Gost Pressinga bio je odvjetnik Čedo Prodanović. S Ilijom Jandrićem razgovarao je o pravosuđu, poslu, svom najpoznatijem klijentu – Ivi Sanaderu, ali i o ljubavi prema glazbi.

Ovo rak-rana zvuči ružno, ali tu smo negdje otprilike”, kaže na pitanje je li pravosuđe rak-rana našeg društva. Više uzroka, smatra: Jedan je u pravosuđu, a drugi u odnosu prema njemu.

“Ako krenemo u pravosuđe, uzrok je već daleko, to je devastacija pravosuđa 90-ih godina, kada je iz njega otišlo više od tisuću ljudi. Jedna mala zemlja si ne može priuštiti taj luksuz za regenerira toliku insuficijenciju kadrova. To je trajalo do ’95.-’96., bila je čistka, a onda je bila takva atmosfera da su ljudi odlazili i sami jer nisu više vidjeli smisla”, govori Prodanović, koji je i sam napustio pravosuđe zbog političkih razloga. Praznine koje su ostale popunjavale su se “zbrda-zdola”, ljudima iz privrede ili oni koji su tek završili fakultete. “Korijeni su u tome”, uvjeren je, javlja N1.

Suci traže veće plaće, Prodanović kaže kako je drugi uzrok stanja u pravosuđu odnos vlasti prema pravosuđu. “Sudstvo je u inferiornom položaju jer o njihovim materijalnim uvjetima odlučuju drugi”, kaže. Dodaje i kako ne zna tko bi mogao odlučivati o plaćama sudaca, a smatra da bi možda imala smisla i indeksacija na kojoj inzistiraju suci. Što se tiče ideje da se sucima ograniče izvansudske aktivnosti, Prodanović kaže kako je to legitiman zahtjev, dok se gomilaju zaostaci u sudovima. “Ne možete raditi dva posla istovremeno. Ovaj drugi posao bi mogao biti pristupačan tek kad zadovolje osnovni posao. A s druge strane, dolazimo do toga da ih se ograničava, sputava u napredovanju… Teško je uspostaviti balans. Ali dok god pravosuđe ovako kaska, zaostaje, dotad taj zahtjev ima osnove”, govori.

Govoreći o kandidatima za državnog odvjetnika, Prodanovć kaže kako su sva četiri kandidata legitimna i da mogu udovoljiti toj funkciji. Njegov osnovni prigovor “predestiniranom izboru suca Turudića” je, kaže, to što ne dolazi iz sustava. “I da dođe, ne bi bio najlošiji tužitelj koji je bio tu. Neki su zaista bili zalutali. Sigurno da čovjek iz sustava, a taj sustav ima preko 600 ljudi, to je bazen iz kojeg se mora naći sposoban čovjek”, kaže i dodaje da su to razlozi zbog kojih smatra da nije adekvatno birati čovjeka sa strane. “Poražavajuće je za organizaciju od 600 ljudi da im dolazi prinudni upravitelj sa strane, da ih spašava i vadi iz problema koji su stigli”, kaže Prodanović.

Sudac Turudić

Što se tiče socijalnih konakata Ivana Turudića, prijateljstva sa Zdravkom Mamićem, povezanosti s Josipom Rimac i sl., Prodanović kaže da svaka vlast bira tužitelja po svojoj mjeri. “Svaka vlast bira tužitelja po svojoj mjeri, neovisno je li on formalno član vladajuće stranke ili ne”, kaže i dodaje kako sudac mora paziti na svoj ugled u javnosti i ne može si dozvoliti luksuz da se privatno druži s osobama koje su problematične s aspekta zakona. “Je li to eliminirajući faktor ili ne, ja mislim da ne, ovo je mala zemlja, tu svatko svakog zna”, kaže.

Turudić je sudac koji je osudio bivšeg premijera Ivu Sanadera, kojemu je Prodanović branitelj. Na pitanje znači li ta presuda da ipak nije hadezeovac, Prodanović kaže: “Stavite akcent na ovo bivšeg. Ne znam koliko bi netko osudio Sanadera u punoj moći.”

Na pitanja o Turudićevom kontaktu s Josipom Rimac, Prodanović kaže da je trebalo paziti i da je malo problematično ako je Rimac već bila pod postupkom, ali da je njen posjet sucu protokoliran.

Kaže i kako bi volio da mu netko nađe što je loše radio kao tužitelj u bivšem sustavu. Kriminal je bio isti tada i sada, kaže Prodanović o prozivkama koje je predsjednik Vlade uputio na njegov račun i na račun odvjetnika Ante Nobila.

