Vukovar se u ponedjeljak prisjeća najtežeg dana u novijoj povijesti kada je 1991., nakon 87 dana herojskog otpora, 18. studenog slomljena obrana grada koji su potom okupirali JNA i srpske paravojne postrojbe počinivši brojne zločine nad civilima i braniteljima u razrušenom gradu.

Tijekom gotovo tromjesečne agresije bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi na Vukovar 1991. godine ubijeno je i poginulo najmanje 2717 hrvatskih branitelja i civila, oko 22.000 Vukovaraca je završilo u višegodišnjem progonstvu, a nekoliko tisuća branitelja i civila prošlo je kroz srpske koncentracijske logore, iz kojih se njih više od 300 nije nikada vratilo.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Zabrinjavajuća izjava Žarka Puhovskog o Hrvoju Petraču: Zašto zanemaruje i minorizira zločinačko udruživanje. Pa Beroš je bio Petračev potrčko

Na popisu zatočenih i nestalih osoba iz Domovinskog rata još se nalaze imena više od 350 branitelja i civila, kojima se svaki trag gubi u ratnom Vukovaru u jesen 1991. godine.

Iako su borbe i sukobi u Vukovaru i njegovoj okolici počeli prije, kao datum početka bitke obično se navodi 25. kolovoza 1991., kada su bivša JNA i srpske paravojne postrojbe krenule u opći tenkovsko-pješački napad s namjerom da taj grad zauzmu najduže za tjedan dana.

No, hrvatski su branitelji, iako brojčano i po oružju deseterostruko slabiji, uspjeli izdržati gotovo tri mjeseca. Stanovnici su bili bez struje i uredne opskrbe vodom i hranom dok je na grad svakodnevno padalo na stotine projektila, uz tenkovske i zračne napade.

Okupacija Vukovara potrajala je do 15. siječnja 1998. i mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, nakon čega su se Vukovarci napokon vratili svojim domovima koje je prvo trebalo obnoviti, u što se uključila država.

Po dostupnim podacima, na području Vukovara obnovljeno je gotovo 5400 kuća i 282 višestambene zgrade s oko 5300 stanova, za što je potrošeno nešto više od 245 milijuna eura.

U odnosu na ratnu 1991. Vukovar je danas neprepoznatljiv grad, obnovljen s modernom infrastrukturom, ali manjkom stanovništva. Prema popisu iz 2021. u tome gradu živi 23.175 stanovnika u odnosu na oko 47.000 prije Domovinskog rata. Mnogi smatraju kako je upitan i broj od 23.175 ljudi, a posebno zabrinjava činjenica da je više stanovnika starijih od 65 godina u odnosu na djecu do 14 godina.

Po podacima gradske uprave, krajem 2023. u Vukovaru je bilo 6064 zaposlenih osoba, što je za 160 osoba više nego godinu ranije. Problem su relativno niske plaće, kao i u cijeloj Vukovarsko-srijemskoj županiji gdje je prosječna neto plaća u prvom kvartalu ove godine iznosila 1193 eura.

Međutim, i dobri dobri i loši pokazatelji ovih dana, u jesen 2024. uoči 33. godišnjice ratnog stradanja Vukovara, stavljaju se na stranu pred ogromnim poštovanjem koji zaslužuju građani Vukovara, među kojima nema onih koji u ratnom vihoru nisu izgubili nekog od članova obitelji.

Stoga su posljednja počivališta najmilijih, posebice Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata na kojem se pokapaju poginuli i umrli hrvatski branitelji i članovi njihovih obitelji, od početka studenog među najposjećenijim mjestima u gradu na Dunavu.

Dok cijela Hrvatska odaje počast žrtvama Vukovara, treba se i u ovim trenutcima prisjetiti da je Koronaški znanstvenik Ivan Đikić tražio od Vlade da odustane od masovnog okupljanja u Vukovaru.

Premda svjestan da se potreba za odavanjem počasti ratnim stradalnicima ne smanjuje i u kriznim danima opterećenim opasnošću od širenja virusne pandemije, Đikić je istaknuo da se ona mora usuglasiti sa zaštitom zdravlja i života građana Vukovara i Škabrnje.

“Stoga, kao znanstvenik koji je dobro upoznat s opasnošću ovog virusa, a i činjenicom da je u Hrvatskoj trenutno velik broj zaraženih ljudi koji nekontrolirano šire ovu ugrozu, pozivam sve građane RH da proslavu ovogodišnje Kolone sjećanja provedu u okrilju svojih domova”, napisao je Đikić u svom apelu.

Istaknuo je da odustajanje od masovnog odlaska u Vukovar – kako bi Kolonu sjećanja formirali samo članovi obitelji poginulih, ranjeni, stradali i suborci – neće onemogućiti iskazivanje pijeteta prema stradalim osobama niti umanjiti bilo čije poštovanje njihove žrtve.

Predložio je i povezivanje svih Hrvata u zemlji i inozemstvu u virtualnu Kolonu sjećanja.

“Uz paljenje svijeća i lampi iz vlastitih domova točno u podne, moguće je odati počast palim žrtvama te ostvariti povezanost cijele Hrvatske s Vukovarom i Škabrnjom, a u isto vrijeme, očuvati život i zdravlje ljudi. I to svih ljudi, a ponajprije onih u Koloni sjećanja, od kojih je većina, s obzirom na svoju dob i narušen zdravstveni status, itekako podložna zarazi”, napisao je Đikić.

Posebni apel uputio je svim političarima i javnim djelatnicima u Republici Hrvatskoj.

“Molim Vas, ne idite ako ne morate, sutra u Vukovar i Škabrnju! Dolazak velikog broja političara iz drugih krajeva Hrvatske u Vukovar (najavljeno je oko 300 političkih dužnosnika), prema mojem mišljenju, stvorio bi veliku opasnost i direktnu ugrozu Vukovarcima i sudionicima kolone koji su u većem postotku starije osobe, invalidi rata, ranjeni ili rizično bolesne osobe”, poručio je Đikić.

Apelirajući na odgovornost prema građanima i poštovanje prema Vukovaru i Škabrnji, ustvrdio je da će političari i javni djelatnici upravo svojim nedolaskom osigurati dostojanstvo ljudima u Koloni sjećanja, a u isto vrijeme, zaštititi ljudske živote i pokazati odgovornost prema onome što je svima najvrjednije, a to je život.

“Time bi se članovima obitelji poginulih, suborcima i ranjenima u ratu osiguralo obilježavanje događaja na dostojanstven i siguran način umjesto da ih se izlaže uistinu prevelikom riziku za njihovo zdravlje pa i život”, poručio je Đikić.

Foto: Hina