Bruxelles i Oxford poručuju Plenkoviću: Ekonomija vam je loša, javna uprava još gora

Bruxelles i Oxford poručuju Plenkoviću: Ekonomija vam je loša, javna uprava još gora

Dok iz Banskih dvora pučanstvu umornom od čekanja na ekonomski oporavak zemlje, zbog čega se i događa masovno iseljevanje mlađe populacije, uporno pristižu očitovanja kako je sadašnja Vlada, kako vole govoriti, stabilizirala javne financije i državu vodi u dobrom smjeru, iz Bruxellesa stižu podaci koji ne potkrjepljuju taj optimizam koji nerijetko graniči sa samohvalom.

Tako i najnovija proljetna prognoza Europske komisije objavljena 7. svibnja o rastu bruto-drštvenog proizvoda (BDP) za 2019. govori da je Hrvatska na začelju među usporedivim tranzicijskim državama. U odnosu na, primjerice, Poljsku, Mađarsku, Sloveniju, Slovačku, Rumunjsku te Bugarsku, jedino Hrvatska ni ove godine neće imati rast BDP-a iznad 3 posto. Lijepoj našoj predviđaju rast od samo 2,6 posto u ovoj godini, čime su bruxelleski kontrolori smanjili naniže raniju prognozu od 2,7 posto.

Usporedbe radi, Poljskoj se za 2019. predviđa rast od 4,2 posto, Slovačkoj, 3,8 posto, Mađarskoj 3,7 posto, Rumunjskoj i Bugarskoj po 3,3 posto i Sloveniji 3,1 posto. I dok je hrvatski BDP i prethodne dvije godine rastao približno isto, ali uvijek ispod 3 posto, Rumunji su godinama imali visoke stope, čak i preko 7 posto, Poljaci su bili oko 5 posto, a Mađari i Slovenci iznad 4 posto, dok se slovačko gospodarstvo opet nalazi u uzlaznoj putanji.

Bugarska, pak, zemlja koja nas ekonomski sustiže, ali je i dalje sveukupno ispod Hrvatske, na zadnjem mjestu u EU-u, zadnjih godina rasla je iznad 3 posto, a tako joj se predviđa i za sljedeću godinu. Nasuprot tome, Hrvatskoj u 2020., kad će predsjedati Europskom unijom, predviđaju manji rast nego ove godine, svega 2,5 posto. I opet će biti najmanji u odnosu na sve spomenute države.

Ekonomisti odavno upozoravaju da je glavni hrvatski problem zbog kojeg ne ide naprijed, iako zadnjih godina ima blagi rast, ali s obzirom da drugi oko nje rastu po bitno većim stopama, realno zaostaje za svima i nezadrživo klizi prema europskom dnu, u izostanku reformi posebice u javnoj upravi te u samoj strukturi gospodarstva. Naime, hrvatski rast se temelji na potrošnji građana, turizmu i manjim dijelom na pritjecanju sredstava iz europskih fondova.

Nasuprot tome, spomenute zemlje svoj uzelet baziraju na rastu industrijske proizvodnje kojom se osiguravaju i nova radna mjesta. U Hrvatskoj se ona, kako je poznato, iz godine u godinu smanjuje i sada predstavlja tek oko 15 posto udjela u BDP-u zemlje, dok je u većini usporedivih zemalja iznad 20, a u nekima i blizu 30 posto. Inače, Europska komisija je sebi za cilj postavila da u predstojećim godinama industrija dosegne razinu od 35 posto u ukupnom gospodarstvu EU-a.

No, to se nigdje ne događa stihijski, samo preko prepuštanja slobodnom tržištu. Odgovorne vlade to rade planski, potičući privatne investicije u tu granu kroz stvaranje uvjeta za njihovo učinkovito poslovanje uklanjajući im administrativne prepreke i dajući im porezne olakšice koje se kroz plaće zaposlenih i druge poreze opet vraćaju u državnu blagajnu.

Kad je pak riječ o javnoj upravi, nijedna hrvatska vlada, pa ni ova, ne želi dirnuti u taj prostor gdje se zapošljavanja događaju pretežito prema stranačkom ili rodbinskom ključu. To je područje u kojem dominiraju tzv. uhljebi koji dobivaju plaću iz proračuna. Nije ni čudo što i najnovije rang liste (zadnja je ona iz Oxforda) sugeriraju da Hrvatska ima jednu od najgorih i najneučinkovitijih javnih uprava u Europi, pa i najzaostalijih kada je riječ o primjeni tehnoloških dostignuća, iako Lovro Kuščević, ministar za taj resor, misli da je stanje drukčije.

Tako se Hrvatska već godinama vrti u krugu. Niti ima reformi, niti bitnih pomaka u vezi sa stvaranjem uvjeta za gospodarski napredak zemlje. Vlade se po dolasku na vlast, nakon što najprije namire svoje stranačke poklonike (to im je obično prvi zadatak), najradije bave ideološkim pitanjima, a oni u njima zaduženi za gospodarstvo, provode cijele mandate, kako je to rekao jedan ekonomist, kao računovođe umjesto da bude kreatori razvoja zemlje.

Da su tako radile vladajuće strukture u Poljskoj, Sloveniji, Slovačkoj, Mađarskoj ili Rumunjskoj, bili bi danas u društvu s Hrvatskom. Ali, srećom po njih, nisu. Oni su, barem u pojedinim vremenima, imali svoje reformatore i odgovorne političare, koji su, unatoč realnom strahu od gubitka izbora, napravili one nužne rezove i iskorake koje su ih sada gurnule na pozicije ispred Hrvatske, iako su i početkom 2000-tih bili iza nas.

Hrvatska takve nikako da dočeka. Ni aktualna garnitura iz Banskih dvora u tom pogledu, kako uostalom vidimo iz proljetnih prognoza Europske komisije o rastu BDP-a, nije od onih koje ćemo moći pamtiti po nekom ključnom iskoraku koji je napravila za gospodarski oporavak zemlje. Nažalost.

Facebook Comments