Edward Snowden, bivši zaposlenik CIA-e i suradnik Nacionalne sigurnosne agencije (NSA), jedan od najpoznatijih i najvažnijih zviždača u svjetskoj povijesti, ovih je dana reduciran na etiketu propagandista predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina i ruskog špijuna. Riječima novinara Gordana Malića iznesenima na Facebooku (arhiviranima ovdje):

PUTINOV PROPAGANDIST GLAVNI GOST ROVINJSKOG FESTIVALA KOMUNIKACIJA

Zvijezda ovogodišnjih Dana komunikacija u Rovinju je Edward Snowden, bivši američki, a danas ruski obavještajac. Njegovo gostovanje video-linkom najavljuje se kao glavna atrakcija, što potvrđuje i niz jumbo plakata u gradu Zagrebu sa Snowdenovim licem u prvom planu. Zašto baš u metropoli i zašto na toliko mjesta, nije mi posve jasno?

Po meni precjenjeni zviždač, lani je dobio počasno rusko državljanstvo, potpisao mu ga je osobno Vladimir Putin. Ako je i bilo nekih sumnji o tome za koga Snowden radi kada proziva SAD zbog zloupotreba tajnih službi, masovnog nadzora i kršenja ljudskih prava, od lani ih više nema. Snowden je u funkciji širenja antizapadne i antiameričke histerije koju kao alibi za okupaciju Ukrajine provodi Putinov režim u kojem novinari funkcioniraju i ginu kao vojnici.

Dakle, druže dobrodošao u Hrvatsku, pa i virtualno!

Mora se priznati HURI, Hrvatskoj udruzi društava za tržišno komuniciranje, dobro odabrani trenutak i mjesto.

Tekst su prenijeli i pojedini hrvatski mediji [1, 2, 3, 4], a i komentarima pojašnjava i zašto je Snowden “precijenjen”.

Citizenfour, dokumentarac o Snowdenu koji je snimljen u “realnom vremenu” uoci njegovog izlaska u javnost, po obicaju je pretjerivanje na temu. Dobio je Oscara, zasluzio je jer je aktualan, snimljen prije samog događaja, dobro reziran, ali u njemu je sve pretjerano. Kao prvo, govori se o mogucnosti masovnog nadzora, a ne i o nadzoru, kako bi se stvorila moralna panika, nesto kao strah od čipiranja samo puno stvarnije. To ne mozes izazvati ako spomenes visokoprofilne slucajeve, npr. prisluskivanje njemacke kancelarke, jer do ljudi to ne dopire. Natjecanje mocnih, pa kaj… Ali ako ih uvjeris da Veliki brat gleda kako surfaju po Pornhubu ili salju prijetece poruke bivsoj zeni, to ima smisla i ima efekta. Upravo na tome je inzistirao Snowden. Iz mog iskustva gledano, to pretjerivanje ima svrhu. Nisu svi spijuni budale ili anarhisti. Neki su samo spijuni, piše Faktograf.

Malić u svojoj objavi ne iznosi konkretno utemeljenje za tvrdnje da je Snowden “ruski obavještajac” i “Putinov propagandist”. Gordana Malića stoga smo upitali na temelju čega piše da je Snowden ruski špijun.

