Već dugi niz godina svakog 4. kolovoza uvečer uoči Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, Klub navijača Armada Rijeka te udruge Plavo bijeli otok Krk i Vavik Vjerna Kirija Crikvenica, organiziraju manifestaciju „Oluja na Kvarneru“.

Tada dolaze na Krčki most i pale 222 baklje za 222 branitelja s Kvarnera, poginula u Domovinskom ratu. Budu do odista spektakularni prizori, Krčki most tada izgleda kao da je „u plamenu“.

„To nije samo spomen operaciji Oluja, već je to zahvala naraštaju hrvatskog naroda koji je sanjao slobodnu i neovisnu Hrvatsku i dao svoje živote za nju“, objašnjavaju svoj potez.

Jedna od tih baklji te večeri svijetli za Marina Jakominića, zapovjednika riječkih specijalaca. Marino je rođen u Rijeci 1956. gdje je završio osnovnu i srednju školu. Nakon odsluženja vojnog roka jedno vrijeme je radio u Ininoj Rafineriji nafte Rijeka. Potom se prijavio za policijski poziv. Završio je i Višu policijsku školu, bio je na službi u riječkim policijskim postajama.

S početkom velikosrpske agresije na Hrvatsku, stavlja se u službu obrane domovine. Kao policajac sudjelovao je u brojnim akcijama na područjima gdje se uz potporu bivše JNA širila srpska pobuna. Bio je na Banovini, ali i na drugim područjima.

S obzirom na iskazanu hrabrost i sposobnosti vođe koje je imao, početkom rujna 1991. nadređeni ga imenuju zapovjednikom Specijalne policije – „Ajkula“. Zajedno s njima tada odlazi na ličko ratište, u teške borbe koje su se vodile za obranu Gospića.

Imali su važnu ulogu tijekom zauzimanja vojarni i vojnih skladišta bivše JNA i istakli su se u teškim borbama kojima je spriječeno da taj hrvatski grad padne u neprijateljske ruke.

Nakon međunarodnog priznanja Hrvatske početkom 1992. Jakominić i njegove „Ajkule“ nisu dugo mirovale. U travnju te godine odlaze u tada još uvijek opkoljeni Dubrovnik.

Njih pedeset je probilo blokadu bivše JNA i kao prva postrojba izvan dubrovačkog područja ušla u taj grad. Sudjeluju u borbama za deblokadu Dubrovnika posebice na južnom potezu u Župi i Konavlima. Tamo su proveli skoro dva i pol mjeseca.

Nakon oslobađanja juga Hrvatske, Jakominić i Ajkule vraćaju se u Rijeku na kraći predah. Potom dobivaju novi zadatak. Opet idu u Liku. Trebali su utvrditi hrvatske položaje na Velebitu kako bi spriječili moguće prodore neprijatelja preko dostignutih crta obrane i stvorili preduvjete za kasnije oslobađajuće operacije.

Nažalost, 29. kolovoza 1992., u neprijateljskoj zasjedi na obroncima planine Visočice poginuo je Romano Jakominić. Pokopan je na groblju Kozala u Rijeci. Iza njega su ostala supruga i dvoje djece.

Sjećanje na legendarnog zapovjednika Ajkula ne blijedi s protekom vremena. Jedna ulica na Kantridi u Rijeci nazvana je njemu u čast. Također je policijsko plovilo Postaje pomorske i aerodromske policije Policijske uprave Primorsko-goranske nazvano po njemu.

Kuma broda je bilaNataša Jakominić Marot, kći poginulog zapovjednika posebne jedinice policije, čije ime brod ponosno nosi. Tim povodom su iz policije istaknuli kako se Marino na početku Domovinskog rata prometnuo u zapovjednika kojeg su neizmjerno cijenili, ali i voljeli njegovi suborci.

Podsjetili su na njegove prve pobjede koje je upisao u Gospiću, na to da su riječki specijalci s njim na čelu prva oružana jedinica izvan područja Dubrovnika koja je ušla u taj opkoljeni hrvatski grad te na zadaću na Velebitu gdje opet prvi nastupaju riječki specijalci.

„Njegov put nažalost završava u neprijateljskoj zasjedi, u kojoj su ranjena još tri pripadnika Specijalne jedinice policije Gospić. Jedinica koju je vodio, izgubila je pored Marina pet suboraca na ličkom ratištu“, objavili su.

