Regionalna filmska zajednica već tjednima bruji o slučaju Dalibora Matanića, najuspješnijeg hrvatskog redatelja svoje generacije, koji je u ožujku ostao bez posla na velikoj europskoj seriji, kampanje za jedan ženski časopis te predizbornog angažmana za vodeću hrvatsku političku stranku, a sve nakon što su do njegovih producenata došle priče žena koje je seksualno uznemiravao.

Kada se ta vijest počela širiti filmskim, reklamnim i medijskim krugovima, reakcije su bile podijeljene: oni kojima je to bio prvi glas o Matanićevim transgresijama u šoku su jer se radi o redatelju koji se u javnosti godinama predstavljao kao obiteljski čovjek i borac za ženska prava, a oni koji su sve znali rekli su samo – napokon se netko usudio progovoriti, javlja Večernji list.

– Drugi plan ne radi s Daliborom Matanićem na svom novom projektu. Suradnju smo planirali, ali odlučili smo je ne realizirati kada smo došli do saznanja da se moguće neprimjereno ponašao prema ženama. Na prethodna dva projekta na kojima smo radili nikada nismo dobili ni informaciju ni prijavu njegova moguće neprimjerenog ponašanja prema ženama. Naša produkcijska kuća poznata je po nultoj toleranciji prema bilo kakvom obliku uznemiravanja, nasilja ili diskriminacije u radnom okruženju, osobito prema kolegicama – rekao nam je kratko Nebojša Taraba, producent s kojim je Matanić snimao seriju “Novine” prikazanu na Netflixu i “Šutnju” za HBO, a bila je najavljena i njihova suradnja na velikoj europskoj koprodukciji “Greater Adria” čije je snimanje trebalo početi na jesen.

Dio njegovih ranijih producenata odbio nam je dati izjave uz obrazloženje da ni za što nisu znali, dok je dio suradnika potvrdio sve što smo čuli, ali zbog straha za vlastiti posao zamolili su da njihove potvrde ostanu anonimne.

Večernji list zadnjih je tjedana razgovarao s velikim brojem žrtava Matanićeva nametljivog i uznemiravajućeg ponašanja koje su odreda ogorčene zavjetom šutnje koja se oko svega stvarala, pogotovo od istaknutijih hrvatskih feministica i ženskih časopisa koji su za sve već jedno vrijeme znali.

Slušajući priče onih koje su progovorile, dvije stvari postaju jasne: prvo, radi se o problemu koji traje najmanje deset godina i drugo, on je u poslovnom okruženju, a pogotovo na setovima reklama, bio normaliziran ili opravdavan rečenicama poput “ma to je Dado” ili “on se tako zeza”, ostavljajući žrtve u osjećaju nemoći, straha i srama.

Foto: Hina