“Kad govorimo o Snowdenu, moramo se pitati u čemu je demokratsko postignuće onoga što je napravio, što ga opravdava za odavanje državne tajne, na jednoj moralnoj, ne samo načelnoj razini. Rezultat kršenja zakona mora biti razotkrivanje nepravilnosti i borba protiv zloupotreba. To ga opravdava pred zakonom i javnošću, to mu daje smisao. Deklarirana Snowdenova namjera je bila da se bori protiv zloupotreba obavještajnog sustava i državnih institucija. I onda, kada je stvar objavljena i kada je trebala krenuti rasprava na sudu, koje je najbolje mjesto za raspravu, gdje dobivaš priliku da objasniš pred javnošću što je bila tvoja temeljna ideja, ti odeš u državu koja je postala sinonim za kršenje ljudskih prava, čije institucije zloupotrebljavaju i postojeće zakone i međunarodne zakone, prednjače u kršenju ljudskih prava i ti od tog režima tražiš i dobiješ zaštitu, blagoslovljenu sa najvišeg mjesta. Ako je tvoja uloga da svjedočiš o kršenju ljudskih prava zlupotrebama službi i institucija države onda je po meni Snowden trenutno na idealnom mjestu da to radi. I u vrijeme kada je došao u Rusiju, špijuni poput njega su ubijani u inozemstvu. Dakle, ti si pobjegao iz države koja ti sudi za tvoje kršenje zakona u onu koja te ubija; ta država ti daje i državljanstvo i pokroviteljstvo, isključivo zbog toga prozivaš američke institucije. Dobivaš li lovu, radiš li službeno ili si samo agent utjecaja, to ne znam i to se ni ne može znati, jer ne postoje službeni potpisi na ugovorima ni za najveće špijune u povijesti poput Kima Philbyja“, govori nam Malić.

U razgovoru za Faktograf Malić je, dakle, ublažio svoju izvornu tezu, konstatacijom kako je nemoguće znati da li Snowden zaista službeno radi za rusku državu ili je “samo agent utjecaja”- netko tko iskorištava svoju poziciju kako bi izvršio određeni utjecaj na javno mnijenje.

Istovremeno, Malić ne uvažava argumente koji ne idu u prilog njegovoj tezi, npr. da Snowden nije dobio počasno državljanstvo, već je udovoljio kriterijima za naturalizaciju pa mu je upravo zato Putin potpisao odluku o državljanstvu, kao i za još 75 osoba u tom trenutku. Ne uvažava ni Snowdenov argument da je mogao završiti u zatvoru poput Juliana Assangea, niti da mu je cilj bio otići u Ekvador, a ne zaglaviti u Rusiji. Sudsku presudu američkog suda da su Snowdenova otkrića uistinu dokazala protuustavni masovni nadzor smatra dobrim argumentom na hipotetskom suđenju Snowdenu, ali i dalje je ne smatra osobito važnom.

Kako je Snowden završio u Rusiji

Okolnosti u kojima je Snowden završio u Rusiji ne govore u prilog tezi da je onamo otišao nakon dobro obavljenog posla u Americi. Evo što je sam Snowden o tome imao za reći:

“Da su me zaista htjeli uhvatiti, dozvolili bi mi da otputujem u Latinsku Ameriku, jer CIA ondje može nekažnjivo raditi. Nisu to htjeli, odlučili su me zadržati u Rusiji… Čekali su dok ne odem iz Hong Konga da mi ponište putovnicu kako bi me uhvatili u zamku u Rusiji, jer je to najučinkovitiji napad koji imaju protiv mene, s obzirom na političku klimu u Sjedinjenim Državama. Da nosim majice s natpisom ‘Ja volim Putina’….”

Snowdenove tvrdnje da se u Rusiji ne nalazi svojom voljom, već zbog odluka američkih vlasti se poklapaju s medijskim izvještajima o poništavanju Snowdenove putovnice i kronologijom natezanja američkog ministarstva pravosuđa i vlasti Hong Konga oko njegovog uhićenja krajem lipnja 2013. Snowdenu je uistinu ukinuta isprava za međunarodna putovanja kada je pristizao u Moskvu, gdje je trebao presjesti na drugi let. Imao je kupljeno mjesto na avionu za Havanu na Kubi.

Kada je sletio u Moskvu, Snowden je proveo 39 dana na aerodromu. Na aerodromu u Moskvi je ostao zatočen upravo zbog odluke američkih vlasti da mu ponište putovnicu. Kako nije imao valjane putne dokumente, nije mu bilo dozvoljeno da napusti terminal. Nakon 39 dana na aerodromu, dobio je privremeni azil u Rusiji.

