Književni kritičar i publicist Velimir Visković ima nešto drugačiji pogled na “život i rad” novinara i urednika Miroslava Lilića.

“Ne volim pisati o mrtvima distancirano, ali smrt Lilićeva ljudski me ne dira. I zapravo me živciraju oni koji ga cijeli bogovetni dan neumjereno hvale kao lafčinu i profesionalca.Za mene, bio je čovjek za sva vremena, poliplastičnog karaktera; pamtim ga po dnevnicima nakon sloma Hrvatskog proljeća (kad je govorio kako je već priličilo tim vremenima, ubacivši ponekad egzibicionistički kakvu mrkvu); dva desetljeća kasnije kao čovjeka koji je Hrvatsku televiziju i bivši Jugoton sređivao po mjeri tuđmanovske Hrvatske.

Možda je privatno bio druželjubiv, možda i duhovit, ali svi ti njegovi veliki poslovi mogli su se obavljati samo preko leševa političkih protivnika i profesionalnih konkurenata. Što bismo rekli, laka mu hrvatska zemlja koju je toliko volio”, napisao je Velimir Visković. On je jedan od rijetkih koji kritički sagledava profesionalni rad Miroslava Lilića koji je svoje “zlatne” profesionalne dane ima u vrijeme željeznog komunizma i sloma Hrvatskog proljeća.

Glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić o Miroslavu Liliću misli sve najbolje.

“Cijel dan se mučim. Jer nije Mirek bilo tko. Nije ni meni bilo tko. Treba se oprostiti. Što prvo napisati, da mi je bio mentor, prijatelj ili sudrug u nekima od mojih najljepših noći. Ili možda naprosto ne želim prihvatiti da ga više nema. Tek sam maloprije nazvao Pupu. Skupljao sam hrabrost cijeli dan suočiti se, ne s Pupom već s istinom. Otišao je Mirek. Otišao je čovjek koji je bio televizijski vizionar, veličina, čovjek koji je savršeno razumio medije. Njegova životna deviza bila je uključivost, nikad isključivost.

Bio je čovjek trenutka, velike siverićke duše, promatrao je i razumio svijet poput mudraca… Oko sebe je okupljao različite svjetonazore, uvjerenja…ali pod njegovom smo se palicom odlično slagali. U tome je bio jedinstven. Zauvijek ću pamtiti trenutak kada mi je dao povjerenje da pokrenem Informativni program NoveTV na njezinom samom početku. Bilo je to hrabro od njega, njemu moja mladost i neiskustvo nisu bili važni. Vjerovao je u mene. Stavio mi je i teško bareme kada je u jednom intervjuu, izjavio da sam njegov nasljednik. Tu sam ga ipak prevario. Odustao sam u jednom životnom trenutku od televizije. I to mu je bilo drago.

Shvatio je da mi treba promjena, izazov. Trudio sam se sve ove godine da ne iznevjerim njegovo povjerenje, bez obzira u kojem mediju radio. Tu izjavu shvatio sam kao odgovornost da budem razuman i uključiv, ne samo u medijima nego i u životu. Bio mi je velika podrška i sve ove godine otkako sam na čelu Večernjeg lista, njegove kritike i pohvale pogađale su u sridu, u srž. Nedostajat će mi njegovi kasnonoćni pozivi i rasprave o profesiji, televiziji i društvu. Svima nama u Večernjem listu nedostajat će i Miro Lilić kao član Večernjakove ruže od samog njezinog početka. Mirno putuj, prijatelju”, ističe Dražen Klarić.

Podsjetimo, jučer je preminuo novinar i televizijski voditelj Miroslav Lilić, objavila je u utorak Hrvatska radiotelevizija (HRT) na kojoj je Lilić bio dugogodišnji glavni urednik programa.

Lilić je bio direktor programa TV Zagreb i Hrvatske radiotelevizije (HRT), urednik Dnevnika i glavni urednik Nove TV te predsjednik diskografske kuće Croatia Records.

Rođen je 8. travnja 1944. u Siveriću kod Drniša. Gimnaziju je završio u Drnišu 1965., a studij južnoslavenskih jezika i književnosti te komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1983.

Isprva suradnik u Plavom vjesniku, od 1967. u Informativnoj redakciji RTV Zagreb (HRT) novinar i urednik dnevnih informativnih emisija “Jučer, danas, sutra” i “Kronika”, urednik dnevnoga programa od 1974. do 1978. godine, potom odgovorni urednik informativno-političkoga programa te od 1986. do 1992. godine glavni urednik programa.

Godine 1991. pokrenuo je III. program HTV-a i vodio ratni program “Za slobodu”. Od 1994. do 2004. Bio je na čelu uprave Croatia Records, a od 2004. do umirovljenja 2009. bio je savjetnik na HRT-u.

Predavao je na studiju novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Surađivao u dnevnom tisku i objavio autobiografiju “Bez reprize”. Dobio je Zlatno pero Društva novinara Hrvatske (1976. i 1984.) i Nagradu “Ivan Šibl” 2007. godine. Nositelj je Spomenice Domovinskog rata, a odlikovan je Redom hrvatskog pletera.

Među gledateljima zapamćen je i po čitanju priopćenja o smrti predsjednika Jugoslavije, Josipa Broza Tita, ali i po mrkvi koju je donio u ozbiljni Dnevnik, što je bila poprilična revolucija u komunističkom sustavu. Mrkvu je predstavio kao kao junakinju priloga o poljoprivredi.

Lilić je prije tri godine otkrio kako se pripremao za čitanje vijesti o Titovoj smrti.

” Cijela je ekipa imala pripremljene crne sakoe, crne kravate i bijele košulje. U 17 sati počeo sam se odijevati, bila je pretpostavka da će u 19 sati biti vijest, i ja sam u toj panici, uzbuđenju i strahu odjenuo sako Vladimira Fučijaša, koji je malo jači od mene. Zatim sam stavio i košulju Gradimira Agbabe, a ostao sam u trapericama. Zato sam, nakon čitanja vijesti, ostao sjediti. Da se ne vidi da još imam traperice na sebi”, rekao je Lilić.

Foto: Screenshot/You Tube