Tihomir Dujomović reagirao je na tekst Branka Tuđena o knjizi ” “Hrvatska u raljama djece komunizma II.”. Smatra da Tuđen tendencionzno tumači njegovu analizu političkog djelovanja Milanovića i Plenkovića. Objavu Tihomora Dujmovića prenosimo u cijelosti.

“Znam da godine rade svoje,ali Branko Tuđen premda u trećoj dobi, konfabulira neprimjereno za svoje godine. Glede moje nove knjige,on perfidno sugerira da bi ona mogla biti plod neke tajne zavjere protiv Andreja Plenkovića. To su njegovi rani radovi: nema slučajnosti, nema individualnosti, uvijek je na djelu zavjera, komplot, rušenje, revolucija, odnosno kontrarevolucija. Nema veze s ničim! Čista konfabulacija! Mjesecima sam sjedio u sveučilišnoj knjižnici, uzeo deset političkih tema i gledao kako ih je rješavao Milanović ili Račan, uzeo u tu analizu Plenkovićeva rješenja i zaključio da se ideološki ništa nije promijenilo!ITemu po temu sam to elaborirao, uspoređivao, citirao.

Napisao sam da je Plenković neusporedivo bolji u gospodarstvu, socijali i ekonomiji uopće, da je tu neusporediv sa Milanovićem i Račanom,ali da su ideološki, u ideološkim temama, posve isti. Tuđen piše da je ovo knjiga “ ispod pojasa” pisana protiv Plenkovića. Ne! Obratno! Kad pustite da nitko ne odgovara kad se državnim novcem tiska panegirik o tzv. krajini, tko tu koga udara ispod pojasa? Nije li taj skandal za ovu izmučenu naciju njoj udarac ispod pojasa? Kad šutite o tome da je Beograd od bunjevačkih Hrvata napravio posebnu naciju zar tom šutnjom ne udarate naciju vi ispod pojasa? Kad gradite 40 srpskih kulturnih centara umjesto 40 hrvatskih centara širom svijeta i sve to uz ovako drčno ponašanje Pupovca, tko tu koga udara ispod pojasa? Kad ne alarmirate svijet o otetim vukovarskim adama zar ne udarate vlastitu naciju ispod pojasa?

Kad šutite nakon sto beogradski sud daje odštete za Ovčaru i druge masakre u visini od nevjerojatnih 6-8 tisuća eura, zar ne udarate preživjele Vukovarce ispod pojasa tom šutnjom? Kad kazete onima koji pakuju kofere “ auf wiedersehen” niste li im očeve i majke udarili ispod pojasa? Mogao bih tako unedogled. Nema zavjere, ima kritike i valjda na nju imam pravo! Kritizira i Kosoricu kaže Tuđen? Da, zašto ne bih. Hvalio sam je i uvijek ću je hvaliti, jer je izdržala pritiske kad smo ulazili u Uniju i to je bilo kolosalno važno, odigrala je povijesnu ulogu, ali mislim da joj nije trebalo ici kasnije na listu sa Nikicom Gabrićem. Zašto to ne bih smio reci?

Da skratim i objasnim makar sam i to napisao: svaka pa i najgora HDZ-ova vlast je bolja od najbolje SDP ove vlasti naročito u suradnji sa Možemo! To nas uči naša povijest. Ali to ne znaci da se slažem sa Plenkovićevom politikom! Moram? Ili sto? Bit cu zavjerenik? Uhićen? Ubijen? Hrvatska realnost je takva da hrvatska suverenistička priča mora počivati po meni na HDZ-u u suradnji sa desnom opcijom. Niti jedna druga suverenistička opcija ne može doći do 76 ruku. Nema druge matematike!

Ali ne s ovim liderom i ovom politikom i ne sa fake desnicom! Ne dođe li do takve suradnje, vlast ce preuzeti SDP i Možemo. Nema većeg udarca ispod pojasa ovoj naciji od takvog razvoja događaja!

