Nije dobro kada se mediji bave sami sobom, ali mnogo je gore kada se medijima bavi premijer države. Andrej Plenković – čovjek koji je prije nešto više od godinu dana pod opravdanjem koronakrize sazvao tajni sastanak s urednicima svih utjecajnijih novina i televizija pa im tamo objašnjavao što i kako trebaju izvještavati – danas više nije zadovoljan jer novinari, čini se, ne ispunjavaju njegove zahtjeve. Glavni krivci za debakl HDZ-ovog kandidata Davora Filipovića na zagrebačkim izborima postali su tako televizijski voditelji: oni su se, prema Plenkovićevoj verziji, krišom dogovorili da nesretnog Davora uporno zovu Damir. Možda to ipak nisu bili lapsusi? “Ne može se baš slučajno krivo govoriti ime čovjeku kojeg zovete u goste”, bjesni premijer. “Tu bozu se može prodavati samo nekom naivcu ili nekome tko je malouman, ali nekom ozbiljnom ne”, piše Boris Postnikov u svojoj kolumni u Novostima.

U Plenkovićevom raskrinkavanju velike antihadezeovske zavjere nastradali su posljednjih dana još i politički analitičar Dražen Lalić, privatne nacionalne televizije, Hrvatsko novinarsko društvo: ukratko, manje-više svatko tko se s Plenkovićem ne slaže. Teza o novinarima koji namjerno izgovaraju krivo ime gradonačelničkog kandidata – pa se kasnije tome još i zajedno “hihoću” – ostala je ipak nedostižni vrhunac paranoidne konstrukcije.

Pogotovo nakon što je novinar Damir Kundić, radeći ono što novinari inače rade, provjerio premijerove tvrdnje pa otkrio da je Filipović Davora u Filipović Damira ustvari prva prekrstila jedna zagrebačka kvartovska organizacija HDZ-a. I to – kao u nekom vrlo lošem vicu – službeno najavljujući njegovu kandidaturu za gradonačelnika Zagreba. Možda je to ipak bio lapsus? Nismo naivni, nismo maloumni, ozbiljni smo ljudi: mora da je već tu postojala skrivena namjera.

Samo zašto bi, pobogu, najmoćnija hrvatska stranka na mjesto gradonačelnika glavnog grada namjerno kandidirala čovjeka kojem pravo ime ne znaju, eto, ni vlastiti stranačke kolege, ni novinari, a ni – sudeći prema rezultatima izbora – velika većina glasača? Odgovor, kamufliran nesuvislim Plenkovićevim divljanjem protiv medija, sasvim je banalan: upravo zato.

Čovjek zvan Damir bio je kandidiran isključivo kako na izborima ne bi previše smetao bivšem gradonačelniku, pouzdanom HDZ-ovom koalicijskom partneru Milanu Bandiću. Čovjek zvan Damir prethodno je četiri godine u gradskoj skupštini poslušno dizao ruku za svaki poguban i štetan Bandićev prijedlog. Čovjek zvan Damir, dakle, direktni je proizvod HDZ-ove zagrebačke politike: neprimjetne i neprepoznatljive, do kraja upletene u koruptivnu mrežu pokojnog gradskog šerifa. Bila je to politika bez smisla i programa: bila je to politika bez lica i imena.

Ako je Damir Filipović greška, drugim riječima, greška je bila sistemska. I ako je greška namjerna, namjera je HDZ-ova, istič Postnikov.

Foto: Hina