Emotivna objava Marina Miletića o pokojnoj supruzi koja se hrabro borila sa zloćudnom bolesti: Kako je herojski nosila taj teški križ

Emotivna objava Marina Miletića o pokojnoj supruzi koja se hrabro borila sa zloćudnom bolesti: Kako je herojski nosila taj teški križ

Zastupnik Marin Miletić objavio je emotivan post o svojoj supruzi koja se herojski borila sa zloćudnom bolesti. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

“Jučer mi je usnula moja žena. Ona s kojom sam 24 godine moga života. Ona koja je sa mnom dijelila dobro i loše, uspone i padove. Ona koja je bila moje sidrište, stup moga života. Ona koja mi je darovala djecu. Ona s kojom su mi dani bili protkani svakim smislom. Napisao sam sinoć. Molili smo jako. Puštali Amorose, Božju pobjedu, Emanuel. Plakali i slavili Isusa.

Plakali jer znamo da nam odlazi naša Danijela. Slavili jer znamo da odlazi u vječni smiraj, u stanove nebeskog Jeruzalema. Nakon što je usnula – plakanje, molitva i potpuni mir koji se spustio na moje kćeri i na mene. Potpuni mir. Uredili smo tijelo. Hillsong svira u pozadini. Mi potiho plačemo i pjevamo. Obukli našoj Danijeli majicu King’s daughter – kćer Kralja. Vidjela je Danijela tu majicu dok je mogla još govoriti na netu i htjela ju je. Koje li istine naših života: “Ja ću vam biti Otac, a vi ćete mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin Svemogući.”

Način na koji je nosila zloćudni tumor, taj teški križ je – nevjerojatan. 40 zračenja, 2 operacije, nekoliko ciklusa kemo. Teška muka. A moja Danijela – mirna u svoj boli. Nikada njurganje, nikada pitanja. Samo predanje. Ženo moja, stijeno moja, kakav primjer si mi dala. Kakvu životnu lekciju! Obukli smo joj crnu haljinicu i njezine fensi tenisice. U rukama drži krunicu koju je toliko ljubila i nebrojeno ih mnogo u obitelji izmolila. Križ svetog Benedikta je s njom. Legli smo pored nje. Moje kćeri i ja. Molimo na koljenima. Zahvaljujemo Bogu na daru života. Zahvaljujemo Bogu na 45 godina života naše Danijele. Noć je prošla u miru. Legao sam pored tijela moje žene. Iz srca su mi tekli slapovi ljubavi. Sve je meni moja žena. Bože dragi kako ju volim.

Nema riječi kojima bih mogao izreći što mi je značila. Jutros nakon liječnika… Marta šminka majku. Suze lagano kapaju. Mir Kristov je nad mojim domom. Grlim kćeri. Molimo. Hillsong svira, slavimo Isusa. Ljudi su čudna bića. Žive ove živote kao da će živjeti stotine godina. A neće. Smrt dolazi. Svima. I nitko nezna kada je njegov čas. I jedino što mi trebamo ovdje na ovoj Zemlji je ljubiti Boga i svakog čovjeka. Činiti dobro svima, opraštati svakome. Svaki dan živjeti puninu istine. Kako li je lijepo prolaziti ovaj život uronjen u one vrednote koje ne ovise olujama, koje nisu podložne raspadljivosti svijeta. Bog nas je stvorio. Njemu živimo.

Njemu umiremo. Njemu idemo u stanove nebeskog Jeruzalema. Čekaj me gore, Voljena moja. Ja ću ovdje napraviti ono što Učitelj od mene traži, a onda se radujem onom danu kada će i mene pozvati naš Kralj u svoje stanove neba gdje ću ponovno biti u tvojoj blizini, Voljena moja. Christus vincit, Christus regnat, Christus imperat‼️