I za kraj, upravo je slatko kako Tuđen tumači mojih 14 otkaza. On tvrdi da me se sjeća iz 1990 da sam bio u igri za stalni radni odnos ali da je konkurencija bila velika. Svih 14 otkaza svodi na tu nevažnu crticu koju sam i zaboravio. Ja naime uopće tada nisam reflektirao u Večernjem na posao! I ta sličica iz povijesti ništa ne govori o meritumu: da sam kasnije dva puta izbačen iz Večernjeg, dva puta iz Slobodne Dalmacije! Jednom sa HTV-a! I sad bi Tuđen cijelu priču sveo na moju suradnju sa Večernjim listom 1990 kada uopće nisam ni tražio ni planirao tamo ostati. Najniže u njegovom osvrtu je napad na dr. Hebranga. Ništa drugo na tu temu neću reci od ovoga: govori li nešto vise o karakteru Plenkovićeve vlasti od činjenice da je već devet godina njegov najvažniji savjetnik Mate Granić, a nikad ni u jednoj temi Andrija Hebrang? Po meni, iz HDZ- ove suverenističke pozicije, u ovoj činjenici nema jačeg udarca ispod pojasa istoj toj suverenističkoj poziciji”, ističe Dujmović.

ranko Tuđen, bivši glavni urednik Večernjeg lista, objavio je na svom Facebook profilu osvrt na knjigu publicista Tihomira Dujmovića. Prenosimo ga u cijelosti:

Na nedavnoj promociji knjige Tihomira Dujmovića “Hrvatska u raljama djece komunizma II. dio” Andrija Hebrang jedan od predstavljača je rekao kako je ono što je Marko Perković Thompson u hrvatskoj glazbi to je Dujmović u hrvatskoj žurnalistici, ali da je zbog svojih tekstova u karijeri dobio 14 otkaza. Pročitao sam knjigu, ali ću povodom 14 otkaza reći sljedeće:

ZAŠTO DUJMOVIĆ NIJE PRIMLJEN U VEČERNJI LIST? Dujmovića sam upoznao 1990. kad se poslije 46 godina iz emigracije vratio Anton Ciliga, potpuno slijep, neobičan, jedan od urednika komunističke Borbe, zatočenik logora u Sibiru, zatočenik u Jasenovcu i suradnik ustaškog tjednika “Spremnosti”. Svraćao sam kod njega u Dom u Klaićevoj ulici na intervju, a stalni gost je bio Dujmović koji je poslije nekoliko mjeseci objavio vrlo zanimljivu knjigu “Razgovori s dr. Antom Ciligom”. Večernji list je od 23. svibnja 1991. objavio dvadeset nastavaka knjige kao podlistak, a i Dujmović je surađivao u unutrašnjoj-političkoj rubrici, no nije primljen u stalni radni odnos. Nisam se tada bavio uređivanjem ni personalnom politikom, glavni urednik je bio Lajtman, a ja sam uz ostalo kao novinar komentator 1990. i 1991. izvještavao sa 20 državničkih putovanja predsjednika Tuđmana u inozemstvo, te izvan toga desetak intervjua u emigraciji u Španjolskoj, Argentini, SAD i Kanadi.

Večernji list toga doba je podržavao hrvatsko osamostaljenje i Tuđmanovu politiku pomirbe i kada sam 15. studenog 1992. postavljen za glavnog urednika. Da bismo zadržali ravnotežu i visoku nakladu koja je potom išla i do milijun prodanih primjeraka i uopće bila najveća u povijesti hrvatskog tiskanog novinarstva uveli smo i kolumniste desne i lijeve provenijencije. Pokraj desnih, iznimno pismenih i čitanih: Ivkošića, Dunje Ujević, Jajčinovića i Višnje Starešine, Dujmović, ako je i konkurirao, nije mogao proći. Na lijevom krilu igrali su drugi: Krušelj, D. Knežević, B. Brkan, Vukšić. Sve u duhu uređivačke politike.

PLENKOVIĆ JE RADIKALNI LJEVIČAR KOJI SE VJEŠTO MASKIRAO. Pročitao sam tu omanju Dujmovićevu knjigu: 255 stranica, 20X14 cm za 30 eura. Knjiga je žestok udarac na predsjednika Vlade i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića. Mislio sam kako ne može biti jačih udaraca od onih koje na portalu Telegramu objavljuje Jasmin Klarić, a povremeno i Sanja Modrić, ali sa ultra-lijevih pozicija. Dujmovićeva knjiga je radikalno-desna.

