U medijskim osvrtima na operaciju Oluja težište je uglavnom na nekoliko točki, gradu Kninu, zastoju hrvatskih snaga kod Petrinje na Banovini i kontroverznom zločinu u Dvoru na Uni. S tim i sličnim naglascima stječe se dojam da je operacija na ostalim smjerovima tekla brzo i glatko. No u njoj samoj bilo je bezbroj manjih ili većih drama. Jedna je bila i na području grada Karlovca. U listopadu 1991. srpske snage su zaustavljene na samom ulazu u grad, u naselju Turanj s tim da su zauzele i brdo Šanac koje je dominiralo nad gradom i bilo njihovo najjače utvrđeno uporište do kraja rata, odnosno operacije Oluja. Na tom bojištu crta se nije promijenila do Oluje.
Za provedbu Oluje Zborno područje Karlovac snage je grupiralo na početnim položajima oko Karlovca i Ogulina. Cilj se nije razlikovao od onog koji je Glavni stožer HV-a dao ostalim zbornim područjima angažiranim u operaciji. Trebalo je brzo razbiti srpske snage u dodiru i spriječiti njihovo topništvo da, sukladno strategiji realne prijetnje, razori urbana i industrijska područja u zoni zbornog područja. Na karlovačkom području provedba je bila teža zbog nužnosti nasilnog prijelaza preko rijeka Kupe i Mrežnice. Na tom su smjeru angažirane domicilne snage 110. karlovačke i 137. dugoreške domobranske pukovnije, uz pridodanu 104. brigadu iz Varaždina koja do tada nije bila na karlovačko-kordunskom bojištu. Sve snage su bile iz pričuvnog postroja.
Nasilnim prelaskom rijeke Kupe i Korane, planiralo se odsjeći Turanj, a potom razbiti srpske snage na smjeru Karlovac – Babina gora – Vojnić. S druge strane na okupiranom Kordunu bile su snage 21. korpusa, glavnina Korpusa specijalnih snaga i 75. mješovite topničko raketne brigade. Neposredno ispred hrvatskih snaga na karlovačkom području bila je 11. pješačka brigada 21. korpusa iz Vojnića, a na smjeru od Duge Rese dio 13. pješačke brigade iz Slunja. Ratni zadatak 21. korpusa bio je da spriječi hrvatski napad i u protuudaru izbije na rijeku Mrežnicu i na njezinoj obali prijeđe u djelatnu obranu.
Četvrtog kolovoza, prvog dana operacije 104. brigada HV s pridodanom satnijom 110. domobranske pukovnije nije uspjela forsirati Kupu kod sela Brođana. Srpski otpor bio je prejak, položaji dobro utvrđeni, a uz to su crtu pojačale interventne snage iz dubine. U tom je napadu pridodana satnija 110. pukovnije prešla Kupu i vratila se natrag uz gubitke od dva poginula i dva ranjena vojnika.
Stodeseta domobranska pukovnija napala je na smjerovima od sela Zastinje, preko Slunjskih brda i Cerovca Tušilovačkog prema Babinoj Gori i od Selišta preko Podrijevca prema Brezovoj Glavi, dok je na Turnju izvodila djelatnu obranu. Pukovnija je za napad ojačana satnijom 137. domobranske pukovnije, vodom tenkova, vodom protuoklopnih topova 100 mm i jednim protuoklopnim raketnim sustavom fagot. U napad prema Slunjskim brdima se krenulo s 2. bojnom bez topničke potpore s ciljem postizanja iznenađenja. Bojna je dosegla Slunjska brda na prometnici Karlovac – Tušilović kada je uočena od srpskih snaga i stavljena pod jaku pješačku i topničku vatru od koje je do podne poginulo šest a ranjeno više od 20 vojnika. Pridodana satnija 137. domobranske pukovnije na pomoćnom smjeru nije uspjela prijeći Koranu. U borbama na Turnju 1. bojna 110. pukovnije imala je jednog poginulog, 17 ranjenih vojnika i jedan oštećeni tenk. Ukupni gubici pukovnije tog dana iznosili su 9 poginulih i 58 ranjenih vojnika što su gubici koje bi osjetila i profesionalna postrojba. Gubici su porazno djelovali na moral Pukovnije, koja je bila u stanju koje nije jamčilo daljnji uspjeh.
Taj dan samo je 137. domobranska pukovnija uz ojačanja s oklopom i protuoklopom forsirala Mrežnicu, uspostavila mostobran i zaposjela crtu Oreško Selo – Milinkovići – Kestenak – Gradina – Mali Kozlinac u zoni srpske 13. brigade. Pukovnija je imala dva poginula i osam ranjenih pripadnika, a pridodane protuoklopne snage dva ranjena vojnika.
