Nedavna korupcijska afera u kojoj je bio uhićen aktualni ministar zdravstva Vili Beroš značajno nadilazi sve skandale i afere koji su vezani uz Vladu Andreja Plenkovića. Europski istražitelji sumnjaju da je ministar bio samo pijun, a da je cijelu operaciju pljačke i korupcije osmislio Hrvoje Petrač kojeg oni u svojim priopćenjima nazivaju mozgom “zločinačkog udruživanja”. I dok mediji i oporbeni političari vježbaju strogoću zasluženo cipelareći Beroša, rijetki se usude spomenuti Hrvoja Petrača, a kamo li kritički sagledati njegovo djelovanje i uspješne “poduzetničke pothvate”.
Gromoglasnoj šutnji se pridružuje i dobar dio novinara i medija opisujuću Hrvoja Petrača kao “kontroverznog poduzetnika” napadno izbjegavajuću spominjati njegovu kriminalnu prošlost i nedvojbenu činjenicu da je osuđen zbog otmice djeteta generala Zagorca. Vladajući pokušavaju “izbrisati” Petrača jer je krajnje neugodno za njih dovoditi u vezu otmičara djeteta s ministrom Berošem koji je po opisu europskih tužitelja bio njegov obični “potrčko”. Tri vodeća kandidata za predsjednika države uopće nisu spomenula Petračevo ime iako oni jako dobro znaju da takvim kukavičkim pristupom daju samo poluinformacije svojim potencijalnim biračima. Nisu uvjerljivi kada se zgražaju nad ponašanjem “pijuna Beroša” dok istodobno uopće ne problematiziraju “kontroverznog poduzetnika” Hrvoja Petrača. Banalizira se i činjenica da je i Milanovićeva vlada kupovala od Pozdera, ali se pritome ponovno prešućuje da je vrlo vjerojatno i tada on bio sam paravan hrvoja Petrača.
Stoga je legitimno postaviti pitanje kakvo je stanje sloboda u Hrvatskoj nakon što smo više od deset godina u Europskoj uniji? Boje li se novinari i mediji pisati o Petraču jer su u strhu od njegove osvete? Napokon, je li Plenkovićeva Vlada zanemarila borbu protiv organiziranog kriminala tako što je dopustila da nekada pripadnici “zločinačke organizacije” posve legaliziraju svoje poslove i postanu ugledni članovi zajednice koje se tek povremeno i stidljivo naziva “kontroverznim poduzetnicima”. Neki kolege su mi otvoreno rekli da postoji strah i da pojedin novinari jednostavno ne žele pisati o Petraču.
“Ja znam za neke kolege koji se jednostavno boje za svoju sigurnost i ne žele pisati o Petraču”, rekla je u razgovoru za Teleskop jedna kolegica. Razgovarao sam i s urednikom u jednoj od najčitanijih dnevnih novina i on mi je rekao da se osjeti strah. Čak i oni kolege koji tvrde da nema straha (a ima i takvih) slažu se da se u javnom prostoru malo govori o Petračevoj ulozi u ovoj koruptivnoj hobotnici i da se sve pokušava “svaliti” na pijuna Beroša. Posebno zabrinjava percepcija da Plenkovićeva Vlada nije dovoljno radila na suzbijanju organiziranog kriminala i da se tijekom njegovog mandata još više izbrisala razlika između organiziranog kriminala i legalnog poduzetništva.
“Mislim da je Plenković u tom segmentu jako zakazao. On se uopće nije želio boriti protiv toga jer je smatrao da mu je ovako lakše”, rekla je za Teleskop utjecajna i poznata novinarka.
Teleskop je stoga uputio premijeru Plenkoviću pitanja o aferi Petrač-Beroš koja je poprilično uzdrmala hrvatsku poltičku, društvenu i medijsku scenu.
Istaknuli smo da dobar dio medija i novinara napadno izbjegava spominjati Hrvoja Petrača za kojeg europski istražitelji tvrde da je šef zločinačkog udruživanja. Stoga smo pitali premijera je li Hrvatska sigurna zemlja i jesu li sigurni novinari koji otvoreno pišu i govore o Hrvoju Petraču? Garantira li hrvatska Vlada sigurnost novinarima te kako je moguće da u današnjoj Hrvatskoj vlada strah i da novinari ne smiju slobodno govoriti i pisati o ljudima koje se povezuje s organiziranim kriminalom?
Zanimalo nas je i kako je bilo moguće da milje iz kojeg dolazi Petrač bez ikakvih problema radi unosne poslove s ministrom Berošem i jesu li, u ovome slučaju, zakazale obavještajne službe i policija? Naglasili smo i da je površnom promatraču hrvatske političke i društvene scene vidljivo da su neki akteri, koje se do jučer povezivalo s društvenim podzemljem, postali “ugledni poduzetnici”, za koje ne znamo jesu li napustili stare metode rada.
Zatim smo pitali premijer, a to ga je pitanje prilično naživciralo, je li Hrvatska vlada zanemarila borbu protiv organiziranog kriminala. Zamolili smo premijera da komentira izjavu saborske zastupnice da su svi europski istražitelji u Hrvatskoj tražili zaštiti te smo ga zamolili da komentira što to govori o stvarnom osjećaju sigurnosti u hrvatskom društvu. Postavili smo mu još jedno pitanje, ali ćemo odgovor na to pitanje objaviti u sklopu istraživačkog članaka kojeg pišemo.
A evo što su nam odgovorili iz Vlade:
“U vezi s Vašim upitima, a koji se nadovezuju na posljednji slučaj uhićenja bivšeg ministra zdravstva i drugih aktera u zdravstvenom sustavu, želimo prije svega istaknuti da snažno osuđujemo svako koruptivno ponašanje.
Teze o zanemarivanju borbe protiv organiziranog kriminala i korupcije su potpuno netočne. Upravo su u mandatima Vlade Andreja Plenkovića pravosudna tijela samostalna i neovisna u svom radu te se bore protiv korupcije na jedini mogući način, a to je procesuiranjem. Vlada nikada nije, niti će, štititi od kaznenog progona osobe za koji postoji sumnja da su počinile kaznena djela i daje punu potporu tijelima kaznenog progona da temeljito istraže ovaj slučaj.
Prateći rad Vlade u protekla tri mandata, vjerujemo da Vam je poznato da Vlada nema nikakvog utjecaja na urednike i novinare kako će i na koji način usmjeravati vijesti u medijima. Stoga ste pitanja o načinu izvještavanja o pojedinim temama uputili na krivu adresu. Jednako kao i nadležne institucije, i novinari u Hrvatskoj mogu svoj posao raditi sigurno i neometano, lišeni bilo kakvih političkih pritisaka.
Oko izjava zastupnice Sandre Benčić ”da su svi europski tužitelji u Hrvatskoj tražili policijsku zaštitu”, već je prigodom nedavne rasprave na Odboru za zdravstvo u Hrvatskom saboru utvrđeno kako se radi o neistinitim navodima”, stoji u odgovorima koje smo dobili iz Vlade.
Mi bismo samo dodali da nismo zadovoljni s odgovorima jer u njima nismo dobili jamstva da Vlada garantira fizičku i svaku drugu sigurnost novinarima koji pišu o zločinačkom udruživanju i Hrvoju Petraču. Umjesto da je Plenković svojim odgovorima ohrabrio novinare i umirio javnost, premijer je samo potaknuo dodatni strah i zabrinutost.