Zvonimir Boban preuzeo je potpunu kontrolu nad Dinamom. Pod njegovom željeznom palicom, koje se ne bi posramio ni Zdravko Mamić iz vremena svog neprosvijećenog apsolutizma, događaju se velike promjene. Neki su potezi vrlo dobri, neki prosječni, a ima i onih koji vrijeđaju zdravu poslovnu logiku. Međutim, zabrinjava činjenica da se Bobanovi potezi uopće ne analiziraju javno.

Prema informacijama iz nogometnih krugova, neki potezi Zvonimira Bobana zabrinjavaju ne samo dežurne kritičare nego i objektivne analitičare, koji u startu nisu neskloni sadašnjem “gazdi” Dinama i koje se nikako ne može etiketirati kao Mamićeve trbuhozborce. Iako Dinamo i dalje kotira kao najmoćniji klub u hrvatskom nogometu – i rezultatski i financijski – načini na koje se donose ključne odluke, osobito kadrovske i financijske, sve više podsjećaju na model privatne firme u kojoj nema nadzora, a odgovornost je stvar dobre volje.

Dvojica najplaćenijih i najeksponiranijih Dinamovih igrača, Bruno Petković i Marko Pjaca, klub napuštaju ne samo bez odštete, već uz dodatne troškove od oko 750.000 eura po igraču. Obojici ugovor istječe za godinu dana, i zaista je nevjerojatno da napuštaju Dinamo uz stimulaciju u iznosu od polugodišnje plaće, što će klub ukupno stajati oko 1,5 milijuna eura. Zanimljivo je da obojicu nogometaša zastupa Ivan Cvjetković, nekadašnji suigrač Zvonimira Bobana u Dinamu.

„Kako je moguće da klub s budžetom većim od 65 milijuna eura dopušta takve odlaske? Koji su to pravni ili sportski razlozi da se igračima ne samo ‘oprosti’ odšteta, nego im se još i plati da odu? U ozbiljnim klubovima takve odluke ne prolaze bez analize i objašnjenja, ali u Dinamu – šutnja”, komentirao je za Teleskop sugovornik dobro upućen u stanje u najmoćnijem hrvatskom klubu. S njim se slaže i novinar koji dugi niz godina prati stanje u Dinamu. Za sada nisu jasni razlozi zašto se Boban rješava dvojice najplaćenijih i ponajboljih igrača, ali posebno upada u oči “stimulacija” u iznosu od pola godišnje plaće.

„Nema nikakvog razloga da im daje tako velik iznos. Ako ih više ne želi, mogao ih je pokušati prodati i barem nešto uprihoditi. Ako to već nije napravio, onda ih je mogao pustiti bez odštete. Ali da klub ima nepotreban trošak od 1,5 milijuna eura, to mi je neshvatljivo. Nema poslovne logike u tome“, kaže naš sugovornik, dodajući da bi gazda Rijeke, Mišković, postupio sasvim suprotno.

„Sumnjam da bi se vlasnik Rijeke Mišković riješio takvih igrača, ali ako bi procijenio da mu nisu potrebni, onda bi ih prodao. Tako to rade u dobro organiziranim klubovima u kojima se pazi na svaki euro“, ističe naš sugovornik, dodajući da jedan od razloga, koliko god bio neracionalan i nelogičan, može biti Bobanova želja da izbjegne negativan publicitet.

„Međutim, je li normalno da za to plati 1,5 milijuna eura? To se može samo u organizaciji koja nema jasnu strukturu vlasništva i za koju se nitko ne brine. Možete li zamisliti da Mišković toliko plati da bi izbjegao negativan publicitet? Ma nema šanse“, ističe naš sugovornik.

Naši sugovornici ističu i da Uprava Dinama danas nema funkcionalan Izvršni odbor. Skupština ne zasjeda, nadzorni mehanizmi ne postoje. Klub isključivo vodi Zvonimir Boban, bivša ikona i cijenjeni nogometni stručnjak, koji istovremeno radi kao analitičar za Sky, dok u Dinamu volontira.

„U klub su dovedeni i novi ljudi: sportski direktor Dario Dabac, koji navodno nema stvarne ovlasti; niz španjolskih trenera i skauta – dok domaća struka ostaje po strani. Neki iz nogometne zajednice to vide kao izravan udar na hrvatski trenerski potencijal koji je iznjedrio Modrića, Kovačića, Gvardiola“, ističe naš sugovornik, dodajući da je upitna i samostalnost novog trenera Kovačevića.

„Mislim da on uopće neće imati autonomiju. Vjerojatno ga je Boban i doveo zato da ga sluša“, smatra jedan od sugovornika Teleskopa.

Informacije iz nogometnih izvora govore i o neuobičajenim podjelama u transferima – gdje Dinamo zadržava 53%, dok 47% odlazi menadžerima i povezanim osobama.

„Ako se to pokaže točnim, riječ je o duboko kompromitirajućoj praksi koja izravno šteti klubu“, ističe naš sugovornik. A gdje se „sakrio“ legendarni Velimir Zajec koji se uopće ne javlja u javnosti, što samo potvrđuje kuloarske priče da su mu „zabranjeni javni istupi“.

„Zeko je od Bobana dobio sinekuru i godišnju apanažu od 100.000 eura, pa sada šuti. Najprije su ga razvlastili – Uprava je preuzela sve ovlasti iz sportskog dijela i pripreme terena, a Zeko je ostao fikus s dobrim mjesečnim berivima. Može se reći da je Boban kupio njegovu šutnju, a Zeko je dobrovoljno pristao biti zatočenik u zlatnom kavezu. Umjesto da reagira na sporne odluke i poteze, mirno promatra kako mu se uloga svodi na simboličnu funkciju, dok ključne konce vuku drugi“, ističe naš sugovornik.

Dinamo je institucija. Ali bez nadzora, transparentnosti i odgovornosti – postaje projekt jedne osobe. Bez obzira na Bobanove neosporne zasluge kao igrača, ovo su sasvim drukčije okolnosti i nije dobro da sve odluke donosi samostalno, a da mediji i javnost to uopće ne propituju.

Foto: Hina