Marko Perković Thompson se na koncertu u Sinju kratko osvrnuo na problematiku pozdrava “Za dom spremni”, kojim započinje njegova pjesma Bojna Čavoglave.

– Znamo što je ta pjesma sve prošla, kakvu je Kalvariju imala, čak je završila na sudu – i dobila. Visoki prekršajni sud jasno je rekao da je pjesma slobodna i legalna. No, imamo i jugopolitičare koji ne priznaju ni sudske odluke. A političari bi, ako itko, trebali biti legalisti. Nažalost, kad je ova tema u pitanju – nisu. Ali to nije večerašnja tema…

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Bojište na Banovini: Kakva je bila uloga generala Petra Stipetića

Htio sam samo reći, dragi prijatelji, da je ovo – sloboda. Sloboda govora, sloboda da izrazimo svoj stav, svoje mišljenje.

To je ona sloboda za koju su naši branitelji ginuli, borili se i prolijevali krv. Da budemo slobodni, da možemo govoriti, da možemo viknuti da smo za svoj dom spremni. Hrvatski branitelji donijeli su slobodu hrvatskoj državi i hrvatskom narodu. I svi koji žele živjeti u ovoj našoj domovini moraju poštovati hrvatske branitelje i njihove simbole.

Gospodo drugovi, Jugoslavije više nema. Jugoslavija je mrtva.

Hrvatski čovjek je živ – i uvijek će biti za svoj dom spreman, poručio je Thompson, a publika mu je glasno zapljeskala.

Novinar Vojislav Mazzocco kritizirao je Thompsona zbog izjave o Jugoslaviji

““Jugoslavija je mrtva!”, proglasio je sinoć Thompson. Pred njim se prostro puk od 150 tisuća muškaraca i žena, kojima je to valjda bio prvi glas. Tri i pol dekade trebalo je da vijest iz novina doputuje do njihovih ušiju. Zato su gotovo svi i bili u crnini kakva i pristoji kad netko umre. Ne mora ti taj netko biti previše drag, može to biti aždaja punica ili škrti pater familias koji sinove do zadnjeg dana ucjenjuje imovinom, ali red se zna i crnina je u koroti obavezna.

Eto Thompson najcrnju crninu već 35 godina nosi, oplakujući državu i majku svih naših naroda i narodnosti. S razlogom. Jedini kojima Jugoslavija još treba su Thompson i tupsonovci. Bez nje za kruh ne bi imali. Mrtva ih hrani, kao baba zazidana u konobi čiju penziju unučad i dalje muze da bi imala za pivo i cigarete.

Do smrti će Marko Perković na usnama nositi Jugoslaviju, mrtva će živjeti u njemu, do zadnjeg dana će je čuvati. Svijeću joj pod grbom paliti, poput umirućeg Aleksandra ženi i svojti govoriti: “Čuvajte mi Jugoslaviju”.

U nasljeđe će je djeci ostaviti, oporučno je razdijeliti da i oni, poput oca, od mrtve Jugoslavije dobro žive”, napisoa je Mazzocco. Reagirao je i bivši novinar Večernjeg lista Branko vukšić.

“Čitam, gledam… i ne mogu vjerovati! Kome? Medijima. Koji “hodočasnikovu” budalaštinu:

“Gospodo drugovi, Jugoslavija je mrtva!” interpretiraju, naglašavaju (uglavnom u naslovima), donose i prenose kao otkriće, povijesnu poruku poput one balkonske Tuđmanove:

“Imamo Hrvatsku!” Eto, doprla je i do “hodočasnika” vijest da nema više Juge!? A on, “hodočasnik”, još uvijek protiv nje, nepostojeće, ratuje. S poglavnikom, Francetićem, Bobanom, raznim ridikuloznim skejama, isukanim mačem… s ustaškim pokličem na ljutim usnama. Jednako kao što se naratovao kad se ratovati moralo.

A ratuje “hodočasnik” uglavnom zbog onog zbog čega se ratuje tisućljećima; zbog profita.

Ustaštvo, teroristi, tobožnje domoljublje, crkva i bogobojazne obitelji su mu oružje i oruđe.

Koje može biti legitiman alat jedino u državi s “demokratskim poretkom” sličnim logici protagonista iz fantastičnih “Mućki”.

Eto, sada ste saznali, s nekoliko desetljeća zakašnjenja, da je Jugoslavija mrtva. A mrtva je od sinoć zato što je to “hodočasnik” obznanio.

Sada možete (s)pokojno spavati. A obznanu mediji; “urednici i novinari” objavljuju naglašenije i ozbiljnije od bilo koje Tuđmanove poslanice. Tužno.

Zato: “Gospodo drugovi, novinarstvo je mrtvo!””, ističe