Dentalna zdravstvena zaštita ključan je aspekt opće zdravstvene politike svake zemlje. Hrvatska, Slovenija i Italija, kao susjedne zemlje, imaju razvijene modele dentalne zaštite, ali s različitim pristupima financiranju, organizaciji usluga i cijenama. Svaka od ovih zemalja ima svoje povijesne, kulturne i ekonomske specifičnosti koje su oblikovale njihov pristup dentalnoj zaštiti. Hrvatska se suočava s izazovima poput manjka dentalnih stručnjaka u ruralnim područjima i dugih lista čekanja u javnom sektoru. Prema posljednjem popisu stanovništva, Hrvatska ima približno 3.8 milijuna stanovnika, s visokim postotkom starijeg stanovništva kojemu su dentalne usluge često potrebne. S druge strane, Slovenija je poznata po kvalitetnoj implementaciji europskih standarda i visokim razinama zadovoljstva korisnika, a sa svojih 2 milijuna stanovnika nudi bolje omjere stručnjaka po glavi stanovnika. Italija, kao jedna od ekonomski najrazvijenijih zemalja u regiji, nudi širok spektar usluga za svojih 60 milijuna stanovnika, ali s velikim razlikama u dostupnosti između sjevernih i južnih regija.

Kada je riječ o KEP indeksu (broj karijesnih, ekstrahiranih i plombiranih zuba po osobi) kao pokazatelju stanja oralnog zdravlja, Hrvatska ima prosječni indeks od 4,2 kod djece od 12 godina, što ukazuje na osrednje stanje oralnog zdravlja u usporedbi s drugim europskim zemljama. Oralno zdravlje odraslih također je zabrinjavajuće, s visokim udjelom parodontnih bolesti među starijim stanovništvom.

U Sloveniji, KEP indeks za djecu od 12 godina iznosi 1,9, što je znatno bolje od prosjeka Europske unije. Slovenska strategija prevencije i edukacije o oralnom zdravlju, uključujući redovite školske preglede, uvelike doprinosi ovom rezultatu. Oralno zdravlje odraslih također je na visokoj razini, s nižom stopom gubitka zubi u usporedbi s Hrvatskom.

Italija bilježi KEP indeks od 1,5 kod djece od 12 godina, što je jedan od najboljih rezultata u Europi. Talijanski fokus na preventivne mjere, poput fluoridacije i redovitih kontrola, pokazuje se ključnim za očuvanje oralnog zdravlja. Međutim, postoje velike razlike između sjevernih i južnih regija, pri čemu su južne regije znatno slabije u pogledu oralne higijene i dostupnosti stomatoloških usluga.

Analiza ovih podataka pokazuje kako se stanje oralnog zdravlja značajno razlikuje među ovim zemljama, a Slovenija i Italija postavljaju visoke standarde u očuvanju oralnog zdravlja kroz preventivne programe i dostupnost usluga. Hrvatska, iako bilježi napredak, još uvijek se suočava s izazovima u organizaciji i financiranju dentalne zaštite, što utječe na stanje oralnog zdravlja, posebno u ruralnim područjima.

U Hrvatskoj, dentalna zaštita se financira putem obveznog zdravstvenog osiguranja koje pokriva osnovne dentalne usluge, dok su estetski zahvati i složeniji postupci često prepušteni privatnom sektoru. Većina stanovništva koristi usluge javnog zdravstva, no privatne ordinacije postaju sve popularnije zbog kraćih čekanja i fleksibilnijih termina. Problem predstavlja neravnomjerna raspodjela resursa, jer su veće mogućnosti dostupne u urbanim sredinama poput Zagreba, Splita i Rijeke. Cijene dentalnih usluga u privatnim ordinacijama u Hrvatskoj kreću se od 50 do 200 eura za osnovne zahvate, dok su protetski radovi znatno skuplji, često dosežući cijene i po nekoliko tisuća eura za kompletne zahvate poput implantologije. Pacijenti često ističu problem nedostatka transparentnosti u cijenama i kvaliteti usluge, što dodatno komplicira odluku između javnog i privatnog sektora. Iako je javno zdravstvo dostupno većini, liste čekanja za specijalizirane zahvate mogu trajati mjesecima, što negativno utječe na kvalitetu života pacijenata.