Dok su ga američki političari prozivali da je ruski špijun napomenuo je da bi sigurno imao bolji tretman da je uistinu bio ruski špijun. Ni FBI, niti NSA, uostalom, nisu uspjeli pronaći dokaze da je surađivao s vlastima Rusije. Isto su potvrdili i neki političari.

Uloga WikiLeaksa

Prema onome što je Snowden zapisao u svojoj autobiografiji “Trajni zapisi”, pomagala mu je mala grupa ljudi koja je uključivala odvjetnike, novinare, tehnologe i aktiviste. Poznato je i da su Snowdena u bijegu od američke optužnice pomagali i ljudi iz organizacije WikiLeaks, u prvom redu, tadašnja urednica Sarah Harrison. Bila je uz Snowdena tijekom 39 dana na aerodromu, ali i pomogla mu je aplicirati za azil u 21 različitoj zemlji [1, 2]. WikiLeaks je, zahvaljujući problemima u kojima se našao njihov utemeljitelj Julian Assange, imao iskustva i veze u diplomatskim predstavništvima naklonjenima zviždačima u bijegu od SAD-a. Kako je ispričala za Democracy Now!, razlog zašto su išli preko Rusije bio je taj što su trebali sigurnu rutu leta:

“Ne možete zapravo stići izravno iz Hong Konga u Latinsku Ameriku. Obično letovi u Latinsku Ameriku idu kroz Sjedinjene Države ili Zapadnu Europu. Očito to nije bila opcija u ovom slučaju, pa otuda i naizgled bizarna ruta preko Rusije i Kube do Latinske Amerike.”

Nisu imali vizu za Rusiju, upravo jer se nisu planirali ondje zadržati. Ipak, uloga WikiLeaksa i Assangea se u tim danima, po izjavama Snowdena, pogrešno interpretirala. Kada je na DN! upitan je li mu Assange pomogao nabaviti tu kartu od Hong Konga do Rusije, Snowden je kazao da nije.

“Postoji velika zabuna oko ovoga. Ljudi pričaju – oh, Julian Assange mu je, znate, sredio azil u Rusiji, i sve te teorije zavjere. Assange je bio od pomoći. WikiLeaks je bio od pomoći. A posebno je bila od pomoći Sarah Harrison. Ali stvari koje je WikiLeaks, kao organizacija, radio, nisu imale nikakve veze s Rusijom.

[Assange] je razgovarao s ekvadorskim konzulom u veleposlanstvu, gdje je bio zarobljen, i natjerao ga da potpiše dokument za hitne slučajeve, vrstu dokumenta o sigurnom prolazu, koji se najviše koristio u Drugom svjetskom ratu. Nažalost, dokument nije bio služben, jer je prilikom izdavanja prekršen protokol. To zapravo nije imalo nikakvo pravno značenje. Ali čovjek koji je ovo potpisao, Fidel Narváez, iznimno je hrabar čovjek.

I posjedovanje tog dokumenta je, na pravi način, iako nije imao pravnu snagu – ono što mi je dalo samopouzdanje, hrabrost da uđem u taj avion i započnem putovanje. Dakle, cijela priča o Julianu Assangeu koji je na neki način upravljao mojim dolaskom u Rusiju… jednostavno je neistinita”, tvrdi Snowden.

Sâm Assange izjavio je kako mu je savjetovao da ostane upravo u Rusiji, iako je računao da će to predstavljati problem u javnoj percepciji.

“Dok bi ga Venezuela i Ekvador mogli zaštititi kratkoročno, dugoročno bi moglo doći do promjene vlade. U Rusiji je on siguran, cijenjen je i malo je vjerojatno da će se to promijeniti. To je bio moj savjet Snowdenu, da bi u Rusiji bio fizički najsigurniji”, kazao je Assange, koji se u tom trenutku nalazio u ekvadorskoj ambasadi u Londonu. Assangeova teza potvrdila se na njegovom vlastitom primjeru. Uhićen je, naime, nedugo nakon promjene vlasti u Ekvadoru i sada već četiri godine čeka izručenje SAD-u u “britanskom Guantanamu“, zatvoru Belmarsh.

