Eurozastupnik Fred Matić, danas jedan od najprepoznatljivijih političara SDP-a, ima zanimljivu političku i životnu biografiju. Branio je Vukovar, bio je zatočenik srpskih logora, ali se njegov ratni put često dovodi u pitanje zbog čestih sukoba s braniteljskim udrugama pod kontrolom HDZ-a. U Milanovićevoj Vladi bio je ministar hrvatskih branitelja, a njegov mandat je obilježila kontroverzna odluka o Registru koji je bio povod za stalne sukobe i teške riječi. Za razliku od političara koji često kalkuliraju u javnim nastupima pa uglavnom ne kažu ništa, Matić je izravan, provokativan, često politički nekorektan i radikalan. Omiljena meta su mu branitelji za koje smatra da su na daljinsko upravljanje HDZ-a i konzervativci povezani s Katoličkom crkvom. U ekskluzivnom razgovoru za Teleskop Fred Matić govori o hrvatskim braniteljima i Oluji, političkoj sceni na kojoj dominiraju Plenković i Milanović, životu u Bruxellesu i masovnim migracijama.

Hrvatska sutra obilježava 28. godišnjicu vojno-redarstvene akcije Oluja. Što za vas danas znači Oluja?

Za mene je Oluja, uz mirnu reintegraciju Podunavlja, najveća pobjeda u Domovinskom ratu. To je danas simbol snage tadašnjih branitelja i svih onih koji su se borili da oslobodimo naš teritorij. Hrvatska je kao suverena država imala puno pravo osloboditi svoj okupirani dio. Nakon četiri godine rata i bezbrojnih pregovora kao zadnja opcija ostalo je vojno oslobađanje 1/3 okupirane države. I to je Hrvatska vojska i policija uz političku potporu i ostvarila. No, nažalost, danas je proslava pobjede pala u drugi plan i već godinama je to polje za skupljanje sitnih političkih poena i iskazivanja nekakvog prkosa među političarima. Naravno, tu je i neizostavni HDZ koji svojata sve što je vezano uz Hrvatsku pa tako i oslobađanje domovine za koju su zaslužni svi hrvatski građani. Sjetimo se „šatoraških“ godina i organiziranog zviždanja SDP-ovoj vladi kao dokaz politizacije cijele proslave. Najsvježiji je primjer iz prošle godine kada je Milanović organizirao prijem pa su ministri iz hrvatske Vlade odbili doći. Oni ne shvaćaju da time nisu pokazali nikakav otpor Milanoviću nego su pljunuli u lice svima onima čije zasluge se slave i na kojima trebamo biti zahvalni. Zbog svega toga već nekoliko godina ne odlazim u Knin na sam dan praznika već to odem u privatnom aranžmanu kada mi se prohtije.

Obilježava li Hrvatska dostojno svoje ratne pobjede?

Kao što sam rekao, ovo u što je sadašnja vlast pretvorila te proslave nema ni trunke dostojanstva. Pa sjetimo se onog urlikanja na Kninu, prepucavanja po medijima, tko je pozvan gdje, a tko nije. Umjesto da budemo jedinstveni u proslavi svega onoga što smo ostvarili 90-ih na jedan dostojanstven način, HDZ-ovci svojataju cijelu tu priču i maksimalno ju koriste za svoje političke interese, a nerijetko te proslave pretvaraju u drugorazredne seoske zabave. Važno je i napomenuti da i kad slavimo pobjede, moramo biti svjesni žrtava s obje strane. I smatram neukusnim onda urlikati i zavijati dok su ljudi gubili živote. Gotovo da je identičan scenarij kada obilježavamo „Bljesak“, „Maslenicu“, a naročito je to degutantno kada se takve stvari događaju na komemoracijama u Vukovaru.

Kako se Hrvatska odnosi prema hrvatskim braniteljima?