S druge strane, Slovenija ima sličan model zdravstvenog osiguranja koji pokriva osnovne dentalne usluge, ali se u privatnom sektoru često koriste dopunska osiguranja za pokrivanje troškova. Zdravstveni sustav Slovenije prepoznat je kao jedan od najbolje organiziranih u regiji, s velikim naglaskom na prevenciji i edukaciji pacijenata. Javne dentalne usluge dostupne su svim građanima, ali privatni sektor nudi dodatne pogodnosti poput kraćih čekanja i naprednih tehnologija. Cijene su nešto niže nego u Hrvatskoj, s prosjekom od 50 do 100 eura za osnovne zahvate u privatnim ordinacijama. Slovenski sustav ističe se kvalitetom usluga i transparentnošću u određivanju cijena, što doprinosi većem povjerenju pacijenata. Povratne informacije korisnika često naglašavaju visoku razinu zadovoljstva, zahvaljujući stručnoj podršci i jasnim informacijama o troškovima. Unatoč tome, izazov ostaje pristupačnost u ruralnim područjima, gdje su resursi ograničeni.

Italija nudi širok spektar dentalnih usluga putem javnih i privatnih ordinacija. Javni sektor pruža osnovne usluge uz minimalne troškove, dok privatne ordinacije nude visoku estetiku, ali po značajno višim cijenama. Regionalne razlike značajno utječu na dostupnost i kvalitetu usluga, pri čemu su sjeverne regije poput Lombardije i Pijemonta poznate po iznimno razvijenim zdravstvenim sustavima, dok južne regije poput Kalabrije često pate od nedostatka resursa. Cijene u Italiji variraju ovisno o regiji, s prosjekom od 100 do 200 eura za osnovne zahvate, ali kompleksniji postupci mogu doseći i nekoliko tisuća eura. Talijanski sustav također se oslanja na privatne osiguratelje koji nude razne pakete za pokrivanje dentalnih troškova. Zadovoljstvo pacijenata varira ovisno o regiji, ali ukupno gledano, talijanski sustav prepoznat je po visokoj kvaliteti usluga i širokoj ponudi naprednih tehnologija.

Usporedba cijena dentalnih usluga pokazuje da su troškovi i kvaliteta skrbi u Hrvatskoj i Sloveniji slični. Italija, s druge strane, nudi kvalitetnu dentalnu skrb, ali po višim cijenama, što može ograničiti dostupnost za dio populacije. Zadovoljstvo pacijenata u Sloveniji i Italiji često je veće zbog boljeg omjera cijene i kvalitete, dok u Hrvatskoj pacijenti izražavaju nezadovoljstvo zbog dugih čekanja u javnim ustanovama. Također, javlja se pitanje održivosti sustava u svakoj zemlji, pri čemu Slovenija ima prednost zbog manjeg broja stanovnika i bolje distribucije resursa. Italija, iako bogatija, suočava se s regionalnim nejednakostima koje ugrožavaju pravednost sustava.

Slovenski model možemo reći prednjači u dostupnosti i transparentnosti cijena, dok je talijanski sustav poznat po visokoj razini kvalitete privatnih usluga. Međutim, nedostatak u Italiji je visoka cijena usluga u privatnom sektoru, što ograničava dostupnost za građane s nižim primanjima. Hrvatski sustav oslanja se na solidarnost, ali često pati od nedovoljne organizacije i dužih lista čekanja. Slovenski pacijenti često ističu zadovoljstvo zbog brze dostupnosti osnovnih usluga i stručnosti osoblja, dok se talijanski pacijenti oslanjaju na privatni sektor za složenije zahvate. Hrvatski model, iako dostupan većini građana, često izaziva nezadovoljstvo zbog sporosti i ograničenih mogućnosti za složenije zahvate u javnom sektoru.

Zanimljive su i plaće doktora dentalne medicine. U Hrvatskoj su one u javnom sektoru oko 1500 do 2000 eura ovisno i o godinama staža, dok su u privatnom sektoru nešto više. U Sloveniji su plaće više, s prosjekom od 2.500 do 4.000 eura mjesečno, što odražava viši standard i ulaganja u zdravstveni sustav. U Italiji su plaće najviše, često dosežući i 5.000 eura mjesečno, što odražava općenito višu razinu životnog standarda u toj zemlji. Međutim, regionalne razlike unutar Italije također utječu na prihode dentalnih stručnjaka, pri čemu su plaće u sjevernim regijama često veće nego na jugu. Unatoč visokim plaćama, talijanski dentalni stručnjaci suočavaju se s većom konkurencijom i visokim troškovima održavanja privatnih ordinacija. Usporedno, slovenski model pruža stabilnije uvjete rada zahvaljujući boljoj integraciji privatnog i javnog sektora, dok Hrvatska i dalje pati od odljeva stručnjaka zbog nižih plaća i ograničenih mogućnosti napredovanja u javnom sektoru.

