CRO COP otvorio dušu: Ne želim glumiti mučenika, ali nekad sam se zaista osjećao kao zadnji bijednik

CRO COP otvorio dušu: Ne želim glumiti mučenika, ali nekad sam se zaista osjećao kao zadnji bijednik

Legendarni hrvatski kikboksač i MMA borac, negdašnja velika svjetska zvijezda kontaktnih borilačkih sportova, CRO COP Mirko Filipović (49) održao je zanimljivo predavanje studentima. Govorio je o svojim počecima i teškim fazama kroz koje je prolazio. Naglasio je da je sve postigao sam u životu i da nije imao nikoga da ga “uhljebi” u policiju, javlja Večernji list.

– Kada sam došao studirati na Policijskoj akademiji nisam imao pravo na Studentski dom pa sam se na Savi neko vrijeme švercao, najprije kod dvojice prijatelja a potom sam kupio krevet od jednog dečka iz Zaboka koji je imao pravo na studentski dom. Ne želim ovdje glumiti mučenika no ponekad sam se doista osjećao kao zadnji bijednik jer je bilo situacija kada, doslovce, nisam imao što jesti pa sam posuđivao bonove za studentski restoran. Jednom mi je netko na treningu razbio nos, krvi je bilo na sve strane a ja nisam išao liječniku jer nisam imao zdravstveno osiguranje nego sam čekao da to samo zaraste. A onaj koji nakon toga nastavi taj će nešto i napraviti. Nevolje koje su ga pratile nisu ga ubile (u pojam) već su ga ojačale.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Izbornik Zlatko Dalić: Pojedine medijske kuće imaju cilj narušiti atmosferu u reprezentaciji. Događaj s Livajom poremetio je i mene

– Nisam imao nikoga da me uhljebi jer da jesam možda ovo nikad ne bih postigao. Baš te godine, u travnju 1994., kada sam upisao Policijsku akademiju u travnju mi je umro otac pa nisam imao ni očevo zaleđe. I sve to me očvrsnulo i da prebrodim onih 11 operacija. Godine 2008. sam imao ozljedu prednjih križnih ligamenata, koljeno mi je ispalo iz ležišta, no nakon toga sam se borio još 11 godina jer trenirati i boriti se bio je moj život a i bio sam vrhunski plaćen.

Nevolje koje su ga pratile nisu ga ubile (u pojam) već su ga ojačale.

– Nisam imao nikoga da me uhljebi jer da jesam možda ovo nikad ne bih postigao. Baš te godine, u travnju 1994., kada sam upisao Policijsku akademiju u travnju mi je umro otac pa nisam imao ni očevo zaleđe. I sve to me očvrsnulo i da prebrodim onih 11 operacija. Godine 2008. sam imao ozljedu prednjih križnih ligamenata, koljeno mi je ispalo iz ležišta, no nakon toga sam se borio još 11 godina jer trenirati i boriti se bio je moj život a i bio sam vrhunski plaćenNa pitanje što ga je kroz karijeru vuklo, Cro Cop je kazao:

– Vukla me ekonomija. Znao sam da ću što budem imao bolji status to biti bolje plaćen. Nitko se ne bori zato što mu je dosadno u životu. Koliko li sam samo Novih godina proveo u Japanu. A na te borbe najčešće sam kretao na Badnjak pa tako niti za Božić nisam bio kod kuće. Nije meni bilo lako vidjeti mog sina od četiri, pet godina, kako na prozoru, dok me ispraća, guta knedle.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Karolina Vidović Krišto: Zašto je država oprostila Gazdi Todoriću aferu Mjenice. Sve su to “podmirili” porezni obznici

Prisjeća se da mu nije bilo nimalo lako na dan borbe. A manje mu je bilo teško u samoj borbi nego u njenom iščekivanju.

CRO COP otvorio dušu: Ne želim glumiti mučenika, ali nekad sam se zaista osjećao kao zadnji bijednik, fotografija
Nije mu uvijek bilo lako

– S obzirom da sam ja obično bio naslovna ili sunaslovna borba znao sam na svoju borbu čekati i po deset sati. Nije bilo lako vidjeti kako se borci vraćaju iz ringa ozlijeđeni, s vanjskim prijelomom noge, s rupom u potkoljenici, sa slomljenom rukom, sa slomljenim nosom a bilo je i onih koje su gurali u kolicima. Kada bih došao na red gledao sam da budem što brži i što atraktivniji.

U ranoj fazi svoje karijere Mirko je bi samouk a i nitko ga nije imao pogurati:

– Da je u moje vrijeme bilo društvenih mreža bila bi to posve drugačija priča. Vremena su se od tada naveliko promijenila a ja sam stara škola. Nekad imam dojam da se nečija vrijednost danas procjenjuje brojem lajkova odnosno pratitelja i da je među zadnjim kriterijima borilačka kvaliteta. Danas je važno da ste šoumen, da pričate što ljudi vole čuti kao što to čini Conor McGregor. On je prepoznao što današnja publika traži a meni je primitivan taj “trash-talk”, s velikom dozom uvreda, i ja to nikad nisam radio. Da sam ja takvo što pokušao u Japanu ismijali bi me. Ponašao sam se pristojno, u borbe sam ulazio uvijek obrijan i ošišan a iz nje nikad nisam izlazio likujući niti sam skakao po konopcima.

Foto: Hina