Lakše ću odgovoriti ako kažem kako se koja hrvatska Vlada odnosi prema braniteljima. Dok sam bio ministar branitelja, naša Vlada je na branitelje gledala kao na partnere u izgradnji jednog poštenijeg i transparentnijeg sustava skrbi o braniteljima. Objavili smo Registar branitelja, tražili smo i pronalazili naše nestale, u vrlo teškom kriznom razdoblju osigurali smo da se isplate svih financijskih transfera nastave, otvorili smo memorijalne centre, poticali braniteljske zadruge i njihovu aktivnu ulogu u društvu. Zauzvrat smo dobili politički motiviran cirkus čiji je najpoznatiji simbol onaj nesretni šator gdje su neki uz janjce i grah obavljali tuđi prljav posao. A današnja Vlada nije napravila ništa od onoga što se iz tog famoznog šatora tražilo, dapače cijeli sustav koji se bavi braniteljima stoji bez ikakvih pomaka. No, sada nema šatora i plinskih boca. Sve je jasno.

Jesu li branitelji privilegirani?

Branitelji koji su se borili za hrvatsku državu, zaslužuju biti honorirani, o tome nema rasprave. Govorimo o svim braniteljima, a posebice o ratnim vojnim invalidima. No, mora postojati balans u tome kakve politike provodimo u sustavu skrbi za branitelje. Nije poanta samo u financijskim transferima, mogle su se i trebale bolje organizirati politike reaktivacije, reintegracije, programi psihosocijalne potpore. Postavlja se tu i pitanje povlastica za iduće generacije, djecu branitelja i sl. Zato je važno otvoriti dijalog, zajedno s braniteljima i drugim građanima/kama o tome kakav sustav želimo. Ali u ime branitelja ne može govoriti ekipa koja je iznosila plinske boce na cestu, oni predstavljaju isključivo i samo sebe i svoje političke patrone koji ih za sendvič i kolu koriste za sve i svašta.

Srbija stalno kritizirao Hrvatsku zbog proslave Oluje i organizira paralelnu „komemoraciju srpskih žrtava Oluje”. Ove godine će organizirati skup u Prijedor. Kako ocjenjujete poziciju Milorada Pupovca za vrijeme proslave Oluje i općenito poziciju hrvatskih Srba?

Kao što sam već rekao Oluja je bila potpuno legitimna vojna operacija u kojoj je jedna suverena država vojno oslobodila svoj više od četiri godine okupirani teritorij i naravno da imamo pravo proslavljati tu pobjedu pri tome, po stoti puta naglašavam, slavimo svoju pobjedu i ne likujemo nad porazom neprijatelja. Duboko žalimo za svakom nepotrebnom palom žrtvom, a čak se i sramimo zbog događaja paleži kuća i ubojstva civila neposredno nakon ratnih operacija. Želimo da se počinitelji tih zločina primjereno kazne ali ponavljam to nikako ne dovodi u pitanju opravdanost same operacije Oluja. Prihvaćam da Srbi imaju pravo obilježavati stradanje svog naroda no držim da to treba biti dostojanstveno i iskreno. Ovogodišnja komemoracija koja se organizira u Prijedoru šaka je u oko i pljuska svim žrtvama ratova 90-ih. Obilježavati stradanje srpskog naroda, a niti riječju ne spomenuti stradanje Hrvata i Bošnjaka na tom istom području žalosno je i neprihvatljivo. Ali to su Vučić, Dodik i kompanija…

Da vam slikovito opišem, meni se nekada čini da su trenutna srpska i hrvatska Vlada kao dva najbolja neprijatelja koja se čas vole, a čas mrze. I to sve za potrebe šire publike. Srbija nešto izjavi kontra Hrvatske pa onda naši veliki domoljubi dobiju priliku kontrirati i pokazati da su oni najveći branitelji hrvatske države. A onda se kolo okrene pa bude obrnuto. Od svega toga skupa, građani iz obje države nemaju ništa. Posebice ne hrvatski Srbi. Milorad Pupovac se nažalost pretvorio u sigurnu saborsku ruku Andreja Plenkovića i on o tome ovisi, to mu diktira što će i kako će. Moja je iskrena želja da rat ostavimo iza sebe, naravno uz procesuiranje počinitelja ratnih zločina i pronalaska nestalih osoba jer to su stvari koje ne zastarijevaju, nikada ne gube na značaju ali da se posvetimo izgradnji iskrenih dobrih odnosa i da naša djeca ne budu zatrovana pričama iz 90ih. Ali to nije moguće jer Vučić, Vulin i ostala ekipa ne mogu drukčije nego parazitirati na ratnim pričama i notornoj ideji velike Srbije. A s naše strane nema iskrene želje da se pruži ruka suradnje, to je sve dobro uigrana predstava. 