Potraga za dokazima da je radio za Ruse

Ako je Snowden radio za ruske službe, američke vlasti koje ga progone nisu to uspjele dokazati u zadnjih desetak godina. Medijski napisi da je u Hong Kongu posjetio ruski konzulat nikada nisu potvrđeni. I danas se povremeno pojavljuju priče poput one da je smješten u KGB-ovoj sigurnoj kući, ali bez osobitih dokaza.

Nema dokaza ni da su računala koja je ponio sa sobom pri bijegu iz SAD-a sadržavala podatke koji bi interesirali ruske ili kineske tajne službe.

Ni američke vlasti ga ne terete da je špijunirao za neprijateljsku vladu, iako ga progone po zakonu o špijunaži. Gone ga za neovlašteno otkrivanje informacija o nacionalnoj obrani, neovlašteno otkrivanje povjerljivih komunikacija i krađu državne imovine. Da su se u 10 godina pojavili dokazi da je ruski špijun, teško je povjerovati da se ne bi i javno, a kamoli pravno eksploatirali.

Recentni primjer u kojem bi takvi dokazi za SAD bili korisni bilježimo u 2020. godini, kada se američko pravosuđe potrudilo onemogućiti Snowdenu da legalno zarađuje na svojoj autobiografiji. Ni tada ga, međutim, nisu prozivali kao inozemnog agenta, već je kao razlog navedeno Snowdenovo kršenje ugovora o tajnosti koje je potpisao s obavještajnim agencijama za koje je radio.

Putin o Snowdenu

Kada je Snowden završio u Rusiji, Putinova inicijalna reakcija je bila da bi ga radije vidio na nekom letu van zemlje, zbog već narušenih odnosa sa SAD-om. Putin je kazao da “što prije ode kamo je naumio, bit će bolje i za nas i za njega”. Početkom srpnja 2013. godine, dok je Snowden tražio zemlju koja će prihvatiti njegov zahtjev za azil, Putin je dao sljedeću izjavu:

“Ako želi nekamo ići i netko će ga odvesti, samo naprijed. Ako želi ostati ovdje, postoji jedan uvjet – mora prestati sa svojim radom usmjerenim na nanošenje štete našim američkim partnerima, koliko god to čudno zvučalo iz mojih usta.”

Nakon ovoga, Snowden povlači svoju zamolbu za azilom u Rusiji. No, do kolovoza se predomislio. Dok je Snowden još bio na aerodromu, prema Putinovim riječima, SAD je pokušao dogovoriti ekstradiciju. No kako SAD i Rusija nemaju sporazum o izručivanju, a Snowden nije prekršio ni jedan ruski zakon, to se nije dogodilo.

U intervjuu američkom redatelju Oliveru Stoneu, Putin je o Snowdenu također rekao da Snowden nije izdajnik, jer nije izdao interese svoje zemlje “niti predao ikakve informacije ijednoj drugoj zemlji koja bi bila ugrožavajuća za njegovu zemlju ili narod”. “Sve što Snowden radi, radi javno”, kazao je Putin. No, kazao je da se ne slaže s njegovim izborom da izađe u javnost.

“Ako mu se nije sviđalo što radi, trebao je jednostavno dati otkaz. Ali on je otišao dalje od toga. I to je njegovo pravo. Ali ako me pitate mislim li da li je to u redu ili nije, ja mislim da nije”.

Državljanstvo tek nakon devet godina boravka, pet godina braka i dvoje djece

Nakon privremenog, jednogodišnjeg izbjegličkog azila odobrenog u kolovozu 2013. godine, Snowdenu je 2014. odobrena trogodišnja privremena boravišna dozvola u Rusiji. Tek se tada mogao slobodno kretati Rusijom, ali nije mu odobren politički azil. Tri godine kasnije, produljena mu je boravišna dozvola, kada se i oženio za svoju partnericu Lindsay Mills.

