi putem dnevnica ne plaćamo na crno poput nekih drugih. Uplate za staž i socijalno idu u realnim iznosima i redovite su. Istodobno na vanjsko političkim stranicama također sedam izvještaja stalnih dopisnika u inozemstvu: od Jasne Z.N. u Bruxellesu do Tekija Lacmanovića u Moskvi.

Dvije kolumne toga petka su s lijevih pozicija: Deana Knežević i Branko Vukšić. Jučer u četvrtak bio je dan za crkvena pitanja u kolumni Darka Pavičića. U ponedjeljak je uobičajeno nastupio Željko Krušelj kolumnom lijevog profila. U utorak se kolumnom iz Ženeve javila Višnja Starešina. Nju se doživljava desnom. Srijeda je dan za Božicu Brkan i Miodraga Šajatovića. On uređuje prilog na 16 stranica Poslovna srijeda i piše kolumnu. Božica je srednja linija, Mišo je lijevi. U nedjelju izlazi kulturni prilog kojem je Ivkošić urednik i piše Rodoljubna zanovijetanja. Zna se, desno opredjeljenje. Desna je i Dunja Ujević, ali je pojačala Obzor. Meni je ostala subota. Svi su bili potpuno autonomni. Kao glavni urednik (1992.-2001.) nisam intervenirao u njihove tekstove. Opredjeljenja su se znala. I čitatelji su to znali i s povjerenjem kupovali. Trebalo je povezati tu razno misleću družinu i stvoriti proizvod idealan za tržište. Mi nismo težili biti opinium maker, nego čitateljima pružiti što više korisnoga.

Možda to pripada samo jednom dobu i danas se čini staromodnim i dosadnim, ali je tako bilo. Mi smo išli do 150 stranica debljine od kojih je 33 posto bilo prodano kao oglasni prostor plus veliki prihodi od prodane naklade. A novinarski standard i novinarske zarade bile su bolje nego ikada. I što sada”, ističe Branko Tuđen.