Vi ste prijatelj Zorana Milanovića, a vjerujem da ste tijekom ovih sedam godina vladavine dobro upoznali i Andreja Plenkovića. Stječe se dojam da im je sada žao što aktivno nisu sudjelovali u Domovinskom ratu?

Ne znam kome bi bilo žao što nije sudjelovao u ratu jer rat je nešto najgore što se čovjeku može dogoditi. Činjenicu da nijedan od njih nije bio branitelj, nije nešto što im se treba uzeti za zlo, na takav način uopće ne treba razmišljati. Njih treba suditi prema tome kako obavljaju svoje funkcije i što su učinili za branitelje. I tu postoji velika razlika. Milanović je, dok je bio premijer, davao punu potporu nama u Ministarstvu branitelja da uvedemo red u taj sustav i iskreno je želio poboljšati položaj branitelja u društvu. Plenković, s druge strane, uopće ne pokazuje interes za to, dapače instaliranjem Medveda na poziciju ministra dao je vjetar u leđa upravo onima koji branitelje non-stop koriste i manipuliraju. To je i moto njihovog postojanja: svakoga iskoristiti za dobrobit HDZ-a, bez obzira na sve.

Što bi oni dali da imaju barem deset dana prve crte bojišnice?

To je pitanje za njih, ja im mogu iskreno reći iz vlastitog iskustva da rat i to iskustvo ne želim nikome. Ponovit ću što uvijek kažem: bolje je 1000 dana pregovarati nego 1 dan ratovati.

Zašto vam je bolja Milanovićeva politika od Plenkovićeve?

Iako se ne slažem uvijek s njim i neke stvari bih drugačije, Milanović ima iskrenu želju pomoći hrvatskom narodu i svoje funkcije shvaća kao priliku da to i učini. S druge strane Plenković je proizvod HDZ-a, član i predsjednik političke stranke koja je osuđena kao kriminalna organizacija i kod njih postoji jedno pravilo: sve za HDZ, HDZ za ništa. I to preko leđa građanka i građanki. Njih dvojica su možda imali sličan životni put, ali ne mogu se usporediti. Plenković je imao na desetine prilika da pokaže kako se časno upravlja i baš svaki put je tu priliku propustio. Pa čovjeku je hrpa ministra/ica morala otići zbog korupcijskih skandala i on uspijeva i dalje sebe prikazati svetijim od Pape. Ne može me nitko uvjeriti da ta koruptivna hobotnica ne seže i do samog vrha. U njegovoj vladavini su dvije opcije: ili je Plenković potkapacitiran za mjesto premijera pa mu ministri/ce mimo njega rade sve što žele ili oni to sve rade uz njegov blagoslov. Pitam se što je gore.

Može li Peđa Grbin okupiti oporbu oko rušenja Plenkovića. Čak i neki simpatizeri SDP-a kažu da je bljedunjav i da nema karizmu?

Peđu Grbina kritiziraju ljudi koji nemaju dana iskustva u izvršnoj vlasti ili na rukovodećim pozicijama, a predstavljaju se kao veliki poznavatelji politike i političkih procesa. Peđa je predsjednik SDP-a, glavne oporbene stranke i to se mora poštivati. Ja vjerujem da SDP mora imati pripremljen plan za sve opcije. Ako se krene u okupljanje oporbe, SDP je tu stožerna stranka i spremni smo koordinirati taj proces. Ako se pak odlučimo da idemo samostalno, mi imamo svoje ljude koji su spremni preuzeti odgovornost u svakom trenu. Ta fama oko slabog SDP-a, bljedunjavog Peđe ili neke treće priče koje plasiraju naši protivnici ne drže vodu. Spremni smo, mi smo ozbiljna i velika stranka i Peđa je svjestan važnosti nadolazećih izbora.

U novinarskim krugovima se provlači teza da se neki vodeći SDP-ovci jednostavno boje Milanovića. Je li to istina?

To morate pitati njih. Ja vam mogu reći svoje iskustvo suradnje s njim koja je uvijek bila izvrsna. Zoran je ozbiljan političar koji izaziva određenu razinu strahopoštovanja kod nekih i to nije loše. Meni je najvažnije da je na ljudskoj razini on uvijek bio korektan prema meni i zato smo i danas prijatelji.

Je li Milanović zaista neugodan kada „riba” svoje suradnike?