Promjenama zakona 2019. godine, Snowdenu u 2020. godini pripada pravo na trajni boravak u Rusiji, bez potrebe obnavljanja zahtjeva, ali odbija komentirati traženje državljanstva.

U prvoj godini pandemije koronavirusa Rusija mijenja i zakon po kojemu se može pribaviti dvojno državljanstvo, odnosno tražitelj se ne mora odreći svog matičnog da bi zatražio rusko. Snowdenovi predaju zahtjev u studenom 2020., s objašnjenjem da će u prosincu dobiti prvo dijete.

Njihovo drugo dijete rođeno je sredinom 2022., nekoliko mjeseci nakon početka opsežne invazije ruske vojske na susjednu Ukrajinu. U jesen iste godine, Putin im vlastoručno potpisuje državljanstvo. Par mjeseci kasnije, Snowdenov odvjetnik potvrđuje da je kod primanja državljanstva Snowden položio prisegu. Prisega je uobičajena za imigrante koji primaju državljanstvo, a formulacija ovisi o državi. Snowdenova prisega Rusiji glasila je ovako:

“Ja, Edward Snowden, dobrovoljno i svjesno prihvaćajući državljanstvo Ruske Federacije, zaklinjem se da ću poštivati ​​Ustav i zakonodavstvo Ruske Federacije, prava i slobode njezinih građana, ispunjavati dužnosti građanina Ruske Federacije za dobrobit države i društva, štititi slobodu i neovisnost Ruske Federacije, biti vjeran Rusiji, poštivati ​​njezinu kulturu, povijest i tradiciju.”

Nema traga o tome da se radilo o počasnom državljanstvu. S obzirom na devet godina boravka u Rusiji, Snowden je ispunjavao uvjete za državljanstvo temeljem naturalizacije, za koje postoji zakonski minimum od pet godina. Snowden je, osim toga, izjavljivao da je zaposlen u Rusiji, premda nije otkrivao gdje, što je još jedan uvjet za naturalizaciju.

Invazija na Ukrajinu

Kada govorimo o tome je li propagandist, treba imati na umu da je Snowden svih devet godina uoči dobivanja državljanstva nastupao (virtualno) na raznim konferencijama, pisao blog i objavljivao na društvenim mrežama. Nemoguće je pronaći jednu pohvalu na račun Putina, pa čak ni Rusije. Kada su ga eksplicitno pitali je li Rusija za njega najsigurnije mjesto na svijetu, samo je podsjetio da Rusiju nije birao za svoje mjesto boravka.

Uoči invazije Rusije na Ukrajinu u veljači 2022. izražavao je svoju nevjericu da će se to dogoditi i kritizirao medije zbog huškanja. Tako 15. veljače piše:

“Ako se invazija dogodi sutra, zakucajte me zbog spektakularne pogreške.

Ali zapamtite da je izvor mog skepticizma i to što je američka obavještajna zajednica (opet) iznosila doista spektakularne tvrdnje bez predstavljanja ikakvih dokaza — jer to od njih niste tražili.”

Kada se napad dogodio sedam dana kasnije, trebalo mu je pet dana da se oglasi. Priznao je da je njegova procjena bila pogrešna te poručio da se više neće uključivati u javnu diskusiju o ratu u Ukrajini:

“Upravo sam izgubio ikakvo povjerenje koje sam imao u to da dijeljenje mojih razmišljanja na ovu temu ima koristi, jer sam pogriješio.”

Toga se i držao, uz tek rijetke iznimke. U listopadu 2022. je poručio da se protivi “borbama u Ukrajini”, dijeleći svoju objavu prije invazije da Kijevu ne želi sudbinu Sarajeva. Na taj način privukao je brojne kritike jer nije eksplicitno prozvao Rusiju zbog napada na Ukrajinu.

