Srđan Sessa, sin predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske Đure Sesse, mogao bi uskoro postati sudac Trgovačkog suda u Zagrebu. Kako piše Jutarnji list, Državno sudbeno vijeće je nakon intervjuiranja brojnih kandidata koji su se javili na natječaj, upravo Srđanu Sessi dodijelilo najviše bodova.
Tako se sin suca Vrhovnog suda nalazi na vrhu te liste od četvero kandidata koji će biti primljeni. No, za razliku od sličnih natječaja, Državno sudbeno vijeće ovaj put nije objavilo tu listu na svojim službenim stranicama. Vjerojatno im je bilo neugodno jer nije baš uobičajeno u razvijenim demokracijama da se pravosudne funkcije ‘nasljeđuju’ ili ‘rezerviraju’ na takav način.
U privatnim korporacijama vlasnik može postavljati svoju rodbinu na funkcije kako poželi. To je činio i Ivica Todorić instalirajući sinove, kćer i zeta u vodstvo svoje tvrtke. Neki govore da je i takva uprava jedan od krivaca za to što je završio tako kako jest.
I političari, vođe stranaka, kada osvoje vlast, mogu također uzdizati članove svoje obitelji na visoke državne položaje iako baš to i ne priliči. Dijelom to čini američki predsjednik Donald Trump koji je postavio svog zeta za savjetnka, a sada, kako se čini, želi kćer gurnuti za šeficu Svjetske banke. No, Trumpov mandat traje pet godina i on za svoje postupke odgovara svojim biračima koji će ga za njih nagraditi ili kazniti.
No, Vrhovni i Trgovački sud nisu ni izborni plijen niti privatne korporacije. Tamo se ne bi funkcije trebale nasljeđivati niti bi se i prije raspisivanja natječaja trebalo znati tko će na kraju biti primljen. Ako ima imalo sumnje u to, onda bi to bila samo nova potvrda katastrofalnog stanja u kojem se nalazi hrvatsko pravosuđe.
Podsjetimo, prema zadnjoj ocjeni međunarodnih tijela, u tom pogledu nalazimo se iza Mozambika i Zimbabvea. Pravosuđe, sporo i neučinkovito, da sad ne koristimo teže kvalifikacije, ističe se i kao glavni problem zbog kojeg Hrvatska klizi prema dnu Europe.
Pritom ne mislimo ništa loše reći o Srđanu Sessi. Moguće je da taj mladi pravnik doista ima najbolje kvalifikacije za suca Trgovačkog suda u Zagrebu, kako to tvrdi Državno sudbeno vijeće. Iako, kako je objavio Jutarnji list, izgleda da je studij počeo na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a dovršio ga u Splitu, i da je sve skupa studij, navodno, trajao osam godina.
No, neovisno od toga, čak i da je bio uzoran student, činjenica da mu je otac u Vrhovnom sudu, cijeloj priči daje drukčiji karakter. Pogotovo jer su se u javnosti pojavile i informacije iz sudsko-savjetničkih krugova prema kojima su, kako prenosi Jutarnji list, ta mjesta sudaca za koja je raspisan natječaj već bila „rezervirana za sinove i kćeri istaknutih pravosudnih dužnosnika“.
Dakako, to ne znači da se djeca dužnosnika ne mogu kandidirati za dužnosti koje se plaćaju iz državnog proračuna. Ali, mora tu biti i malo pristojnosti i obzira jer u suprotnom, cijeli sustav se može davanjem „najboljih ocjena“ nadležnih tijela ispremrežiti djecom političara, dužnosnika i njihovih obiteljskih srodnika ili stranačkih prijatelja.
To je put u propast za svako društvo jer se na nepotizam naslanja korupcija, a onda je prirodna posljedica ovakav pravosudni sustav koji je „rak rana hrvatskog društva“. I nije to jedini problem Đure Sesse, koji se svojedobno natjecao za suca Europskog suda u Strasbourgu, ali nije prošao. Mediji su puno pisali i o njegovoj imovinskoj kartici u kojoj se spominjao i Agrokor kao i o nekim drugim spornim ulogama koje se vežu uz njegove ranije sudačke poslove.
No, ovaj slučaj s Trgovačkog suda, bez obzira kako završio, je zapravo pokazatelj zašto mladi ljudi odlaze iz ovakve države. Možemo li zamisliti kako su se osjećali oni koji su se javili na natječaj i nadali se proći samo na temelju svog dosadašnjeg rada i vlastitih sposobnosti. Dojam je da je nestalo i ono malo srama kojima su se ranije prikrivali ovakvi i slični postupci.