Duško Ljuština trenutno se nalazi u Daruvarskim toplicama na terapijama zbog problema koje ima sa stopalom. Ljuština je, zapravo, enciklopedija kulture, ali i života kao takvog. Razgovori s njim su ugodni, gotovo o svemu ima nešto za mudro za reći, a ako kojim slučajem, što je rijetko, i ne zna što bi rekao, zašutjet će pa pitati i pažljivo saslušati. 

Zanimljiv je podatak da je Ljuština bio najdugovječniji kazališni ravnatelj na svijetu koji je Zagrebačko satiričko kazalište Kerempuh vodio gotovo četiri desetljeća. Ljudi koji se bave kulturom u Zagrebu reći će vam, osobno sam tome više puta svjedočio, kako nitko nije toliko napravio za kulturu u Zagrebu, a smatraju da vjerojatno nikad nitko i neće. 

Ljuština je bio i blizak suradnik pokojnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, jedan od onih koji mu nikad nije govorio “Vi” i jedan od onih rijetkih koji mu je govorio ono što se drugi ne bi usudili. Zbog svega toga veselili smo se kada je, bez razmišljanja, pristao na razgovor za MojPortal.hr. 

Bili ste jedno vrijeme jedan od najbližih suradnika Milana Bandića i njegov prijatelj. Zagreb su sada, nakon 20 godina njegove vladavine, preuzeli ljudi iz Možemo!. Kako gledate na ovu promjenu vlasti i što mislite da će se događati sa Zagrebom tijekom njihova mandata?

– Neće se dogoditi ništa specijalno, ali je sigurno da će se drugačije upravljati Gradom. To su mlađi ljudi, kojima treba još iskustva u tom poslu.

Poznajete taj ogromni sustav. Kako će se oni snaći?

– Ne mislim da će to biti loše kao što mnogi ljudi predviđaju. Naime, oni iza sebe imaju 200.000 glasova što nitko dosad nije dobio na gradskim izborima. Oni imaju skoro većinu u Gradskoj skupštini što smo mi imali 2005. godine kada smo još svi bili u SDP-u. Za Bandićevu vladavinu morat će proći mnogo vremena da se vratimo na sve ono dobro što je napravio: Muzej suvremene umjetnosti, Bundek, Domovinski most, Branimirovu, Jankomirski most, 30-ak dječjih vrtića, 40-ak škola, 30-ak sportskih dvorana, Arenu koja je jedina od novih dvorana koja funkcionira, na mnoge stvari u Zagrebu koje su bile kvalitetne. Međutim, platforma Možemo! je narasla na stilu Bandićevog vladanja zadnjih godina i oni su zapravo galameći po Bandiću dobili ovakvu podršku i izbore. 

Kako gledate na kampanju koju su Miroslav Škoro i Domovinski pokret vodili protiv Tomislava Tomaševića i Možemo!?

– Ono što je tu vrlo važno reći jest da ona količina pljuvanja po platformi Možemo! ukazuje na ogroman problem u našoj zemlji. A zapravo su to tri problema u jednom: prvi je obrazovanje i kultura, drugi je obrazovanje i kultura i treći je obrazovanje i kultura. Pljuvanje po njima kao stranim plaćenicima, kao jugonostalgičarima… Pa mnogi od njih se nisu ni rodili kada je Jugoslavija propala! Optuživati njih za jugonostalgičarstvo je potpuno smiješno! Ali ih se pljuvalo od zore do mraka i to se, na žalost, primalo na plodno tlo upravo tamo gdje je problem obrazovanje i kultura. Tamo gdje obrazovanje i kultura nije problem, ta vrsta pljuvačke nije se primala. Ova država i građani ove države ne zaslužuju takvu vrstu govora. 

Mnogi su govorili da je zapravo takva kampanja bila i kontraproduktivna za Škoru. Slažete li se?

– Bila je kontraproduktivna i mobilizirala je ljude da daju podršku toj platformi pa su na kraju ostvarili najbolji rezultat u povijesti izbora za gradonačelnika Zagreba. I zbog takve kampanje su se velikim dijelom i novinari koji ne pripadaju svjetonazoru platforme Možemo! stali na njihovu stranu jer se tu branilo ljudsko dostojanstvo u komunikaciji i mnogim drugim stvarima. Optuživali su ih da su bili strani plaćenici? Pa, dobro je da imamo jako civilno društvo! Dobro je da se klinci obrazuju, dobro je da znaju, ne vidim tu problem. Ova retrogradna konverzacija koja nas stalno vraća u 1941. ili 1945. je katastrofa. Francuzi i Nijemci su besprijekorno funkcionirali ’50-ih godina, samo pet godina nakon kraja 2. svjetskog rata, a mi smo jedini koji se od toga ne možemo odvojiti. 

S obzirom na rezultate lokalnih izbora na razini cijele države, čini li vam se da takav govor birači više ne honoriraju? Uspjeh su redom ostvarivali kandidati koji su govorili o projektima, idejama i konkretnim lokalnim problemima, a oni koji su išli na prljavu kampanju su uglavnom izgubili izbore?