Usporedba ove tri susjedne zemlje je zanimljiva i po pitanju studija dentalne medicine. U Hrvatskoj je studij stomatologije reguliran od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja te proveden na medicinskim fakultetima u Zagrebu, Splitu i Rijeci. Upis na studij vrlo je kompetitivan, a maturanti moraju položiti državnu maturu s odličnim rezultatima iz biologije, kemije i fizike uz jednako dobre rezultate osnovnih predmeta. Studij traje šest godina i sadrži integrirani staž u trajanju od nekoliko mjeseci. Troškovi studija za redovne studente pokrivaju se iz državnog proračuna, a prema podacima za 2022. godinu, oko 200 studenata godišnje završi studij stomatologije na razini cijele Hrvatske. Iako je kvaliteta obrazovanja visoka, mnogi diplomirani studenti odlaze u inozemstvo zbog boljih radnih uvjeta i viših plaća. U Sloveniji, stomatološki studij se nudi na Medicinskom fakultetu u Ljubljani. Kriteriji upisa uključuju odlične rezultate na završnim ispitima srednje škole te dodatne prijemne ispite iz prirodnih znanosti. Studij traje šest godina i uključuje značajnu praktičnu komponentu. Školarina za redovne studente iznosi približno 3.000 eura godišnje, dok je za strane studente značajno viša. Broj diplomiranih stomatologa godišnje iznosi oko 60, što odražava manju veličinu populacije i specifičnosti slovenskog obrazovnog sustava. U Italiji je obrazovanje stomatologa visoko strukturirano i provodi se na više sveučilišta diljem zemlje, uključujući Milano, Rim, Napulj i Firenzu. Prijemni ispiti su iznimno zahtjevni, a uključuju testove znanja iz biologije, kemije, fizike i matematike. Studij traje šest godina, s velikim naglaskom na kliničku praksu u posljednje dvije godine. Troškovi školarine ovise o regiji i sveučilištu, s prosjekom od 1.000 do 3.000 eura godišnje za domaće studente, dok su troškovi za međunarodne studente znatno viši. Italija godišnje educira oko 1.000 novih stomatologa, ali značajan broj njih suočava se s izazovima ulaska na tržište rada zbog velike konkurencije. Talijanski model obrazovanja poznat je po svojoj sveobuhvatnosti, ali studenti često ističu potrebu za reformama u procesu specijalizacije i integracije u zdravstveni sustav.

Usporedba sustava obrazovanja u tri zemlje pokazuje da sve tri nude visokokvalitetan akademski program, ali se razlikuju u troškovima i mogućnostima nakon diplomiranja. Hrvatski sustav omogućava besplatno obrazovanje za većinu studenata dok slovenski model nudi odličnu integraciju teorije i prakse, ali je skuplji i ograničen u kapacitetima. Talijanski sustav, iako sveobuhvatan, suočava se s prevelikim brojem diplomiranih stomatologa u odnosu na potrebe tržišta, što dovodi do nezaposlenosti i potrebe za dodatnim obrazovanjem. Unatoč razlikama, sve tri zemlje prepoznaju važnost kontinuiranog usavršavanja i međunarodne suradnje u području dentalne medicine, kako bi osigurale najviše standarde u obrazovanju i praksi.

Možda najvažnija usporedba ove tri zemlje je zapravo prema zadovoljstvu pacijenata pruženim uslugama. Prema dostupnim informacijama, pacijenti u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji općenito su zadovoljni uslugama doktora dentalne medicine. U Hrvatskoj, privatne dentalne klinike pružaju usluge za preko 55.000 pacijenata, što ukazuje na visoku razinu povjerenja i zadovoljstva korisnika.

U Sloveniji, pacijenti također izražavaju visoko zadovoljstvo dentalnim uslugama, posebno zbog kvalitete i pristupačnosti usluga. Blizina Hrvatske i konkurentne cijene potiču slovenske pacijente da koriste dentalne usluge u obje zemlje, što dodatno doprinosi njihovom zadovoljstvu.

