Drago Krpina, jedan od osnivača HDZ-a, napisao je prigodni tekst o Prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu s kojim je tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća blisko surađivao. Uvjeren je da će Tuđman zauvijek ostati upisan kao jedan od najznačajnijih hrvatskih državnika, ali nije tako siguran kada je riječ o njegovim nedoraslim nasljednicima na čelu države i HDZ-a. Tekst Drage Krpine prenosimo u cijelosti.
“U jednom od razgovora koje sam imao privilegiju voditi s njim, prije završetka Domovinskog rata, hrvatski povjesničar Zvonimir Kulundžić, kazao mi je, parafraziram: „Znate hrvatska povijest bila je toliko burna, podjednako, dramatična i tragična, kao pvijest malo kojeg naroda. Ta povijesna hrvatska drama u ovo naše vrijeme dobila je svoj krešendo i nadajmo se da će se, u konačnici, sretno rasplesti. Zbivanja iz hrvatske prošlosti kao i ona koja se upravo odvijaju građa su za jednu veliku romanesknu fresku, za hrvatski ‘Rat i mir’. Nažalost Hrvatska nema svog Tolstoja koji bi na uvjerljiv, povijesno utemeljen i umjetnički univerzalan način isklesao takav povijesno literarni spomenik.“
Barem za sad, pokazalo se da je Kulundžić bio posve u pravu. U korpusu hrvatske književnosti pojavili su se, doduše, ne tako malobrojni, povijesni romani. U književnom formatu pisalo se i o Domovinskom ratu. Međutim jedna sveobuhvatna književna romaneskna sinteza koja bi zrcalila sveukupnost hrvatske prošlosti, uključujući i razdoblje Domovinskog rata i uspostave suvremene suverene države Hrvatske, izostala je.
Možda će se u bližoj ili daljoj budućnosti i pojaviti hrvatski Tolstoj koji će ispisati hrvatski ‘Rat i mir’ koji će biti trajnim literarnim spomemnikom neugasivoj težnji, brojčano malog ali po odanosti idealima slobode velikog, hrvatskog naroda.
U takovoj, zamislivoj, literarnoj fresci našlo bi se mjesta za nebrojene likove iz hrvatske prošlosti koji su imali zajednički san, san o slobodi. Zajednička im je bila i spremnost da se do kraja žrtvuju za tu slobodu. Epilog takvog mogućeg literarnog ostvarenja bio bi prikaz zadnjeg desetljeća dvadesetog stoljeća u kojemu je gotovo cijelo jedno tisućljeće sanjana sloboda i ostvarena. Središnji, moglo bi se, bez pretjerivanja, reći grandiozni lik tog epiloga bio bi, nesumnjivo lik prvog hrvatskog predsjednoka Franje Tuđmana.
On je, naime, bio glavnim arhitektom i strategom u ostvarenju hrvatske kuće slobode, suverene države Hrvatske.
Danas, kad se prisjećamo njegova odlaska, koji se zbio na današnji dan, prije dvadeset i četiri godine, naviru sjećanja na ono veliko i neponovljivo vrijeme u kojemu je korak po korak utiran put prema pobjedi i slobodi. Naviru sjećanja na bezbrojne odluke koje je, kao predsjednik Rapublike i vrhovni zapovjednik Hrvatskih oružanih snaga donosio na tom putu i od kojih su mnoge, da su bile pogrešne, mogle biti kobne.
Osobno, naviru i sjećanja na osobnu desetogodišnju suradnju s predsjednikom Tuđmanom u vremenu stvaranja države Hrvatske.
Sva prisjećanja koja se javljaju o obljetnici smrti predsjednika Tuđmana, čine življim i stvarnijim događaje kojima je on bio glavnim pokretačem. Nažalost, sjećanje na ono veliko vrijeme ne mogu ukloniti aktualne bojazni i nedoumice u svezi s hrvatskom budućnošću.
Davno je netko mudar rekao kako iza svih pobjeda ali i poraza uvijek stoje ljudi. Iza svih naših pobjeda u Domovinskom ratu i uopće u vremenu stvaranja suverene države Hrvatske stoje veliki ljudi, prije svih hrvatski branitelji, na čelu s predsjednikom Tuđmanom kojeg se danas na poseban nači prisjećamo.
I iza svih današnjih hrvatskih strahovanja i zabrinutosti, koja se javljaju dok svjedočimo masovnom iseljavanju Hrvata iz svoje Domovine, sve bržem izumiranju, sve manjem broju djece u hrvatskim školama i sve masovnijem useljavanju nekih drugih ljudi u ovu našu Hrvatsku, stoje ljudi, ljudi koji su u ovom vremenu na najodgovornijim državnim dužnostima. Predsjednika Tuđmana pamtimo po pobjedama i neizrecivim radostima kojima su nas te pobjede ispunjale. Po čemu će se pamtiti njegove nasljednike!? Kakvo bi oni mogli zauzeti mjesto u nekom mogućem budućem hrvatskom ‘Ratu i miru”, ističe Drago Krpina.
Na slici: Franjo Tuđman
Foto: Hina