Okruglih 30 godina od provedbe operacije Oluja prigoda su i da se javnost upozna s nekim manje ili potpuno nepoznatim detaljima. U toj medijskoj pomami za vijestima iz prošlosti plasiraju se i razne „pikanterije“ poput one da je predsjednik Republike Hrvatske zbog operacije Oluja smijenio načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske, stožernog generala Janka Bobetka. Koliko mi je poznato tu je tvrdnju prvi put iznio 2021. godine umirovljeni general bojnik Rahim Ademi, u svojoj knjizi Samo istina: ratni dnevnik generala Hrvatske vojske.

Ademi tvrdi da je predsjednik Tuđman smijenio generala Bobetka zbog toga što je pod utjecajem „štapskih generala“ zapovjedio napad na Knin s operativnih smjerova unutar granica Republike Hrvatske, te tako obezvrijedio sav napor koji su hrvatske snage napravile od studenoga 1994. na smjeru Livno – Bosansko Grahovo. Ti „štapski generali“ su po Ademijevim tvrdnjama bili Petar Stipetić, Vinko Vrbanac, Imra Agotić, Franjo Feldi, Antun Tus, Pavao Miljevac i „velik strateg“ admiral Davor Domazet Lošo. Ademi tvrdi da je Bobetko potpisao zapovijed koja je poslana na niz adresa, a jedan od njezinih izvoda on je dobio od zapovjednika Zbornog područja Split, generala Ante Gotovine. Ademi je tada bio zapovjednik Operativne grupe Livno čije je sjedište bilo u selu Gornji Rujani na Livanjskom polju. Po Ademijevim tvrdnjama, general Gotovina je nekoliko dana kasnije 27. lipnja u Splitu sazvao sastanak na temu razrade Bobetkove zapovijedi. Po povratku u Zapovjedništvo OG Livno Ademi je s Bobetkovom zapovijedi upoznao brigadira Ljubu Ćesića Rojsa koji je bio veza između ministra obrane Gojka Šuška i zapovjednika hrvatskih snaga u Herceg Bosni.

Rojs je u noći 27./28. lipnja odnio fotokopiju zapovijedi u Zagreb ministru Šušku. Ministar je s istom 28. lipnja u zračnoj luci Pleso upoznao predsjednika Tuđmana koji se tog dana vratio iz posjete Argentini. Predsjednik je navodno ocijenio da je u pitanju državni udar i dan kasnije, 29. lipnja smijenio je Bobetka i za novog načelnika Glavnog stožera HV-a imenovao generala Zvonimira Červenka. Istodobno je izvan snage stavio dvije zapovijedi za napad ZP Split i Specijalnoj policiji hrvatskog MUP-a. Ademi je nedavno ponovio istu priču, a prije par dana i kolumnist jednog dnevnog lista koji je Bobetkovu zapovijed datirao s 20. lipnjem 1995.

Zapovijedi koje su izazvale cijelu strku i koju general Ademi spominje doista je potpisao general Bobetko, odnosno potpisao je minimalno dvije i to 26. lipnja 1995. Prva je poslana generalu Mladenu Markaču, zapovjedniku Specijalne policije s tim da je primjerak dostavljen na znanje generalu Gotovini i stožernom brigadiru Mirku Norcu. Njih dvojica su zapovjednici zbornih područja Split i Gospić čije su snage bile susjedi Markačevih specijalaca. Zadatak Specijalne policije MUP RH bio je napad s operativne osnovice u području Velebita s ciljem zauzimanja područja Mali Golić – Sveti Rok – Gračac – Prezid, te presijecanja prometnice Gospić – Gračac na dijelu Sveti Rok – Štikada, zauzimanje radio-relejnog čvora Ćelavac, zauzimanje prijevoja i tunela na Prezidu, spajanje sa snagama gardijske bojne Termiti i stavljanje pod nadzor prometnice Jasenica – Zaton – Muškovci – Prezid.

Zadatak ZP Split bio je da bude spremno za napad na dinarskom i velebitskom smjeru. Na dinarskom smjeru planirane su snage 4. gardijske brigade, 126. i 6. domobranske pukovnije, dana je crta na koju trebaju izići, a potom u nastavku napada presjeći prometnicu Drniš – Knin na području Kadina Glavica – Krčevina. Na velebitskom smjeru plan je bio snagama bojne Termiti u suradnji sa Specijalnom policijom presjeći prometnicu Obrovac – Gračac na području Muškovaca, zatim s operativne osnovice Muškovci – Prezid uvesti nove snage vjerojatno 7. gardijske brigade (a ne 4. koja se spominje u zapovijedi), izbiti na crtu Begovački klanac – Kasar te presjeći prometnicu Otrić – Knin. Sve snage za provedbu zadaće trebale su biti spremne do 29. lipnja 1995. u 5 sati. Obije zapovijedi objavio je Haški sud u dokaznim materijalima slučaja Gotovina, Markač i Čermak.

