Hamed Bangoura se prisjetio svoje bake koje je bila uz njega kada mu je bilo najteže.

“S devet mjeseci prebolio sam dječju paralizu. Roditelji nisu mogli ništa drugo do poslati me iz rodne Gvineje u Zagreb ženi koja me potom svakoga dana godinama nosila na liječenje u bolnicu. Svakog jutra sa Šalate u Vinogradsku i natrag. Bilo sunce, bila kiša ili snijeg. Svakoga dana na rukama na elektro stimulanse za moje mišiće, a sve ne bi li konačno prohodao. Ona me naučila svemu što danas znam i što jesam.

Od toga kako skuhati i divaniti uz tursku kavu, kako skuhati razne delicije, do toga kako se ponašati, poštovati i biti poštovan u novoj zemlji u koju sam došao. Zvala se Safija. Moja baka, žena nevjerojatne životne energije i mudrosti. Da nije bilo nje, ja danas ne bi stajao na svojim nogama i ne bi bio čovjek prije svega. Nadam se dobar čovjek kojeg je odgojila jedna divna žena.

Danas bi Safija imala 99 godina da je živa, i nadam se da bi bila ponosna na svoje devetero unučadi i petnaestoro praunučadi. Sretan ti rođendan Safija i nadam se da deda, tata i ti divanite negdje gore uz tursku kahvu kakvu si samo ti znala skuhati.

PS: Posvećeno ne samo mojoj baki, već svim bakama i djedama koji su svoju unučad voljeli i vole dan danas. Čuvajmo naše stare, bake, djedove, majke i očeve. Bez njih ne bi bilo niti nas. Dok su oni živi, mi smo još uvijek djeca”, napisao je Bangoura.

Foto: Privatni album Hameda Bangoure