Postignuto 4. kolovoza nije bilo ni blizu očekivanog i taj ishod odredio daljnju provedbu operacije na području Zbornog područja Karlovac. Više uspjeha je bilo na ogulinskom smjeru i vrlo brzo je u Zapovjedništvu Zbornog područja zaključeno da treba staviti težište na taj dio što je i učinjeno. Snage 14. slunjske i 143. ogulinske domobranske pukovnije usmjerene su na oslobađanje Slunja, presijecanje prometnice Slunj – Rakovica u području Broćanca i spajanje sa snaga 1. gardijske brigade i Zbornog područja Gospić na smjeru Plitvice – Cetingrad.
Petog kolovoza 110. domobranska pukovnija je ponovila napad na Slunjska Brda ali bez većih pomaka i uz dva oštećena tenka. Ni napad zrakoplovstva na srpske položaje oko Karlovca, kao i jaki topnički udari po njima nisu utjecali na pomak. Srpski otpor je bio iznimno jak, minska polja su sprječavala manevar a i gubici od prethodnog dana utjecali su na moral karlovačke Pukovnije. Na večer su prestrojene snage i od 3. bojne organizirana je borbena skupina koja je poslana na smjer 137. domobranske pukovnije. Na taj smjer poslana je i borbena skupina 104. brigade. Taj manevar je napravljen zbog pomaka u zoni napada 137. pukovnije. Njezine snage koje su osiguravale mostobran na odsjeku Kozlinska Glavica – Gradina napadnute su iza ponoći 5. kolovoza od srpskog voda tenkova i čete pješaka. Iako je bilo manjeg povlačenja s položaja Pukovnija je zadržala dostignutu crtu, a podom dijelom snaga tijekom dana prodrla preko Perjasice do Gornjeg Poloja.
Dugoreška pukovnija je s ojačanjima iz 110. domobranske pukovnije, 104. brigade HV i 148. brigade napala 6. kolovoza smjerovima Barilović – Dugi Dol – Krnjak i Gornji Poloj – Primišlje. Pukovnija je u napadu zaustavljena u području sela Kurepi i Kurepić glavice gdje su pobunjeni Srbi imali nekoliko tenkova. Pomak je napravljen nakon što je protuoklopni helikopter Mi-24 oko 18 sati uništio srpski položaj u području sela Kurepi i do večeri su hrvatske snage oslobodile Kosijersko Selo i nastavile prema Krnjku. Drugi dio Pukovnije s borbenim skupinama 104. i 148. brigade se spojio s dijelom slunjske 14. domobranske pukovnije u međurječju Mrežnice i Korane i u području sela Veljun uspostavio mostobran.
Poslijepodne 6. kolovoza 110. pukovnija je ponovila napad na Slunjska brda s dva voda pješaka, no bez uspjeha. Tada je već bilo više no jasno da je najjači otpor pobunjenih Srba u Oluji SVK na karlovačkom smjeru i da na njemu štiti odstupnicu Kordunaškom korpusu u povlačenju prema Glini. Povlačenje srpskih snaga s tog područja počelo je u noći 6./7. kolovoza. Već u jutro dio snaga 1. bojne Pukovnije ušao je na Šanac i podigao hrvatsku zastavu na njemu. Za Karlovac i susjednu Dugu Resu time je rat bio i okončan jer više nisu bili u dometu srpskog topništva. Kao zaključak može se pretpostaviti da su borbe oko Karlovca bile najbliže onome što se moglo očekivati na cijelom ratištu da čelništvo nije naredio evakuaciju stanovništva iz Dalmacije i iznimno ubrzalo slom Krajine.
Tijekom 7. kolovoza sve tri postrojbe koje su krenule u Oluju s karlovačkog smjera, dvije domobranske pukovnije i pridodana brigada ušle su u Vojnić. Pobunjeni Srbi nisu više bili ni politički ni sigurnosni problem. Umjesto njih to su postale skupine pripadnika vojske Republike Zapadna Bosna koje su se kretale iz smjera Velike Kladuše i koje su zaustavljene na području Kuplenskog.
*Davor Marijan hrvatski je povjesničar i vodeći autoritet za Domovinski rat. Autor je 13 knjiga i 45 znanstvenih članaka, a zaposlen je u Hrvatskom institutu za povijest. Rođen je 1966. u Priluci kod Livna, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju, a diplomirao i doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
Foto: Hina
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2025. godinu.