Riječka novinarka Hana Samaržija dala je veliki intervju Telegramu u kojem govori o pokušaju samoubojstva.

“S Riječankom Hanom Samaržijom mogli smo pričati o knjigama, o filmovima, o filozofiji, o njenom doktoratu i o sto drugih stvari kojima se ta mlada žena bavi na najbolji mogući način, a umjesto toga razgovaramo o – samoubojstvu. Prije nekoliko mjeseci Hana se pokušala ubiti.

Pitam je kako da odmah u uvodu kažemo to što treba da bi se razumjelo sve ovo dalje. Kako bi ona željela da to napravimo. Što joj se čini ispravnim. ”Ne znam kako uvesti moj pokušaj samoubojstva”, kaže. ”Možda je najbolje da me predstaviš kao književnu i filmsku kritičarku, kolumnisticu, filozofkinju i prevoditeljicu koja se, eto, pokušala ubiti, preživjela je i opet radi”. Pa tako ćemo onda”, piše Telegram.

“Depresija mi je službeno dijagnosticirana kad sam prvi put posjetila svoju psihijatricu. Nisam dijagnosticirana samo kao depresivka, nego kao najhladnija depresivka koju je ikad upoznala. Moj je emocionalni život u četrnaestoj godini jednostavno izbrisan. Mogla sam svaku godinu srednje škole završavati s 5.0 i pobjeđivati na tri državna natjecanja, no to mi se nije doimalo kao uspjeh. Mogla sam imati partnere, no nisam ih voljela ni aktivno razmišljala o njima”, rekla je za Telegram.

Hana Samaržija je prije nešto manje od dva mjeseca za HTV također govorila o pokušaju suicida, a u emisiji je problematizirala pretjeranu psihologizaciju zdravog spektra ljudskih osjećaja, različita iskustva teške kliničke depresije, psihijatrijske trendove i činjenici da naš život nikad uistinu nije samo naš, nego i život svih dragih ljudi kojima svijet činimo toplijim, boljim i sigurnijim.

“Mi se zapravo paralelno nosimo s dva problema – semantičkim obezvrjeđivanjem mentalnih bolesti, a s druge strane imamo psihologizaciju zdravih ljudskih osjećaja”,” govorila Hana Samaržija.

-Ako netko proživljava težak period, osjeća tugu i kaže “ja sam depresivan”, to je semantični krivo. Ti si tužan, prolaziš normalnu i zdravu ljudsku emociju. Ne želim generalizirati sebe na sve depresivce. Za mene je to od 13. godine kompletno odsustvo emocionalnog života.

Između mene i svijeta postoji posrednik koji moj doticaj sa svijetom čini mnogo slabijim i neizravnijim, kao da postoji mutna staklena barijera i ja do svijeta ne dopirem izravno. Oni osjećaji koje bi svijet morao trigerirati – kod mene ne trigeriraju ništa, opisuje.

Depresija je nesposobnost da osjećaš, zapravo je ironično što mnogo ljudi priželjkuje neku vrstu otpornosti i ne reakciju jer misle da je to cool. A zapravo to obogalji čovjeka. Ako ti nisi sposoban zavoljeti osobu vrijednu ljubavi jer ti je suštinski svejedno, a ni gubitke ne percipiraš kao gubitke, nego imaš stoički stav, to te obogalji.

Osobno nisam dobila kapljicu serotonina od svoje 14. godine, ali sam motivirana za raditi. Golem je broj depresivaca lišen dopamina, i postoji ta stereotipna slika depresivca koji leži u krevetu. To jest stereotip, ali to također doista dotiče zbilju mnogih depresivaca, govori Hana.

“Društvo mi itekako vraća, Rijeka i Zagreb nudi čitav spektar prekrasnih ljudi koji su nijansirani, inteligentni i sposobni shvatiti da možda nećeš biti uvijek emocionalan prisutan na način na koji oni to mogu. Ono što shvatiš s iskustvom pokušaja samoubojstva, tvoj život nije samo tvoj život. Nemam ništa za reći onima koji imaju suicidalne misli što bi vas učinilo manje suicidalnima. To su kompulzivne misli, ponekad jednostavno želiš da prestane jer je dosadno. Ali onda shvatiš. Da si nekim ljudima sidro u životu, kao što i ja imam osobe koje mi pružaju ljubav i sigurnost. I shvatiš da zbog toga, što bi tim ljudima oduzeo njihovo sidro, moj život nije samo moj”, zaključuje Hana Samaržija.

Ona je pokušala suicid u jeku afere Matanić kada je javno govorila o svom odnosu s Daliborom Matanićem. Neki mediji su objavili informaciju o tome, a onda su je uklonili.

Hana Samaržija je neposredno prije pokušaja suicida na svom profilu na društvenim mrežama opisala intimni susret s Daliborom Matanićem koji je seksualno uznemiravao glumice i suradnice. Zanimljivo je da je Hana Samaržija u tom postu zapravo branila Dalibora Matanića i napadala “krvoločne medije”.

”Kad sam imala 23 godine i nesretno pisala za Index.hr, Matanić me je svojim modusom operandi Facebookom zamolio za broj mobitela, sa mnom kratko ćaskao Messengerom i izmolio me da prijeđemo na nestajuće poruke na Viberu. Poslao mi je emoji sunca i mistično protumačio da je to simbol za seks, povjerio mi da je u Opatiji, u hotelu Četiri opatijska cvijeta, otkrio mi broj sobe i poslao mi dvjesto eura za trošak taksija.

Taksi do Opatije i natrag tad je stajao sto kuna. Bilo mi je toliko smiješno da sam otišla.
Kad sam stigla, Matanić je bio toliko našmrkan da mi je polizao šminku s lica i bio seksualno impotentan. Satima smo ležali na krevetu i razgovarali o filmovima. Doimao se istinski entuzijastičnim oko svojih projekata. Bio je fin. Ni jednim me potezom nije ponizio ni u pitanje doveo moje dostojanstvo. Nije bilo iskorištavanja razlike u godinama ni neprimjerenog dodirivanja.

Iz hotela sam u pet ujutro otišla sa zabavnom pričom za pripovijedati na pelinima. Ponavljam, tad sam pisala za Index.hr. Dobro znam kako izgledaju prijetnje silovanjem do smrti, prebijanjem i umorstvom. Matanić je fundamentalno nespojiv s tim kategorijama. On nije bestijalan. Samo je ljigav.”, napisala je Samaržija.

Foto: Privatni album Hane Samaržije/HTV

Savjetodavnu pomoć suicidalne i depresivne osobe mogu dobiti na više mjesta. U Republici Hrvatskoj postoji nekoliko brojeva telefona za psihološku pomoć:

Centar za krizna stanja i prevenciju suicida: 01/2376470 (radi od 0 do 24 sata)