“Kriminal je u pojavnim oblicima uvijek isti. Teško mi je reći ima li ga sada više ili manje. Sad ima više gospodarskog kriminala, ovih megaafera. Nije bilo prilika, bila je veća kontrola, teže se dolazilo u priliku”, kaže Prodanović dodajući da prilika čini lopova, a sad ima “sijaset prilika”. Objašnjava da je kapitalizam dugo bio divlji, da se veliki broj osoba kroz pretvorbu i privatizaciju domogao velikog kapitala, a te stvari se prije nisu događale. “Činjenica je da su tada bili puno ekipiranije inspekcijske službe, a i u policiji su radili obučeniji ljudi nego sad”, kaže odvjetnik.

Je li HDZ porobio institucije?

“Vlast determinira rad svih tih institucija. U nekim situacijama se sigurno čeka na neki signal, govorim o situacijama kaznenog prognoa, ali neke čvrste argumente ja ne mogu imati jer nema dokaza”, govori. Na pitanje kako ocjenjuje rad Zlate Hrvoj Šipek, Prodanović kaže da je rekao i kad je dolazila na čelo DORH-a da je ona krivi izbor jer dolazi na funkciju koju nikad nije radila. “Posao DORH-a je progoniti kriminal, a pod be je zaštita imovine. Ona je došla u vrijeme kad je DORH morao raditi 24 sata na dan, a ona ta znanja nema. Po kojem ključu je ona došla, ja to ne znam, ali apsolutno se nije snalazila u javnosti. A ovo što su je ulovili u laži dovodi u pitanje ne samo njenu vjerodostojnost nego i vjerodostojnost sustava”, kaže Prodanović.

On smatra da je europski tužitelj u boljoj poziciji jer je neovisan, mogu biti samo pod pritiskom atmosfere u društvu. “Da ih se počne svaki dan osvrtati, vjerojatno bi i oni gledali što rade. Osim toga, izabrali su kvalitetne ljude, vodi ih dobra tužiteljica oni su čuvar neke zakonitosti jer se zna da s njima nema šale”, kaže. Na pitanje o tome što se nitko nije prijavio na natječaj za ravnatelja USKOK-a, kaže kako je ljudima jasno u što bi se uvalili da uzmu tu funkciju. “Indikativno je da se ni v.d. ravnatelja USKOK-a nije javio. Tumačim to na dva načina. Prvo da je to velika odgovornost kad je stanje u ustanovi loše, a drugo je izostanak podrške od strane vlasti”, govori.

Predsjednik Vlade želi procesuirati “curenje informacija” iz istraga. Što misli o tome? “možemo početi od kraja. Sad sam čuo da u novim izmjenama, osim što je izričito rečeno da ne mogu novinari odgovarati ni kao poticatelji ni kao pomagači. Malo se povukla ručna. Malo je neoprezno rečeno. Uslijed silnih reakcija u javnosti, javljale su se i udruge novinara iz vana, a oni nisu baš indiferentni. Novinari su sad izuzeti. Stručnjak za ustavno pravo nisam. To je politički potez i to je koncesija, očito se shvatilo da se s novinarima ne treba… Jer je puno veći eho u javnosti”, govori Prodanović dodajući da se sve svelo na “ubijte glasnika”.

Komentirao je kratko povrat imovine Katoličkoj crkvi, u procesu kojeg se RH obvezala da će raditi sve po – kanonskom pravu. “Ti ustupci idu kontinuirano i sve više. OVaj tajming mi liči na neki predizborni potez. Očito računaju na ljude na koje Crkva ima određeni utjecaj. Naravno da ja kao ateist, nemam ništa protiv Crkve, ovo po meni ne ide. Ako ćemo primjenjivati kanonsko pravo u sekularnoj državi, onda ne znam gdje smo”, kaže.

Slučaj generala Ademija

Prodanović je branio generala Rahima Ademija u Haagu. “Koliko god lojalan i dobronamjeran i predan tom svom opredjeljenu da se stavi u obranu RH otkud on ne potiče, on nije bio njihov. I jako mu se zamjerilo što se odazvao pozivu Haaga da ide pred sud, što se dobrovoljno predao dok su neki drugi bili u bijegu. Mi smo u tim obradama naišli na jedan zapisnik s jedne komisije koja je suportirala Vladu, radila se trijaža koji će dokumenti ići u Haag, koji ne. Mi smo to predali na sud kad smo tražili naknadu štetu. Dokumenti koji terete Ademija mogu ići u Haag, a oni koji terete neke druge generale, ne mogu. To postoji u sudskom spisu u Splitu”, kaže odvjetnik ponavljajući da je na Ademija vršen pritisak da ne ide u Haag i da mu se jako zamjerilo to što je dobrovoljno otišao. Nakon toga više nije napredovao u vojsci.

