Bojan Glavašević se hvali da od Bruxellesa do Zagreba vozi bicikl: A nije baš tako. Pogotovo kada se treba uspeti na “brdo”

Bojan Glavašević se hvali da od Bruxellesa do Zagreba vozi bicikl: A nije baš tako. Pogotovo kada se treba uspeti na “brdo”

Bojan Glavašević, šesti na listi SDP-a za Europski parlament, osmislio je najzanimljiviju predizbornu kampanju za Europski parlament u Hrvatskoj: provodi je vozeći bicikl više od 1500 kilometara od Bruxellesa do Zagreba. S tog puta, negdje iz Njemačke, dao je intervju Nacionalu u kojem je iznio dojmove s bicikliranja, objasnio politička stajališta i planove s kojima kani nastupiti u EP-u, ali i iznio oštru kritiku nekih od sadašnjih dvanaestero hrvatskih zastupnika u parlamentu Europske unije, u kojem se kreira veliki dio zakona koji utječu i na hrvatsku svakodnevicu.

Bojan Glavašević rođen je u 1984. u Vukovaru. S majkom i bakom je 1991. došao u Zagreb, kamo su se sklonili pred ratnim razaranjima. U Vukovaru je ostao njegov otac Siniša, čestiti novinar Radija Vukovar kojega su nakon okupacije grada ubili na Ovčari. Bojan je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu diplomirao lingvistiku i sociologiju, a 2009. zaposlio se kao znanstveni novak na Odsjeku za lingvistiku. U politiku je ušao 2012. Bio je pročelnik ureda i pomoćnik ministra branitelja Predraga Matića Freda. Dvije godine kasnije jedna njegova ni po čemu sporna izjava bila je iskorištena kao povod za podizanje prosvjedničkog šatora ratnih veterana pred zgradom Ministarstva branitelja, kada su prosvjednici, kolokvijalno prozvani „šatorašima“, uz potporu HDZ-a optuživali vukovarskoga ratnog heroja Freda Matića i Bojana Glavaševića, ratnu žrtvu, za „jugoslavenstvo“, zahtijevajući njihovu smjenu. Nije sve ostalo samo na glupim i grotesknim optužbama: obitelji njih dvojice štitila je čak i policija. Glavaševića to nije obeshrabrilo: na listi SDP-a izabran je 2016. za saborskog zastupnika, a uspjeh je ponovio i na pretprošlim parlamentarnim izborima 2020; na posljednjim, 17. travnja, malo mu je nedostajalo da bude preferencijalno izabran u drugoj izbornoj jedinici na listi koalicije Rijeke pravde, piše Nacional.

NACIONAL: Kako ste došli na zamisao da kampanju provedete vozeći bicikl iz Bruxellesa u Zagreb?

Prije nekoliko mjeseci u razgovoru s prijateljima i suradnicima iskristalizirala se ta ideja, koja mi se odmah svidjela. Htio sam napraviti nešto drugačije jer su sve političke kampanje u Hrvatskoj slične i prilično su šablonizirane, a cilj mi je biti drugačiji i čini mi se da nam to, barem zasad, uspijeva. Biciklom se vozim iz Bruxellesa za Zagreb, a ne obratno, jer smatram kako je važno da zastupnik u Europskom parlamentu radi, prije svega, u Hrvatskoj. Želim promijeniti percepciju da zastupnik, kada ode u EP, radi samo u Bruxellesu.

NACIONAL: Opišite detalje puta: koliko je dug, koje su glavne postaje, gdje spavate?

Put je dug 1573 kilometra, a rutu između gradova kroz koje prolazimo biram uz pomoć Googlea. Fasciniralo me je da u Belgiji, Nizozemskoj i Njemačkoj postoje biciklističke staze gdje god krenete i puno ljudi vozi duge relacije na biciklima. Prvoga dana odradio sam oko 100 kilometara vozeći od Bruxellesa do Liegea i najsnažniji dojam na mene su ostavila flandrijska sela koja su savršeno uređena, toliko da sam osjetio sram s obzirom na to kako izgledaju manja mjesta i sela u Hrvatskoj. Smještaj pronalazimo putem Airbnbja ili Bookinga i noćenje u prosjeku stoji 50-ak eura po osobi.

NACIONAL: Jeste li cijelim putem na biciklu?

Da, cijelim putem, osim u slučaju olujnog nevremena kakvo nas je dočekalo na relaciji Köln – Frankfurt i prelaska preko Alpa, što ću ići vlakom jer mi je jedan od ciljeva i promocija željezničkog prometa. U Kölnu sam sjeo u vlak ICE koji vozi brzinom od 320 km/h i osjećao sam se sjajno, to želim vidjeti u Hrvatskoj. To treba biti generacijski projekt svih političara u Hrvatskoj.

NACIONAL: Koja je poruka vašeg puta?

Prvo, želim poručiti da je sve moguće kada se jako potrudimo. Puno mi je ljudi reklo da ne idem i da je to pretežak izazov za mene. Možda i zbog kojeg kilograma viška koji se nataložio od pandemije do danas, mnogi ljudi su mi više ili manje dobronamjerno savjetovali da smislim neki drugi način da vodim kampanju. Vjerujem u ideju da se za sve što je dobro u životu treba potruditi i žrtvovati, a nakon rada dolaze rezultati. U ovom slučaju, kao što sam rekao, ne postoji opcija u kojoj sam ja izgubio. Drugo, poruka je da ću biti europski zastupnik koji radi i u Hrvatskoj i u Bruxellesu i zalažem se za životni standard građana, povezanost kroz modernu, brzu željeznicu, zaštitu naših tradicionalnih proizvoda oznakama izvornosti i zdravu, kvalitetnu hranu na stolovima naših građana te za demokraciju – primarno kroz prizmu slobode medija i prava manjina. Kako sam bio borben, aktivan i prisutan kao zastupnik u Saboru, tako ću biti i kao eurozastupnik. Ja Hrvatsku volim, to je jedina domovina koju imam i nikad mi neće biti naporno boriti se za to da ona bude dom i dobro mjesto za sve naše ljude. Zato građani mogu biti sigurni da neću, kao neki naši zastupnici, uzeti mandat i nestati na pet godina, bez pisma i razglednice.

Foto. Hina