Tomislav Karamarko reagirao je na knjigu koju je objavio Frane Krnić. bivši jugoslavenski i hrvatski diplomat. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

“Izvjesni Frane Krnić, karijerni diplomat, prvotno jugoslavenski, a zahvaljujući tzv pomirbi i hrvatski, obogatio je naš kontaminirani politički prostor svojim uratkom o ljudima, događajima ali i osobnim zaslugama u turbulentnim vremenima stvaranja hrvatske države. Dakako Krnić nije štedio svoje snage boreći se i za interese SFRJ kao njezin dugogodišnji diplomat.

Naravno da je to ostavilo traga na njegovoj političkoj profilaciji. Zanimljivo je da čitav niz jugoslavenskih činovnika, pa i onih iz diplomacije, vole pronalaziti i naglašavati neke pozitivne elemente države kojoj su prvoj služili. Pa tako i za notornog zločinca i diktatora JB Tita. Štosevi o ugledu u svijetu, nesvrstanima, gostima na njegovom sprovodu te komparacije s Tuđmanom su potpuno promašeni i infantilni – Tita su svi voljeli a Tuđmana rijetki.

Time mogu zabavljati jedino Habulina i njegovu napušenu družinu u dubokom transu na seansi prizivanja duha JBT-a&co. Moram priznati da je apsurdno da su ti i takvi uspjeli sačuvati svoju religiju u obliku titoizma i skepse prema hrvatskoj neovisnosti (a odabrani i SFRJ kapital), da je medijski prakticiraju i da su sve glasniji i sve prisutniji. Kao da živimo u nekakvoj croslaviji. Dali je bezuvjetna pomirba, bez definiranih kriterija devastirala smisao i karakter suvremene hrvatske države?

No vratimo se Frani Krniću i njegovom uratku čije dijelove feljtonizira Slobodna Dalmacija. Sto piše i misli rečeni gospodin a publicira rečena novina, zanima me kao što me zanima i lanjski snijeg. No kako se autor jedno vrijeme bavio i odnosima sa haškim tužiteljstvom upozoren sam na jednu izrečenu tvrdnju. Vrijedi citirati.

“U praksi nema dokaza da je predsjednik Mesić uopće osobno predavao ikakvu dokumentaciju iz Ureda predsjednika RH Haskom tužiteljstvu. Činjenica je pak da je, u periodu od smrti predsjednika Tuđmana do službenog “useljenja” na Pantovčak novoizabranog predsjednika Mesića, Protuobavještajna agencija, na čijem je čelu tada bio Tomislav Karamarko, obavila odgovarajuće preglede predsjedničke arhive te pronašla izvjesnu dokumentaciju, koja je nakon toga na nepoznat način “osvanula” u Haagu. (kraj citata)Vrlo sugestivno i niti malo naivno. G Krnić nije glup čovjek i gore navedene rečenice nisu slučajno ispisane. Ili bi trebali vjerovati da mu staklena kugla ne funkcionira i zbog toga emitira gluposti.

No jedino egzaktno jest da je izrekao laž i time falsificirao jednu delikatnu epizodu. Epizodu tzv suradnje sa haškim tužiteljstvom i priču o Tuđmanovim transkriptima. A sad malo istine (Krniću pažljivo čitaj): ⁃ ravnatelj Poa-e postajem 2004.g i nisam to bio 2000.g kako reče FK i ostade živ ⁃ u periodu koji spominje FK nisam imao definiranu nikakvu dužnost ⁃ ne postoji informacija o “upadu” Poa-e u Tuđmanove transkripte ⁃ no zato javnost zna za tjednik koji je imao nesmetan pristup transkriptima i prvi počeo objavljivati “zanimljivosti” (o tome bi mogli detaljnije).

Moja ideja bila je da arhivska građa predsjednika Tuđmana bude predana Hrvatskom državnom arhivu i da se tretira po adekvatnim propisima. To bi vjerojatno uključivalo i zatvaranje određenog dijela te arhivske građe. Zbog toga sam organizirao sastanak predsjednika Mesića i ravnatelja Hrvatskog državnog arhiva Kolanovića. No kako kaže pjesma – uzalud vam trud svirači.Očekujem da Frane Krnić i Slobodna Dalmacija obustave širenje laži i dezinformacija. Gospodinu želim sve najbolje u životu uz iskreno žaljenje sto njemu i sličnima predsjednik Tuđman, 90ih ipak nije opalio “vritnjak”, piše Karamarko.