Mene nikad nije ribao pa vam ne mogu ni potvrditi ni demantirati. On je zahtjevan suradnik i šef, od svojih ljudi očekuje puno i to je sasvim normalno kada govorimo o funkcijama koje je obavljao i obavlja.

Kakva su vaša iskustva iz Bruxellesa kao eurozastupnika?

Moja iskustva su zaista dobra, kada usporedim to s primjerice iskustvom koje sam imao kao saborski zastupnik, to su dva različita svijeta. U Bruxellesu imamo sve moguće uvjete, suradnike/ice koju su s nama praktički 24/7, službe i tajništva Parlamenta koja su nam uvijek dostupna. Moj je cilj na početku mandata bio da pomognem našim sugrađanima/kama kroz neke inicijative i mislim da sam u tome zasad uspio. Odabrao sam se baviti možda i nekim težim temama, nije uvijek bilo ugodno kada vas cijela Europa gleda i što/kako radite, ali to je sve dio mog posla.

Zašto eurozastupnici ne uvažavaju strah prosječnog Europljanina od masovnih migracija.

Vjerojatno zato što je Bruxelles cijeli svijet u malom i tu na malom prostoru možete vidjeti ljude sa svih svjetskih kontinenata koji zajedno žive i surađuju. Naravno pitanje migracija je jako kompleksno, ali ja vjerujem u otvorenu i tolerantnu Europu gdje ima mjesta za svakoga. Poticati bilo kakvu ksenofobiju ili strah od drugoga/drugačije je u direktnoj suprotnosti od onoga na čemu se Europa gradila. Pa i moto nam je “ujedinjeni u različitosti”. Desničari često siju taj strah o kojem vi pričate, ali trebamo dobro znati razlikovati kontekst i pojmove o kojima govorimo. Zakoni država članica se trebaju poštivati, oko toga nema rasprave. Ali kako ostati imun na snimke i fotografije brodova u kojima ljudi ginu na Mediteranu u potrazi za boljim životom? To trebamo prevenirati i rješavati probleme na izvoru. Najlakše je zatvoriti granice, dići žice na ogradama i tako živjeti. Ali to nije Europa.

Je li Europska unije preliberalna kada je riječ o migracijama?

Kada kažete Europska unija pretpostavljam da mislite na države članice jer one diktiraju tempo na ovim pitanjima. Ne znam koliko je liberalna kada vidite da stotine ljudi gubi život nadomak europskih granice zbog politike zatvaranja vrata. Ja tu ne vidim pretjerano liberalnu poziciju.

Osjećate li se Vi sigurno u Bruxellesu?

Da, osjećam se sigurno. Bruxelles je manji grad, ma koliko god je političko sjedište Europske unije, vi nemate taj dojam kada izađete malo iz dijela grada gdje su institucije. No, i u Bruxellesu vidim mnoge probleme kao i drugdje i na tome se treba raditi.

Pratite li što se događa u Splitu? Kome više vjerujete: Draganu Primorcu ili Maji Đerek?

Vjerujem da u Splitu ima mnogo problema koji sada očito izlaze na površinu. Više ne mogu odgovoriti jer zaista ne znam pozadinu priče, izuzev medijskih natpisa, a davno sam naučio da je ono što vidimo u medijima obično tek vrh ledene sante i prema tome ne treba suditi.

U Hrvatskim medijima se iznose svakakve informacije o plaćama eurozastupniku. Možete li nam otkriti vašu brutto i netto plaću?

Učili su me da ljude nije pristojno pitati koje su nacionalnosti i vjeroispovijesti pa čak niti za koga navijaju i kolika mu je plaća. Međutim ja sam javna osoba čiji su čak i najosobniji podaci lako dostupni svima onima koje to interesira. Iako sam više puta javno iznosio podatke o svojim primanjima držim da onoga koga to jako zanima može lako i jednostavno saznati iz javnog dostupnih izvora.

Može se s tom plaćom nekako sastaviti kraj s krajem?

Pitanje je pomalo provokativno, ali ok mogu i na to odgovoriti. Može se , iako su troškovi života u Belgiji puno veći nego primjerice u Hrvatskoj. No, svakako se od naše plaće mogu pokriti svi troškovi pa čak i nešto uštedjeti.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2023. godinu

Foto: Hina