Martina Dalić , predsjednica Uprave Podravke, gostovala je u podcastu Bobu bob. Govorila je o razvoju svoje tvrtke, ali se dotaknula i previsokih cijena u trgovačkim lancima i bojkotu potrošača koji je obilježio protekli mjesec.

Kad je riječ o redefiniranju cjenovnih politika, bilo je žalbi kupaca da su brojne hrvatske proizvode, pa i Podravkine, u Sloveniji nalazili jeftinijima nego što su u Hrvatskoj?

To su rijetki slučajevi. Kao tvrtka uložili smo puno truda da proizvode koje prodajemo na bogatijim tržištima prodajemo po većim cijenama nego u Hrvatskoj. To je proces na kojem je radilo puno ljudi i to nije lako. Na drugim tržištima mi smo mali dobavljač koji mora prihvatiti stanje na tržištu koje definiraju drugi. Ali smo ipak uspjeli poboljšati cjenovni položaj naših proizvoda.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Majka (38) šetala malog sina pa se onesvijestila na dnu nasipa: U bolnici otkrili što se dogodilo, ali ona i dalje tvrdi da nije zanemarivala dijete

Temeljni cilj je da prodaja i izvoz ne budu svrha sami sebi, već na inozemnim tržištima treba osigurati primjerenu zaradu. To nam je omogućilo i sporiju dinamiku i manje povećanja cijena naših proizvoda i na hrvatskom tržištu, nego što je to zahtijevao rast sirovina. Anegdotalne primjere koje povremeno viđamo po medijima, kada potrošači pronalaze primjere proizvoda s nižim cijenama, uvijek provjeravam.

Obično se radi o nepreciznim usporedbama jer se uspoređuju redovne cijene s akcijskima ili različite gramature, ali u Podravci smo ponosni da smo uspjeli promijeniti višedesetljetnu praksu gdje smo u toj borbi na tržištima velike konkurencije, u pokušaju da uvjerimo stranog potrošača koji nikad nije čuo za Podravku da baš naš proizvod uzme s police, uveli red u cijenama proizvoda. Na stranim tržištima smo proizvođač koji nema nikakve mogućnosti utjecati na cijenu. Mali smo, ne samo Podravka, već i drugi hrvatski proizvođači, i zato moramo ulagati u prepoznatljivost i kvalitetu naših proizvoda.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Gorka čokolada u Intersparu: Platforma “Halo, inspektore” otkrila nevjerojatno poskupljenje

Nakon akvizicije Fortenovina agrosektora, finiširane u siječnju, Podravka ima više od osam tisuća ljudi. Hoće li biti još akvizicija, i možemo li sada reći da Podravka više nije lovina nego lovac?

Transakcija je uspješno zaključena i mislim da je to velik korak za poljoprivredne kompanije koje smo kupili. Nadam se da će to biti i jako dobar doprinos razvoju hrvatske poljoprivrede, unaprjeđenju njene efikasnosti s planovima i načinom kako želimo upravljati u poljoprivrednom sektoru. Nakon akvizicije Grupa Podravka ima gotovo 9000 zaposlenih u tri djelatnosti – prehrambeno-prerađivačka, farmaceutska i poljoprivredna industrija.

To je više od 25 različitih pravnih osoba koji čine Grupu Podravka, a predvodi ga Podravka d. d. Time smo učinili daljnji korak prema tome da je Podravka relevantan gospodarski subjekt u Hrvatskoj, a poljoprivrednoj proizvodnji se veselimo. Imamo jasnu viziju razvoja Podravke Agri, odnosno našeg poljoprivrednog segmenta. Želimo uvesti nove prakse u poljoprivrednu proizvodnju koje će osigurati rast Podravke Agri i njezinu veću efikasnost. A sad, hoće li biti prilika za nove akvizicije…

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: DNO DNA: Surpug Blanke Vlašić “zaprosio” miss Belgije

Život će donijeti, ali prvi je cilj sada posvetiti se sustavu Podravke Agri, unaprjeđenju i poboljšanju načina na kojima se upravlja Beljem, Vupikom, PIK-om… Posvetiti se donošenju novih znanja kako se poljoprivredna i stočarska proizvodnja mogu unaprijediti.

Hoćete li i dalje proizvoditi mlijeko u Belju ili vino u tamošnjoj vinariji?

Hoćemo, taj se sustav sastoji od tri vrste proizvodnje – stočarske, ratarske i vinogradske. Poljoprivredna proizvodnja drukčija je vrsta od industrijske, to je tvornica pod vedrim nebom. Na nju se može primijeniti niz načela iz industrijske proizvodnje, ali neke su njezine osobine specifične. Tu treba imati i strpljenja, jer zbog utjecaja vremena i klimatskih promjena poljoprivredna je proizvodnja hirovita. Ako ste jedne godine ostvarili jedan financijski rezultat, nema jamstva da će tako biti i iduće. Svjesni svega toga, naša je nakana razvijati sve te vrste proizvodnje koje trenutačno imamo, podići ih na novu razinu i proširiti. Mislimo da za to postoji značajan prostor.

Podravka je dugo bila politički plijen. Jeste li sad oslobođeni tog utjecaja? Je li ulazak u sektor poljoprivrede bio čisto poslovna odluka?

Čisto poslovna. Moram reći da se u korijenu Podravkinih uspjeha proteklih godina, a mislim da smo postavili dobre temelje za daljnji rast, nalaze ljudi koji su birani na svoja mjesta jer su posao mogli obaviti i za to su jamčili referencama i iskustvom. Takve sam ljude većinom našla u samoj Podravci, a nekih 30-ak posto današnjeg menadžmenta došlo je iz drugih tvrtki iz kojih su donijeli i nova zemlja.

