O novim načinima korištenja metode duboke mozgovne stimulacije, kao jedne od najučinkovitijih metoda liječenja niza neuroloških bolesti, raspravljat će se na svjetskoj razini na 4. regionalnom kongresu za duboku mozgovnu stimulaciju (DBS) – sadašnje i buduće perspektive, koji u Puli od 7. do 9 lipnja organiziraju prof. dr. sc. Darko Chudy iz KB-a Dubrava i prof. dr. sc. Vladimira Vuletić iz KBC-a Rijeka. Skup je dobio financijsku podršku i suorganizaciju Svjetskog društva za bolesti pokreta, a podržala ga je Europska neurološka akademija (EAN).

Kod nas 25 godina

– Upotreba neurostimulatora danas je postala nešto o čemu svi pričaju, osobito nakon što je Elon Musk odlučio napraviti čip koji će poboljšati kognitivne sposobnosti zdravih ljudi. Mi ćemo na kongresu govoriti o neurostimulaciji kod osoba u vegetativnom stanju, u KB-u Dubrava napravili smo studiju s 32 pacijenta koja smo tako stimulirali, a sedam je u potpunosti došlo u budno stanje. To je mala brojka, ali mi smatramo da se isplati nastaviti jer te pacijente mičemo s margina zdravstvenog sustava, ističe prof. dr. Chudy, javlja Novi list.

Riječ je mahom o pacijentima čiji je život spašen reanimacijom. Paradoks je moderne medicine, navodi Chudy, da spašava živote, a gubi kvalitetu života kod tih ljudi te je on i njegov tim nastoje vratiti.

DBS je stimulacija dubokih moždanih struktura implantacijom elektroda, u Hrvatskoj se primjenjuje već 25 godina, a predstavlja jednu od metoda liječenja poremećaja kretanja, Parkinsonove bolesti, distonije, tremora, epilepsije, poremećaja stanja svijesti, Touretteovog sindroma i drugih neuroloških stanja.

Na skupu koji će okupiti vodeće svjetske stručnjake u tom polju i pionire DBS-a koji je uveden 1987. godine, bit će govora o trenutnoj DBS praksi i budućim smjerovima u ovoj regiji Europe i u svijetu, od bazičnih istraživanja patofiziologije, genetike, neuroznanosti, do kliničkih istraživanja i najnovijih dostignuća.

DBS se primjenjuje 37 godina, a u tom je razdoblju u svijetu provedeno gotovo 300.000 takvih zahvata. Riječ je o medicinskom uređaju sličnom pacemakeru, kod kojeg su elektrode postavljene u precizna ciljna mjesta u mozgu i spojene s pulsnim generatorom u prsištu, koji generira visokofrekventnu elektrostimulaciju i time smanjuje simptome bolesti.

U KB-u Dubrava godišnje se izvede 60-ak takvih zahvata, a dosad ih je provedeno ukupno 400. U Hrvatskoj se taj zahvat prvi put primijenio u KBC-u Zagreb 2000. godine, zahvaljujući prof. Chudyju, koji je nakon Rebra DBS počeo raditi i u KB-u Dubrava.

Iako nije indiciran kod svih oboljelih od Parkinsonove bolesti, već kod 10 do 20 posto oboljelih, DBS je uz otkriće levodope, drugi najvažniji događaj koji je otvorio nove horizonte liječenja i poboljšao kvalitetu života ovih pacijenata. Kod distonije, koja onesposobljava mlade ljude, taj učinak je još veći i vraća mlade na posao i u školu.

Široka primjena

– Djeca s distonijom imaju nevoljne pokrete ruku i nogu, ljudi na cesti primjećuju da ih »bacaju« na sve strane, a tu neurostimulacija puno pomaže. Isto je kod opsesivno-kompulzivnog poremećaja, depresije, epilepsije, Alzheimerove bolesti.

Danas u neurologiji i psihijatriji DBS ima široku primjenu, a još uvijek se traže sve bolesti kod kojih može pomoći i kandidati među pacijentima koji bi dobro reagirali na takvu, laički rečeno, ugradnju čipova u mozak, ističe Chudy, ponosan na činjenicu da hrvatski liječnici imaju znanstvene snage da mogu dovesti vrhunske znanstvenike u Pulu.

Prema riječima prof. dr. Vladimire Vuletić, na kongresu će biti predstavljeni rezultati koji vode prema najsuvremenijem načinu djelovanja DBS-a. Riječ je o adaptivnom DBS-u, gdje se – kad se primijeti stimulacije koje ne pašu – pali zatvoreni krug DBS sustava koji se na taj način najbolje regulira.

Neprihvatljivo za zdrave ljude

Za neurokirurga Chudyja neprihvatljiva je ideja da se mozgovna stimulacija koristi za pojačavanje memorijske i kognitivne funkcije mozga zdravim pojedincima.

– To je kao da stavljate filere u usne ili korigirate nos. Pitanje je je li normalno da čovjek prihvaća takav rizik. Ako se dogodi krvarenje mozga dok se ugrađuje elektroda, dolazi do teškog neurološkog deficita koji, na primjer, može ugroziti hod.

Došao je da bude pametniji, a iz bolnice izađe bez mogućnosti da samostalno hoda. To su stvari koje su za mene kao liječnika neprihvatljive, ističe.