Dujmović ne napada Plenkovićevu sposobnost – dva puta je pametniji od svih dosad koje smo gledali – ali žestoko udara jer je Plenković u biti radikalni ljevičar. Vrlo se vješto maskirao u početku i bio je na korak da 2010. ode u HNS kamo ga je zvala Vesna Pusić. Plenković je već do kraja 2016. izvršio ključan puč protiv starog HDZ-a, osramotio je Milijana Brkića, slomio Kolindu Grabar Kitarović i minorizirao Andriju Hebranga. Napravio je ustupke srpskoj manjini. Sanader je također, ali s mjerom, vodeći računa o svakom zarezu. Nema područja društvenog života na kojem Dujmović nije optužio Plenkovića. Optužuje Dujmović i Jadranku Kosor i druge, ali ono kako udara po Plenkoviću je što narod kaže “ispod pojasa”. Tome se priključio i Hebrang u predgovoru. Hebrang se osim s Plenkovićem bori, kao i Dujmović i protiv komunizma i Jugoslavije. Drugi predgovor je napisao Zlatko Hasanbegović, iako je on puno kraći i ne spominje Plenkovića.

POLITIKA POMIRBE PRESTALA JE KADA SE TUĐMAN RAZBOLIO: Dujmović je napisao: Tuđman ostaje naša politička Himalaja. Ali to je samo poklič. Ne znam kako je Dujmović razmišljao 1990. no ovo što piše je daleko od Tuđmanove politike pomirbe koja je omogućila hrvatsko osamostaljenje, premda tuđmanovština iz devedesetih ne bi danas prošla jer bi dovela do apsolutizma i gušila višestranačje! Politika pomirbe počela je umirati 1994. s pobunom Manolića i Mesića, koja je oslabila Tuđmanovu ideju, a umrla je kad se 1996. Tuđman vratio iz Washingtona s dijagnosticiranim rakom želuca i smanjenim sposobnostima. Pašalić je izgurao Šarinića, Hebranga, Gregurića i Miroslava Tuđmana i u svoje ruke preuzeo vojsku, obavještajne službe i svu unutranju politiku. Granić je držao vanjsku. Broj glasova u prilog Pašaliću na Saboru HDZ-a u veljači 1998. bio je spektakularan. Odmah iza Šuška, a ispred Granica, Hebranga, J. Radica i LJ. Mintas.

Zanimljivo je što mi je Tuđman rekao o Hebrangu ml. 1. listopada 1998.: “Hebrang nije dovoljno političan, a ni Ministarstvo obrane nije Ministarstvo zdravstva. Hebrang može tražiti čiste račune od danas, ali ne i od jučer. Pašalić se razvio u odličnog političara. Nema veze s aferom Dubrovačke banke. Nije nikakav ekstremist nego vrlo razborit čovjek.”

Hebrang mlađi je 5. srpnja 2009. u intervju NIN-u kazao kako se Maks Luburić borio za hrvatske interese, a Vlado Vladić u knjizi o Luburiću prenio Luburićevu izjavu o Hebrangu starijem.: “Hebrang je bio uvjereni komunist i nije imao Boga ni domovine.”

NI DERIVATI PRAVAŠTVA NI KOMUNISTI NE BI SAMI OSTVARILI OSAMOSTALJENJE. Tuđman je HDZ proglašavao središnjom političkom strankom. James S. Sadkovich, američki povjesničar hrvatskog podrijetla u knjizi “Franjo Tuđman politička biografija” piše: “Starčević je dao pravne argumente, Radić populizam, Lenjin logičke potrebe za samoopredjeljenjem, hrvatska ljevica socijalni sadržaj.”

Tuđman se na jednoj konferenciji za novinare uoči prvih višestranačkih izbora 1990. kada je HDZ proglasio središnjom političkom strankom izjasnio protiv steklištva u pravaštvu, svi koji su razumjeli su bijelo gledali. Dujmovića vjerojatno nije bilo. Hrvatsko osamostaljenje ne bi mogli ostvariti nikakvi derivati pravaštva, niti komunisti Hrvati da su baš i htjeli. Ne bi ni pojedini mentaliteti i zavičaji u ime svih ostalih.

Dujmovićeva knjiga može biti najava pokušaja desnog obračuna s Plenkovićem, a posebice se stalno ističe Thomsonov koncert. Nije sasvim jasno kakve su namjere Jasmina Klarića i Sanje Modrić s pozicija krajnje ljevice. Klarić pokazuje intenzivnu averziju koja ne izgleda samo kao obračun s desnim. Plenković kao predsjednik Vlade nije bez uspjeha i to je možda razlog. Njegova srednja linija za neke je crvena krpa, stoji na kraju objave”, ističe Tudjen.