Na pitanje je li sud iz Haaga ispunio svoju ulogu, Prodanović kaže da ratne zločine više nitko ne tretira ozbiljno. “U određenom trenutku je Haag sigurno ispunio svoju funkciju. Postavio se u ovim društvima kao sud koji bi mogao suditi njima. Tad su radili što su htjeli, a onda se pojavio neki međunarodni sud koji je neke ljude odveo u Haag i tamo im sudio. Neki ljudi koji su trebali biti suđeni su suđeni, neki nisu. Ne može se u apsolutnim kategorijama razgovarati o tome je li ispunio zadaću, ali pomogao je”, govori. Prodanović kaže da je pritisak EU-a nestao, a bio je vrlo prisutan kad smo ulazili u EU, kao i da se tada radilo zbog nužde, ne zbog ideje. Sada se, smatra on, pokazuje stvarna situacija, a to je tolerancija, nezamjeranje, brojanje koliko tko ima glasača…

Odvjetnik kaže da ćemo tek vidjeti vodi li taj odnos prema ratnim zločinima i zločincima prema radikalizaciji društva. “Civilno društvo je slabo. Vlasti očito ocjenjuju da im to nije profitabilno.

Na pitanje kako bira slučajeve i ima li neku crvenu liniju, Prodanović kaže kako, prema etičkom kodeksu ne smije odbiti nikoga i da slučajevi biraju odvjetnike. “Ako mi dođe netko, ne znam koja kategorija zločina ili čovjeka, onda postoji mogućnost da kažem da sam preopterećen. … Vi upotrijebite sve svoje vještine da profesionalno obavite posao. Pri tome su vam neki ljudi simpatični, neovisno što su napravili, a neke tolerirate jer je to vaš posao”, kaže.

O Ivi Sanaderu

Njegov javnosti vjerojatno najpoznatiji klijent je bivši premijer Ivo Sanader.

“Da je on ostao, ovo bi bila pet puta normalnija zemlja. Bio je pravi političar za ove prostore. Sve ove dileme o kojima me sad pitate su bile razriješene. Kad se digao spomenik ratnom zločincu, Francetiću, srušen je. I to su ga srušili oni koji su ga i podigli, on ih je tamo postrojio. Čovjek je gledao preko plota, nije se zatvorio u naše plemenske zabrane. Hrvatska je bila vrlo uređena i normalna zemlja, nije bilo nacionalističkih ispada, kamoli ustašluka koji se opet javlja i koji postaje dio naših života. Pa dobro, za dom spremni je stari hrvatski pozdrav, to je predsjednica rekla”, govori Prodanović.

“Po sudskim spisima, ja ću to uvijek tvrditi, vrlo je dvojbeno ovo za što je on presuđen, a u predmetu INA-MOL predmet arbitraže bilo pitanje je li on primio mito i jesu li zbog toga sklopljeni oni ugovori na štetu Hrvatske. Zaključak je bio da Sanader nije primio mito, da nije dokazano da je primio mito, da je imao nepošteno suđenje i pristranog suca i da se svjedoku, Ježiću, nikako ne može pokloniti povjerenje jer je 10 puta mijenjao iskaz. U toj su arbitraži bila tri najsposobnija svjetska suca, od kojih je jedan bio ih Hrvatske. O tome se ne priča”, govori odvjetnik.

Suđenja Sanaderu su, kaže, očito inicirana iz političkih pobuda, ali ne može reći da su suci bili politički motivirani. “Da je bila takva stratifikacija, on je trebao biti osuđen. Da se tužiteljstvo sad tako angažira, mi sad uopće ne bi imali kriminala”, kaže.

Ljubav prema glazbi i knjigama

Poznata je Prodanovićeva ljubav prema glazbi, kao i to da ima ogromnu kolekciju ploča. Sad ih, kaže, kupuje, ali ne sluša.

Ono što mnogi ne znaju je da je Prodanović svojedobno pjevao u zboru s Josipom Lisac. Našem Iliji Jandriću u Pressingu je otkro kako se iz te generacija barem 20-ak ljudi nastavilo baviti glazbom. Što je još poznati odvjetnik otkrio našem uredniku, pogledajte u snimci cijelog razgovora na vrhu stranice.

Foto: Hina