Tvrtki koja se natječe na tržištu i mora uvjeriti potrošače i u Americi i u Australiji i u Poljskoj i na Kosovu, da baš s police uzme naš proizvod, ne može pomoći ništa osim kvalitete i uspješnosti u prodaji i marketingu. U takvom sustavu uspjeh mogu jamčiti samo ljudi koji imaju znanje, energiju, volju i predanost da se bave tim poslom. Tako nastupamo i u Podravka Agriju, i moram reći da su za takvu orijentaciju poslovne politike dali podršku i svi dioničar i mirovinski fondovi i država.

MOŽDA ŽE VAS ZANIMATI: Bartulica upozorio Plenkovića: Previše je blizak s Ursulom, a udaljen od Amerike. A Srbi su igrali na Trumpa

Kao makroekonomist pratite i brojke kretanja inflacije koja je među najvišima u eurozoni, na određen način ticala vas se i situacija oko bojkota. Hoće li se cijene ikada vratiti na staro?

To nije realno. Kako ekonomija napreduje, tako se i ravnoteža uspostavlja na većoj razini, cijena i dohodaka. Na taj način ekonomija raste. U tom procesu treba biti aktivan. Moramo razumjeti da je prošlo makroekonomsko vrijeme koje je trajalo dosta dugo, a u kojem su kamatne stope bile negativne, inflacija niska i činilo se da bilo koji akter u ekonomiji može činiti što god hoće u smislu povećavanja potrošnje, socijalnih davanja, rasta investicija, a da to nema učinaka na inflaciju i kamate.

To vrijeme je prošlo s Covidom i post-covid oporavkom. Pritom, tema inflacije nije tema u kojoj je moguće utvrditi nekog pojedinačnog krivca za nju niti bi to donijelo neko valjano rješenje. Iz perspektive proizvođača mogu vam reći da je prehrambena industrija i proizvodnja hrana među najpogođenijima u smislu rasta cijena sirovina, ambalaže i energije. Javnost je s pravom najviše bila fokusirana na rast cijena energenata, ali iza toga zbivao se rast cijena svega.

Sirovina, mlijeka, šećera, soli, pšenice, voća, povrća, ambalaže, stakla, lima, u rasponu od 30 do negdje čak i stotinjak posto. I to smo donijeli iz perioda post-covid oporavka i poremećaja izazvanih ratom u Ukrajini. Istovremeno se događao proces rasta plaća. Srećom se rast cijena smirio, ali na nekim većim razinama. Međutim, mislim da se pred nama nalaze veliki izazovi zbog nesigurnosti koje na globalnoj razini rastu iz dana u dan.

Bojkot?

Čitam ga kao poruku velikog broja potrošača koji kažu “s ovom nam je razinom cijena teško, mi se tu ne snalazimo i vrlo teško opstajemo”. Tu poruku treba čuti i razumjeti. Opet, ako su kafići i dućani puni, znači da gospodarstvo nije slabo. Nije to samo sadašnja pojava, razlika u razini cijena između Hrvatske i drugih zemalja postoji dugi niz godina, možda i od osamostaljenja, i u toj razlici sadržani su i brojni hrvatski tranzicijski problemi.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: “Halo, inspektore”: Ne deru nas samo bahati trgovci nego i kumice na placu. Pa pogledajte koliko stoji “pušlek” divljih šparoga. London je prejeftin za Zagreb

Svi mi stariji od 50 godina živjeli smo u zemlji koja je bila opterećena inflacijama, hiperinflacijama, stanjem nereda koje je neusporedivo s bilo čim danas. Pa se sjećamo da se s inflacijom pokušavalo boriti ograničenjima cijena, racionaliziranjem. I to su se pokazali kao neuspješni recepti. Kao ljudi nosimo vlastito sjećanje da se samo administrativnim mjerama inflacija ne može riješiti.

Vi ste u vaše proizvode morali ugraditi i povećanje plaća?

Naravno, to je sastavni dio troškova proizvodnje. U prehrambenoj industriji su s jedne strane rasle cijene sirovina koje su diktirane stanjem na svjetskom tržištu. Mi i danas imamo sve sirovine, ambalažu, staklo… na razini koja je 30-ak posto nego veća što je to bilo prije dvije-tri godine. Istovremeno se zbivao i snažan rast plaća.

U Podravci je u protekle četiri godine plaća rasla više od 60 posto. I jedno i drugo zbrojeno je u cijenu proizvoda. Kaže se “e, neke su sirovine jeftinije nego prošle godine”. Jesu, ali su i plaće veće.

Što je sa stranim proizvodima koji su u istim trgovačkim lancima ondje povoljniji nego u Hrvatskoj?

Nemoguće mi je komentirati cjenovne politike pojedinih sudionika na tržištu. No, temeljno polazište i stanje razine cijena proizlazi iz konkurencije. To, opet, nije neko magično i brzo rješenje. Ali tržište s većim brojem trgovaca, gdje su oštriji poslovni uvjeti u smislu konkurencije, moguće imaju i druge ishode u razini cijena. Nije nevažna ni veličina tržišta.

Podravka se na svim tržištima, uključujući i Hrvatsku, natječe s tvrtkama poput Nestlea ili Krafta, s tvrtkama koje imaju proizvodnju po cijelom svijetu, desetke i stotine tisuća zaposlenih, koji globalno tržište promatraju kao jedno te svoje cjenovne i poslovne politike vode na potpuno drugačiji način u odnosu na nas. Jer si to zbog svoje veličine, utjecaja i rasprostranjenosti mogu i priuštiti…

Foto: Hina