Novinar Tihomir Dujmović žestoko je napao Juricu Pavičić zbog njegove kritike filma “General” koju je napisao za Jutarnji list. Dujmović je tekst je okarakterizirao kao izraz “bijesa i neskrivene mržnje prema Tončiju Vrdoljaku kao redatelju” i prema Domovinskom ratu. Glumcima je zamjerio “odmicanje i distanciranje” od Domovinskog rata, a spomenuo je i Andreja Plenkovića.

Pavičić je većinu teksta posvetio kritici prikaza lika generala Gotovine. “Ako je netko očekivao emocionalno intrigantan biografski film o jednako intrigantnom čovjeku, nije ga dobio” glavna je Pavičićeva zamjerka, dodavši da je film ispunio samo ideološku funkciju.

“Zašto se Gotovina kući nije javio 20 godina? Ne znamo. Zašto baš Legija stranaca? Ne znamo. Što je bilo s Ximenom? Nemamo pojma. Svog brata Gotovina nakon 20 godina sretne kad je već u odori, slučajno. Zašto? Što je obitelj o tome morala misliti? Kad je Gotovina prvi put pobjegao pred Haagom, što je mislio? Zašto je to mislio? O ni jednom od tih potencijalno intrigantnih dramskih čvorišta ne saznamo ni bijele.”

“Vrdoljak je gestom autocenzure iz Gotovinina života prebrisao sve mesnato, intrigantno, uzbudljivo, prokrvljeno, sve što zvuči opasno, pustolovno i što svjedoči o živom čovjeku”.

“Što god čovjek mislio o Gotovini, njegovoj ratnoj ulozi, životnom stilu ili poduzetničkim pothvatima, ne može se poreći da je pakoštanski general čovjek s očitim uličarskim šarmom, alfa-mužjačkom karizmom i prirodnom bistrinom. Tog i takvog junaka Vrdoljak je pretvorio u pompoznog, zamornog dosadnjakovića koji snatri o majkama u oblaku, citira klasike i izgovara rečenice u aoristu” zaključuje Pavičić.

Pavičić se referirao na usporedbe Vrdoljakovog filma s partizanskim filmovima. Napisao je da takve usporedbe nisu na mjestu, ne zato što jugoslavenski filmovi daju uravnoteženi povijesni prikaz, nego da su po njegovom mišljenju kvalitetniji od “Generala”.

“U nekoj usporednoj kronologiji, Vrdoljakov “General” nije film iz 1973. ili 1976., nego film iz 1947.  Njemu pandan nisu ‘Sutjeska’ i ‘Vrhovi Zelengore’, nego staljinistički filmovi u kojima Staljin dodirom ruke popravlja traktor, a mudre pravorijeke izriču brkati komesari partije. To je točka na povijesnoj lenti na koju je s “Generalom” pristigao domaći film” piše Pavičić.

Po Dujmoviću najsporniji dio je kritika navodnog nedostatka uravnoteženog prikaza Domovinskog rata.

“Onaj tko bi po “Generalu” sudio, zaključio bi da ni jedan hrvatski vojnik nikad nije ubio civila ni zarobljenika. Da u ratu nije stradala ni jedna srpska kuća ni pravoslavna crkva. Dok srpski vojnici Hrvatima režu vratove i kopaju oči (što i jesu, nerijetko), Hrvati ‘paze da ne zaprljaju uniformu’. Zarobljenike ne muče induktorskim telefonima, nego dugim političkim prodikama”, piše Pavičić.

“Pa, Ima li i jednog  (osim Sedlarovo filma) ‘na ovim prostorima’ iz kojeg se može razabrati da je u i oko Bleiburga 1945-te ubijeno 200 tisuća ljudi? Jednog jedinog! Ima li jednog filma koji je “ povijesno i politički pošten” a da nam pokazuje 660 ubijenih svećenika nakon drugog svjetskog rata? Ima li jednog filma koji govori o masovnoj otimačini vlasništva 1945-te? Ili filma koji bi nam otkrio da je 95 posto novinarske profesije nakon 1945-te ubijeno, zabranjeno i protjerano, sto se u povijesti novinarstva u tim razmjerima nikad ni jednoj naciji osim našoj nije dogodilo? Nikad nikome!” piše Dujmović.

Dujmović je napao i Tarika Filipovića, koji se “odmiče, distancira i kako se s nekim posebnim mixom cinizma i prijezira osvrnuo na admirala Domazeta Lošu kojeg igra u filmu”.

“On neskriveno prezire lik kojeg glumi, a pri tom ne glumi šefa Wehrmachta na Balkanu, glumi čelnika hrvatskog obavještajnog sustava u najvećoj vojnoj pobjedi u kompletnoj hrvatskoj ratnoj povijesti! Ali, sto te relacije znače Tariku Filipoviću? Ništa!”

Prenosimo komentar Tarika Filipovića za HRT na koji se Dujmović referirao.

“Pa gledajte, ja svakoj ulozi pristupam otprilike na isti način, ista neka startna pozicija, tako da se ne opterećujem koga got igrao. Lik je bio samo motiv, kako bi ja to rekao, a nismo išli sad  kopirati likove, hod, geste, glas, artikulacija. Dakle, Davor Domazet Lošo je samo meni bio u mislima, nit sam ga proučavao, nit sam ga zvao. Mislim da je to bio bolji put, definitivno.”

“Neke druge stvari su bile puno važnije od toga da bi ti brk napravio kao Domazet Lošo” zaključio je Tarik Filipović, ironično se zahvalivši novinarki na “sadržajnom razgovoru”.

“Niti jedne afirmativne rijeci ni o glavnom liku a pogotovo ne o samom Domovinskom ratu nismo čuli niti od drugih glumaca koji tu glume! Bilo je degutantno gledati kako svi bježe od jedne jedine afirmativne rečenice o Domovinskom ratu! Kako biraju riječi da ostanu neutralni. Srame se zapravo!” dojam je koji je dobio novinar Tihomir Dujmović.

Na kraju se upitao se zašto na prikazivanju filma nije bio predsjednik vlade Andrej Plenković.

“Čovjek koji nema vremena za Antu Gotovinu a ima vremena za Jelenu Veljaču, ne mora nužno biti loš čovjek. Ali, netko takav ne može imati moralnu težinu za poziciju čelnika najhrvatskije od svih hrvatskih stranaka!

Ako govorimo o stranci koja je stvarala državu, a HDZ to nesumnjivo jest. Jer, tu netko vara na kartama. Naime, Gotovina je danas, metaforički, u vojnom smislu drugo ime za Tuđmana! Tko nema vremena za Gotovinu, taj nema vremena za Tuđmana. Uostalom, možete li zamisliti Tuđmanovu Hrvatsku, a da na projekciji filma o generalu Gotovini nema predsjednika Vlade.”

Foto: Daniel Sponza/ Hina