U Italiji, pacijenti cijene visoku kvalitetu dentalnih usluga, iako su cijene često više nego u susjednim zemljama. Mnogi Talijani odlučuju se za dentalni turizam u Hrvatskoj, gdje dobivaju sličnu ili višu razinu usluge po povoljnijim cijenama, što ukazuje na određeno nezadovoljstvo domaćim cijenama unatoč kvaliteti usluge.

Iako su specifične statistike o zadovoljstvu pacijenata u sve tri zemlje ograničene, dostupni podaci sugeriraju da pacijenti cijene kvalitetu usluga, ali su osjetljivi na cijene i dostupnost usluga, što može utjecati na njihovo ukupno zadovoljstvo.

Važno je istaknuti da je Hrvatska posljednjih godina stekla status jedne od vodećih europskih destinacija za dentalni turizam, privlačeći tisuće stranih pacijenata koji dolaze zbog visokokvalitetnih usluga po povoljnijim cijenama nego u njihovim matičnim zemljama. Glavni razlozi zašto je Hrvatska postala popularna destinacija uključuju stručnost stomatologa, moderne klinike s najnovijom tehnologijom, kratko vrijeme čekanja te značajne uštede u troškovima zahvata. Kvaliteta usluga i stručnost hrvatskih stomatologa ključni su faktori koji pridonose popularnosti dentalnog turizma. Većina stomatologa educirana je na prestižnim europskim i svjetskim institucijama, a mnogi od njih kontinuirano sudjeluju na međunarodnim konferencijama i stručnim edukacijama. Klinike u Hrvatskoj opremljene su najnovijom tehnologijom, uključujući digitalnu radiografiju, CAD/CAM sustave za izradu protetskih nadomjestaka i 3D printere, što omogućuje brzu i preciznu dijagnozu te izvođenje složenih zahvata u kratkom vremenskom roku.

Geografska blizina Hrvatske glavnim izvorima dentalnog turizma, poput Italije, Slovenije i Austrije, još je jedan važan faktor. Klinike se strateški smještaju u priobalnim gradovima poput Rijeke, Pule, Zadra i Splita, što dodatno privlači pacijente koji mogu spojiti zdravstvenu uslugu s odmorom na jadranskoj obali. Popularni koncept “zdravstvenog odmora” omogućuje pacijentima da tijekom boravka u Hrvatskoj uživaju u prirodnim ljepotama, kulturnoj baštini i gastronomiji, dok istovremeno dobivaju visokokvalitetnu dentalnu skrb.

Osim nižih cijena i visokokvalitetnih usluga, Hrvatska se ističe i personaliziranim pristupom pacijentima. Strane pacijente dočekuju timovi koji govore više jezika, uključujući talijanski, njemački i engleski, što doprinosi boljoj komunikaciji i razumijevanju potreba pacijenata. Pacijenti često ističu ljubaznost i profesionalnost osoblja kao jedan od ključnih razloga zašto se odlučuju na dentalne usluge u Hrvatskoj. Prema podacima Hrvatske gospodarske komore, dentalni turizam doprinosi značajnim prihodima zdravstvenom sektoru i ukupnom gospodarstvu. Procjenjuje se da godišnji prihodi od dentalnog turizma premašuju 200 milijuna kuna, s konstantnim rastom potražnje. Hrvatska također ulaže u promociju dentalnog turizma putem međunarodnih sajmova, online platformi i suradnje s turističkim agencijama, što dodatno povećava vidljivost i privlači nove pacijente.

Talijanski pacijenti u Hrvatskoj:

• Procjenjuje se da usluge stomatologa na Kvarneru godišnje koristi oko 50.000 stranih pacijenata, od kojih su većina Talijani.

Slovenski pacijenti u Hrvatskoj:

• Iako nema preciznih podataka o broju slovenskih pacijenata, poznato je da zbog nižih cijena i geografske blizine mnogi Slovenci dolaze u Hrvatsku na dentalne zahvate.

Hrvati u Italiji i Sloveniji:

• Nema dostupnih podataka koji bi ukazivali na značajan broj hrvatskih pacijenata koji odlaze u Italiju ili Sloveniju radi dentalnih usluga.

*Autorica je doktorica znanosti i specijalistica endodoncije i restaurativne stomatologije

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2024. godinu.