Potrošačka platforma “Halo, inspektore” upozorila je na neprihvatljivu praksu “tihih “poskupljenja u Hrvatskoj. Navodi primjer Lidla koji je tijekom tri tjedna podizao cijenu tune u ulju za deset centi tjedno. Na kraju je cijena “nevidljivo ” skočila za 30 centi. Objavu potrošačke platforme “Halo, inspektore” prenosimo u cijelosti.

“Kada je prije 19 godina Lidl ulazio na hrvatsko tržište svi su govorili kako će to biti dobar korektiv za cijene. I kako će taj njemački “diskonter” na bolje promijeniti izbor potrošača u trgovinama. Bit će jeftino, ali kvalitetnije npr. od konkuretnog Aldija.

Međutim, nije sve išlo tako glatko. U početku poslovanja u RH, Lidl je imao velik broj prijava (čitaj: reklamacija) kupaca, ali i kazni od strane tadašnjeg Državnog inspektorata. Prije svega zbog (ne)kvalitete proizvoda koji su nudili potrošačima, neisticanja cijena, nedostatka hrvatskih deklaracija, nepoštivanja Zakona o zaštiti potrošača itd.

S vremenom se to, ne baš lijepo, stanje popravilo. Proizvodi u Lidlu postali su kvalitetniji, (jer su mnogi iz Hrvatske – op. a.), a uzdrmali su, priznajemo, i trgovačku sliku Lijepe naše sloganom „Jedna zemlja, jedna cijena“.

Što su i domaći i inozemni potrošači to pozdravili. (Prošle godine su gotovo svi trgovački lanci u RH položili sličnu “zakletvu” potrošačima s obećanjem kako će biti svuda iste cijene, što su uglavnom i održali. Istina, sve je bilo po iznimno visokim cijenama na što su se žalili milijuni stranih turista, ali Bože moj, neka vide stranci kako nam je kada je turistička sezona – op.a.)

Vrijeme je učinilo svoje. Danas Lidl više nije “diskonter”. Cijene više nisu niske, a (po mišljenju potrošača) ni kvaliteta više nije kao što je bila. U odnosu na druge slične trgovačke lance imaju jednu, ipak, pozitivnu prednost: bespogovorno prihvaćaju reklamacije potrošača i često ih obeštećuju.

Ali, ni ta pozivna slika nije trajala dugo. Sve se “urušilo” krajem godine… Kada smo počeli ukazivati na velike razlike u cijenama istih proizvoda koji se prodaju u njihovom lancu, u različitim zemljama EU.

Danas je hrvatski Lidl, uz Kaufland (ista su poslovna grupacija) i njemački dm – Drogerie Markt, postao sinonim za visoke cijene, posebice u odnosu na susjednu nam i prijateljsku Sloveniju, a o Njemačkoj da i ne govorimo. I ne cijene jednako svoje kupce u Njemačkoj, odakle potiču i gdje im sjedište, i one u naše, hrvatske.

S obzirom da živimo u Eurozoni gdje nam je euro zajednička valuta, a poslujemo i kupujemo na tzv. jedinstvenom tržištu, za očekivati je onda da nas barem – ne izrabljuju. Pa da i cijene u Njemačkoj i Sloveniji čak po 50% ne budu niže od onih u Hrvatskoj.

Voljeli bi hrvatski potroašači kada bi zato Lidl uveo novi slogan: „Moja zemlja, moja cijena, moja EU“ aludirajući na Njemačku odakle potiče Lidl.

I da nam ne serviraju priče koje više niti mala djeca ne prihvaćaju kao izgovor o „zlim dobavljačima“, velikoj kilometraži, skupljoj radnoj snazi itd.

Baš kao niti puzajuća poskupljenja koja nam serviraju na tjednoj bazi, a da gotovo mnogi potrošači toga nisu niti svjesni.

Zato mi, kao očiti dokaz te tvrdnje, navodimo primjer konzervirane tune u suncokretovom ulju koja je 10. veljače koštala 2,29 €, tjedan dana poslije 2,39 €, da bi jučer, 3. ožujka, ta cijena bila dodatnih deset euro centi skuplja! Dakle, za tri tjedna konzervirana tuna je u Lidlu poskupjela s 2,29 na 2,49 €! Drugim riječima, tjedno je postajala skuplja za 3 %!!! I to tiho, ispod radara.

Ali ne i ispod našeg! Jer svakodnevno, 24/7 dana imamo najbolju mrežu „inspektora“ na terenu – onu potrošačku!

I što reći Lidlu osim: provalili smo vas! Zavaravate potrošače raznim akcijama i bajkama, a istovremeno nam tiho, sasvim podlo, gotovo pohlepno, servirate – tjedna sitna, ali bitna poskupljenja!

Vjerujemo kako će ovo pročitati i premijer Andrej Plenković te će se konačno javno zapitati: „Tko to sabotira Vladu RH s poskupljenjima?!“

Možda mu sada konačno netko od njegovih jako dobro plaćenih suradnika poput ministra gospodarstva ili nekog ravnatelja državnih agencija ukaže na ovaj dokaz koji objavljujemo.

Samo, jadno je to i tužno, ako pored svih institucija i Vlade RH, potrošači moraju odlično plaćenim državnim dužnosnicima ukazivati na probleme s kojima se susreću na tržištu koje “kao” nadziru tijela javne vlasti. Jer, očito da „sit gladnom ne vjeruje“.

A u Hrvatskoj su, prije svega umirovljenici, mnogi gladni jer ne mogu živjeti sa četiri (4) eura dnevno koliko im ostane kada plate sve obveze, lijekove i režije, pa moraju živjeti od akcije do akcije na kojima se, zapravo, i dalje nude – kontinuirana tiha, puzajuća poskupljenja (vidi slike). Koje nitko osim nas, izgleda, ne nadzire… Sramota”, ističe se u objavi platforme “Halo, inspektore”.

Foto: Hina