Valja napomenuti da je istog 26. lipnja 1995. general Bobetko potpisao sve četiri direktive za Oluju, i da je primjerak za zapovjednika ZP Split poslan dan kasnije, 27. lipnja. Sukladno tome očito je da Ademi proteže slučaj na više dana no što je stvarno bilo, kao što je očito i da tu zapovijed nije mogao dobiti nekoliko dana prije sastanka u Splitu 27. lipnja. Direktivu Oluja-4 tek je trebalo razraditi u Zapovjedništvu ZP Split i čekati zapovijed za njezinu provedbu. Dvije borbene zapovijedi od 26. lipnja već su bile nešto drugo, one su bile konkretne s vremenom spremnosti za provedbu.

Predsjednik Tuđman je tada doista bio u inozemstvu, no ne u Argentini već na Novom Zelandu na kojem je boravio od 25. do 28. lipnja. Istina je i da je 29. lipnja stavio izvan snage dvije spomenute zapovijedi generala Bobetka. One su doista bile u sferi koja se nije mogla niti smjela tolerirati i u o odluci o storniranju su obrazložene formulacijom da „nisu u skladu sa smjernicama za provedbu državne politike“.

No nije točno da je Bobetko zbog tih zapovijedi smijenjen s dužnosti. Tuđman je još 15. lipnja 1995. potpisao odluku o njegovom razrješenju i umirovljenju s obrazloženjem da je „donesena silom zakona te uzimajući u obzir“ generalovo „zdravstveno stanje“. Odluka je stupala na snagu 15. srpnja do kada je general Bobetko trebao izvršiti primopredaju dužnosti novoimenovanom načelniku GS HV. Oko povoda za smjenu možemo spekulirati. No činjenica je da je Bobetko u siječnju 1995. napunio 76 godina života i da je operaciju Bljesak proveo u bolnici. Umjesto njega operaciju je vodio general Červenko za kojeg je Bobetko u svojoj knjizi napisao da se on tamo slučajno našao, što naravno nije bilo točno. Oko razloga umirovljenja može se spekulirati je li bilo još nekih povoda, poput onog da je Tuđman smatrao da se Bobetko nije uključio u rat na njegovom početku, pa ga nije trebao ni okončati. Također se spekulira da nije bio naklonjen operacijama HV-a u jugozapadnoj Bosni i da je nerado davao pojačanja za taj smjer, a u nekim slučajevima ih uskraćivao. Što god da je točno o tome će biti još dugo prijepora. No nema dvojbe da je obrazloženje za umirovljenje bilo održivo. U Tuđmanovoj Odluci od 29. lipnja izričito se kaže:

„S obzirom na izvanredne okolnosti, za sve odluke i zapovijedi o uporabi i bilo kakvom pokretanju postrojbi Hrvatske vojske, do predaje dužnosti generalu zbora Zvonimiru Červenku (do 15. srpnja ove godine), sukladno mojoj odluci“ od 15. lipnja 1995. godine, „Načelnik Glavnog stožera mora dobiti prethodno odobrenje Predsjednika Republike i Vrhovnog zapovjednika oružanih snaga Hrvatske“.

Istog dana, 29. lipnja Bobetko je obavijestio zapovjednike ZP Split, 7. gardijske brigade i Specijalne policije da se provedba zapovijedi odlaže do daljnjeg. I te zapovijedi dokazuju da Bobetko nije bio smijenjen. Štoviše u narednim danima je potpisao niz zapovjedi oko operativnog podređivanja postrojbi za Oluju.

Prema tome Bobetko nije smijenjen 29. lipnja, premda je Tuđman imao opravdanje za takav postupak da ga je htio i učiniti. Tuđman je prešao preko Bobetkove samovolje i zadržao ga je na dužnosti do sredine srpnja kada je otišao u mirovinu, s tim da se osigurao od njegovih sličnih pokušaja.

*Davor Marijan hrvatski je povjesničar i vodeći autoritet za Domovinski rat. Autor je 13 knjiga i 45 znanstvenih članaka, a zaposlen je u Hrvatskom institutu za povijest. Rođen je 1966. u Priluci kod Livna, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju, a diplomirao i doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu

Naslovna Fotografija: Davor Marijan

Foto: Hina

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2025. godinu.