Brojni paradoksi – Visoka ulaganja u uređenje poljoprivrednih površina koja kasnije ostaju zapuštena

Brojni paradoksi – Visoka ulaganja u uređenje poljoprivrednih površina koja kasnije ostaju zapuštena

-Status poljoprivrede u gospodarstvu, a time i navodnjavanja, u Hrvatskoj od osamostaljenja kontinuirano mijenjao, tako da je i intenzitet interesa i aktivnosti oscilirao. Ono što je konstantno, a naročito u kriznim vremenima, jest postavljanje pitanja kako koristimo zemljišne i vodne potencijale, kako se to odražava na produktivnost i osiguravanje samodostatnosti u osnovnim poljoprivrednim proizvodima, kazao je dr. sc. Davor Romić  na predavanju “Učinkovito korištenje vodnih i zemljišnih resursa – akutni problem hrvatske poljoprivrede”, koje je organiziralo Znanstveno vijeće za zaštitu prirode Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Kako je izneseno podaci službene statistike ukazuju na stalno smanjenje korištene poljoprivredne površine u RH od 2013. – Pojedine poljoprivredne politike, mjere i odluke koje se tiču načina korištenja poljoprivrednog zemljišta rezultirale su brojnim paradoksima, kao što su visoka ulaganja u uređenje poljoprivrednih površina koje se kasnije zapuštaju ili se izgrađeni infrastrukturni objekti i sustavi hidromelioracija ne obnavljaju te postaju nefunkcionalni. Za analizu stanja i uzroka neučinkovitog korištenja poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj danas su nam na raspolaganju napredni alati za obradu prostornih podataka, nove tehnologije i znanja, kazao je Romić.

On je istaknuo kako su rezultati analiza pokazali da zemljišne resurse ne koristimo na odgovarajući način niti u punom potencijalu. – Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama u Republici Hrvatskoj (NAPNAV) je 2005. godine izradila skupina hrvatskih stručnjaka s osnovnom zadaćom da definiraju stratešku ulogu i važnost primjene navodnjavanja u podizanju razine uspješnosti poljoprivrede i drugih povezanih sektora u Hrvatskoj. Implementacija programa NAPNAV-a je u proteklih 16 godina bila suočena s brojnim izazovima, kako administrativne naravi tako i tehničke, projektne, financijske, političke i druge, kazao je Romić i dodao da je hrvatska znanost i struka dobila  prigodu da procijeni učinkovitost implementacije NAPNAV-a da analizira učinke dosadašnjih aktivnosti, utvrdi uzroke neostvarenih ciljeva, ako ih je bilo, prilagodi program novim kako nacionalnim tako i međunarodnim okolnostima, da bi mjera navodnjavanja u konačnici polučila rezultat i opravdala ulaganja. 

– Iako je izrađena opsežna projektna dokumentacija, zacrtani ciljevi nisu u potpunosti postignuti, nisu realizirani pilot projekti, izrađeni sustavi se ne koriste punim kapacitetom, krajnji korisnici ne koriste izgrađenu infrastrukturu niti mijenjaju strukturu poljoprivredne proizvodnje. Na važnost poljoprivredne proizvodnje kao strateške grane govori se uglavnom prigodno, a u ovom trenutku globalnih kriza i ratova imperativ je na sigurnosti hrane. Hrvatska znanost i struka mora argumentirano ukazivati na probleme, predlagati mjere za poboljšanje gospodarenja prirodnim resursima s ciljem da njihov učinak bude vidljiv u pozitivnim pokazateljima poljoprivredne proizvodnje, aktiviranju prerađivačkih i skladišnih kapaciteta, obnovi ruralnog prostora, i u konačnici doprinosu održivom razvoju, zaključio je Romić koji je redoviti profesor u trajnom zvanju na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Autor je više od 160 znanstvenih radova, od toga je 66 radova zastupljeno i citirano u relevantnim bazama podataka. Njegovi radovi objavljeni su u prestižnim časopisima iz kategorije Environmental sciences, Water resources, Soil Science, Engeenering Environmental visokog faktora odjeka.  Autor je pet knjiga od kojih su tri sveučilišna udžbenika, četiri poglavlja u knjizi stranog izdavača te deset priručnika i četiri monografije. Voditelj je i suradnik na brojnim domaćim i međunarodnim znanstvenim projektima uključujući i one iz kategorije FP-6, FP-7, Erasmus+, Interreg. Bio je suradnik na izradi Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije. Dobitnik je mnogih priznanja između ostalih i nagrade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za 2013. godinu u području tehničkih znanosti za biotehnološka postignuća u području melioracija i gospodarenja vodom.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.

Foto: HAZU