Nastavio kritizirati SAD

Istovremeno, nije se susprezao od kritiziranja američkih vlasti, pogotovo predsjednika Joea Bidena [1, 2, 3, 4, 5, 6, 7]. Snowden je tijekom invazije nastavio upozoravati na podmetanja dezinformacija u medije putem obavještajnih službi. Primjerice, više puta je ponovio objavu s isječkom intervja sa bivšim CIA-inim operativcem Frankom Sneppom iz 1983. godine.

Iz niza njegovih nedavnih objava razvidno je da zagovara tezu kako su Sjedinjene Američke Države raznijele plinovode Sjeverni tok 1 i 2. Argumentira to setom događaja koji prethodili sabotaži, a spomenuti su u opsežnom izvještaju koji je na Substacku objavio novinarski veteran Seymour Hersh  [1, 2, 3]. Hershovu je priču ritvitao više puta, ali nije se osvrtao na činjenične netočnosti i nelogičnosti koje su u njoj vrlo brzo identificirane. Iako zasad nema konkluzivnih dokaza temeljem kojih bi se ikome mogla nedvojbeno pripisati odgovornost za sabotažu Sjevernog toka, Snowden nije dijelio informacije o alternativnim teorijama koje su se pojavljivale u medijima, poput izvještaja NYT-ja ili njemačkog Tagesschaua, koji razmatraju mogućnost da je sabotažu sprovela mala skupina ronilaca bliska Ukrajini. Isto važi i za ranije tvrdnje ruskih dužnosnika koji su za napad na Sjeverni tok optuživali obavještajne službe Ujedinjenog Kraljevstva, kao i tvrdnje iz njemačke vlade da iza napada zapravo stoji Rusija (iako američke obavještajne službe, prema informacijama iz anonimnih izvora koje je prenio The Washington Post, nemaju nikakve dokaze o umiješanosti Rusije, niti je smatraju vjerojatnom).

Opetovano iznosi stav da odlukama američke politike upravlja vojno-industrijski kompleks. Nekoliko puta je izrazio stav da je Julian Assange ušutkan i u zatvoru zbog progovaranja o ekonomskoj računici beskrajnog rata, koja uključuje i pranje novca. Više puta je povlačio paralelu između svog i Assangeovog slučaja, tvrdeći da bi bio u zatvoru s brnjicom preko usta poput utemeljitelja WikiLeaksa da nije u Rusiji.

Nema sumnje da Snowden, poput Juliana Assangea dok je mogao komunicirati s javnošću, primarno kritizira državu koja ga progoni – SAD. Izazivanje ekonomski i vojno najmoćnije zemlje svijeta bez sumnje je obojici donijelo kompleksnu političku sudbinu. No, plošno je i dekontekstualizirano tvrditi da su njegove ustrajne kritike SAD-a zato manje validne i da ga to automatski svrstava među propagandiste, obavještajce ili agente utjecaja suprotne strane, u ovom slučaju Rusije. Štoviše, nema baš nikakvih dokaza da je Snowden radio kao ruski agent u trenutku kad je odlučio razotkriti praksu masovnog nadzora američkih obavještajnih službi, dok kronologija zbivanja sugerira kako su točne njegove tvrdnje da je neplanirano završio u Rusiji. Motivaciju iza Snowdenovih javnih tvrdnji također je prilično jednostavno objasniti i bez zazivanja utjecaja obavještajnih agentura; njegove opetovane kritike na račun američke države koja ga kazneno progoni doimaju se sasvim logičnim, kao i šutnja o postupcima vlasti ruske države koju ne može napustiti bez da riskira izručenje i zatvor, a čiji je režim usto poznat po agresivnom ušutkavanju kritičnih glasova.

Odbijanjem da se otvoreno distancira od Rusije i njene vlasti je vjerojatno izgubio niz simpatizera, ali ne i riješenost niza uglednih organizacija civilnog društva za zaštitu ljudskih prava da američke vlasti trebaju odustati od njegovog progona. Njihov apel se nije promijenio nakon ruske invazije na Ukrajinu.