Gošća emisije Nedjeljom u 2 je redateljica Dana Budisavljević koja je nedavno snimila film “Dnevnik Diane Budisavljević” za koji je dobila prestižne nagrade na filmskom festivalu u Puli.

Kako je otkrila ženu koja je za vrijeme Drugog svjetskog rata spasila deset tisuća djece iz ustaških logora? Zašto su je se odrekle komunističke vlasti te što možemo naučiti iz plemenitosti Diane Budisavljević, neka su od pitanja emisije.

“Mi smo ljudi, a ne fašisti”

– Mislim da je moj film odgovor na pitanje ‘Jesmo li ljudi ili fašisti?’ Mislim da smo dobri ljudi. Hrvatska se danas etiketira, a i sama sebe želi krivo predstaviti i pucati si u nogu. Čitanje ove knjige je divno iskustvo, kao i cijelo istraživanje. Mi smo imali fašističku vlast, ali nismo fašisti, kazala je na početku emisije Dana Budisavljević. Složila se s navodima Vedrane Ruda da film nije priča o ustašama i partizanima, nego priča o ljudima i ljudskoj dobroti. Dodala je kako filmom, između ostalog želi postići da se otvore prema dobrom i odmaknu od podjela.

Premijera filma, koji u kino dvorane ulazi 3. listopada je – rasprodana. Knjiga o Diani Budisavljević objavljena 2003. a šira javnost je tek sad doznala za nju. “Teško mi je odgovoriti na pitanje zašto je to tako. Diana je umrla 1978. godine. Njezina unuka Prof. Silvija Sabo je dnevnik pronašla tek nakon smrti. Dnevnik je prevođen s njemačkog jezika, a potom se dogodio domovinski rat. Onda baš i nije bila popularna priča o Hrvatima koji spašavaju Srbe”, kazala je.

“Dianin motiv ne znamo”

Kazala je da su, prema podacima iz Dianinog dnevnika – dječji logori u 2. svjetskom ratu postojali u Jasenovcu, Gradiški (Logor 5), Loborgradu i drugdje. Priprema za film i istraživanja vezana za podatke iz dnevnika Diane Budisavljević trajala su 12 godina. Dijanin motiv ne znamo, ona je Austrijanka iz bogate obitelji i ne znamo zašto već 6. mjeseci nakon uspostave NDH kreće u akciju. A ništa joj nije nedostajalo”, rekla je Dana Budisavljević.

Suradnja s Alojzijem Stepincem

Diana je u svom djelovanju 3 puta posjetila nadbiskupa Alojzija Stepinca. “Nadbiskup Stepinac ima značajnu ulogu. Njemu se Diana, koja je vjernica obraća vrlo rano. On nije tako odlučan. U početku je usmjerava drugdje, ali u trenutku kad Diana dobija dozvodu da se djeca iz Gradiške prebace u Zagreb – tada Stepinac zaista daje nalog da se 5 tisuća djece može, putem mreže lokalnih svećenika udomiti u okolici Zagreba”, dodala je.

“Nakon 1945. Diani onemogućen rad”

Kroz Dianinu priču otkriva se priroda režima NDH kao i neke mane režima koji je došao 1845. Imala je cijelu kartoteku, u kojoj je imala evidentiranu svu djecu – koja su spašena, koja su preminula. Godine 1945. ta kartoteka biva zaplijenjena i onemogućen joj je rad na spajanju majki i djece. Puno je djece izgubilo identitet. “Ne mogu se ta dva zla uspoređivati, ali je i ovo jako tužno jer je Diana sve radila kako treba, bila je na strani dobra, ali nije bila podobna”, naglasila je Dana.

Kada su razgovarali o seksualnoj  orijentaciji gošće Dane Budisavljević koja se javno deklarira kao lezbijka,  Stanković je u jednom  trenutku riječ lezbijka rekao  brže od ostalih riječi,  što mu je  gošća  zamjerila i upitala  ga je  je li mu neugodno. Stanković je sve skrušeno “priznao”.

Foto: HRT