Zapravo, ta akcija u kojoj je poginuo legendarni zapovjednik riječkih specijalaca krenulo je u ljeto 1992. Specijalna policija Ministarstva unutarnjih poslova počela je zauzimati bitne vojnostrateške položaje na Velebitu radi formiranja svojih baza na tim položajima.

Provodile su se akcije Poskok 1 i poslije Poskok 2 kojima je uspostavljena linija obrane južnog Velebita na potezu Rizvanuša – Visočica – Struge – Ivine vodice – Vlaški grad – Dušice – Libinje – Bukva u ukupnoj dužini od preko 120 kilometara.

Na taj način je je bio zapriječen prolaz neprijatelja prema Zadru i Karlobagu kojeg su velikosrpski krugovi sanjali kroz ideju o zapadnim granicama na liniji Virovitica – Karlovac – Karlobag. Međutim, tada stvorena obrambena crta otvorila je mogućnost kasnijih oslobodilačkih operacija.

Otkako su zauzeli te položaje, pripadnici Specijalne policije držali su ih više od tisuću dana i često u izuzetno nepovoljnim planinskim uvjetima sve do početka oslobodilačke vojno-redarstvene operacije Oluje.

Na tom putu živote je izgubilo 26 pripadnika specijalne policije. Njima u čast, poginulim pripadnicima specijalnih jedinica policije, je u Rizvanuši pored Gospića podignuto spomen obilježje „Velebitski junaci“.

Autor spomenika, akademski kipar Petar Dolić, je u bijeli dalmatinski kamen ugradio 27 crvenih velebitskih kamenova koji simboliziraju krvave suze. Dvadeset šest kamenova je u zahvalu poginulim specijalcima, a 27. je za sve ostale hrvatske branitelje, kako bi se svima na taj način odala počast.

Svake godine 20. svibnja, na Dan sjećanja na velebitske junake, počast i zahvalnost im polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odaje mnoštvo njihovih suboraca iz udruga specijalne policije, članova obitelji te predstavnika vlasti.

Tamo je s njima bio i general Mladen Markač, zapovjednik Specijalne policije RH koji je istakao da je policija bila prva u obrani zemlje i da je ona iznjedrila Hrvatsku vojsku upozorivši još jednom na važnost specijalaca u Domovinskom ratu.

„Posebnu zahvalnost pri tom zaslužuju jedinice Specijalne policije i njihove žrtve, koje simbolizira upravo ovaj spomenik, jer kada su se prvi put spustile s Velebita ‘munje i mačevi’ (grb specijalne policije), uslijedila je pobjeda u Medačkom džepu, drugi put je oslobođena Maslenica, a treći put je uslijedila i pobjedonosna ‘Oluja’ “, podsjetio je general Markač.

Nakon komemoracije kod spomenika „Velebitski junaci“, obitelj i suborci odu i na mjesto pogibije Romana Jakominića, na Visočici. Zapale svijeću i zastanu u tišini kako bi odali počast zapovjedniku „Ajkula“, riječkih specijalaca, koji su bili tamo gdje je često bilo najteže i nerijetko su bili prvi.

„Nama je stvarno drago da se ljudi i dalje sjete jer život ide dalje, ali tata ima četvero unučadi koje nije nikad upoznao, a to je ajmo reći, nekakav najveći zalog koji je ostavio za budućnost“, rekla je njegova kći Nataša.

„Specijalna policija je od prvog do zadnjeg dana rata preuzimala na sebe najteže borbene zadaće i to je nešto, što ćemo zauvijek pamtiti, čemu se divimo i odajemo počast“, rekao je odajući im počast na Rizvanuši ministar unutarnjih poslova Davor Božinović.

Junaštvo riječkih specijalaca i njihovog zapovjednika koji je sebe ugradio u temelje slobodne Hrvatske ostat će u trajnom sjećanju, kako njegov zapovjedni stil tako posebno briga za svakog pojedinca.

Na to svake godine podsjeća i jedinstvena posveta hrvatskoj žrtvi u Domovinskom ratu – bakljada na Krčkom mostu za 222 hrabra srca s Kvarnera koji su dali svoj život boreći se gdje god je trebalo za slobodu Hrvatske.

Naslovna fotografija: Damir Batistić

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2024. godinu.