– Upravo je i platforma Možemo! puno učinila da se ta priča promijeni. Jer je tijekom kampanje izgovoreno toliko laži o njima da je to bilo strašno za slušati. Ja se više ne bavim politikom, ali htio bih reći Miroslavu Škori, kojeg dobro poznajem, da se ja zovem Duško Ljuština i da ja nisam Savez komunista Hrvatske. Jer su oni tvrdili da je Viliju Matuli stan dao SKH. Viliju Matuli je stan dala Stambena komisija Općine Centar čiji sam predsjednik bio ja. To nije bio nikakav SKH nego skupštinska komisija. Prije mene i poslije mene glumci nisu dobivali stanove. A dok sam ja tamo bio, dobio je Vili Matula, Nina Erak, Anja Šovagović, Dragan Despot, Ene Begović, Pavle Dešpalj, Mirjana Bohanec Vidović… Mnogi kulturnjaci i mnogi nastavnici i profesori u školama i mnoge romske obitelji po socijalnom kriteriju i jako sam ponosan na taj dio svoje povijesti i zato sam Škori htio poručiti da ja nisam Savez komunista nego sam ja Duško Ljuština. 

Matulu su napali i jer je kupio stan po niskoj cijeni, a zatim ga prodao po bitno višoj.

– Da, čovjek je kupio pa prodao stan. Po tom istom zakonu je stan kupio i Franjo Tuđman, svi su po tom zakonu kupili stan, a jedini je problem postao Vili Matula. To je smiješno.

Što mislite, kako će se Tomašević snaći u ulozi gradonačelnika glavnog grada države?

– Svi njegovi dosadašnji nastupi ukazuju na to da bi on taj posao mogao dobro raditi. Treba mu dati 100 dana mira da se stvari poslože, to je ogroman sustav.  

Bili ste član SDP-a koji je već godinama gubi podršku birača. Mislite li da uspjeh Možemo! može značajnije promijeniti političku scenu i preuzeti poziciju SDP-a?

– Mislim da je SDP bio zaokupljen samim sobom. Sa strane je bilo pomalo i otužno gledati saborske zastupnike SDP-a jer je, naravno, u opoziciji puno ljepše i puno dostojanstvenije živjeti. U opoziciji možeš govoriti što hoćeš, kad hoćeš i kako hoćeš. Saborski zastupnici pozicije nekad moraju braniti i nešto u što osobno ne vjeruju. To je tako u politici. Ali saborski zastupnik u oporbi to ne mora raditi. To je vrlo lagodan život, velika plaća i stranka se polako zaboravi. Tko će biti predsjednik, tko neće biti, tko je napravio šalabahtere, a tko nije, tko je ovo, a tko je ono… Tako se SDP bavio samim sobom i zato je on u svojoj postojbini, u Zagrebu, potpuno potučen gdje je od ’90-ih pa dalje bio najjači.  

Možemo! se godinama bavio problemima grada i građana, SDP baš i ne. 

– Dobro, jesu, koncentrirali su se na civilno društvo iako je tu bilo i borbe protiv projekata. A nisu sve te borbe bile opravdane, nešto se i mora graditi. Najlakše je onome tko osvoji izbore u Zagrebu jer on ipak ima velik proračun, najmanju stopu nezaposleni, najviši BDP, najviši prosjek zarade… Nije to bez vraga. Možda je bilo nekih izgradnji koje nisu bile potrebne, ali se s građenjem punio proračun. Nisu sve borbe civilnog društva ispravne, ali mnoge jesu. I treba ih na taj način i promatrati. 

Ljudi dosta raspravljaju oko hipoteze bi li Bandić izgubio izbore da je živ. Što vi mislite?

– Srećem mnoge ljude koji tvrde kako Bandić ne bi izgubio izbore da je živ. Ja sam siguran da bi ih izgubio jer je sazrelo vrijeme da ih izgubi. Čak u nekim sredinama u kojima je bolje stanje nego što je bilo u Zagrebu, ljudi su izgubili izbore jer je narod rekao: “Mi sada hoćemo promjenu pa makar i na gore”. 

Mislite li da su birači u Hrvatskoj sazreli pa da će i na sljedećim izborima “skidati glave” ako ne budu zadovoljni rezultatima u svojoj zajednici, odnosno da više neće dopuštati situaciju u kojoj jedan čovjek vlada po 10-20 godina?

– Mislim da još mora proći neko vrijeme kako bi nove snage i birači došli u neko suglasje.

Mislite li da bi uspjeh Možemo! moga urušiti dosadašnji način kadroviranja HDZ-a i SDP-a gdje se prvo gledala iskaznica, a tek onda stručnost?

– SDP-ovu strukturu je već urušio. Pa i u Rijeci je zamalo pobijedio nezavisni kandidat. Stvari se mijenjaju i birači će tražiti taj ponizniji i bitno profesionalniji pristup u kojem će građanin dobiti servis na svakom mjestu. 

Što mislite o javnim prepucavanjima premijera Andreja Plenkovića i predsjednika države Zorana Milanovića?

– Osobno nisam sretan s tom vrstom komunikacije jer mi u ovoj zemlji imamo toliko svađa, neriješenih pitanja i prijepora. 

Foto: Hina