Velimir Visković odgovorio je na napade nekoliko istaknutih žena koje su ga za seksualno napastovanje. Odbacuje sve napad i tvrdi da Jutarnji list vodi kampanju protiv njega. Objavio je i prepisku sa “krunskom svjedokinjom” .

“Većinu napadačica koji se se organizirale oko ženskog lobija blokira sam, Njutanji koji se srozao na razinu trećerazrednog tabloida iz principa ne pratim, ne čitam dnovinarsko smeće.

Ipak, jutros sam morao jer njihov portal donosi integralno pune tri stranice (uključujući naslovnicu) na kojima me se predstavlja kao seksualnog terminatora najgore vrste. Pri tome se pozivaju na bivšu novinarku Vijesnika B.M. koja je bijesna na mene jer sam je nazvao “prirodnom ljepotom”.

Nisam znao da je uputiti nekome kompliment seksualni zločin.A krunska svjedokinja je Selma koja me optužuje kako sam od nje tražio razgolićenu fotografiju. Fuj, zamislite, pohotni starac! Nisam svetac, priznajem, u svojem mobitelu imam i erotskih chatova, ali mlađim ženama u principu nikad ne pristupam prvi i nikad ne bih objavio u medijima stvari intimne prirode. Ali ovaj put doista moram jer sam prljavo optužen.

Selma i ja se povremeno dopisujemo već neko vrijeme.čak me svojedobno intervjuirala za časopis “Tema” O, doista, u pravu je, ja sam pohvalio njezinu nedavnu fotku u korzetu i zapitao “ima li nešto više” samo za mene. Ali ona je nakon toga s oduševljenjem predložila da se nađemo na piću ako sam još u Zagrebu.Hm, a sad istupa kao krunski svjedok Njutanjeg, baš smiješno. Žao mi je Selma na ovoj indiskreciji, ali primorala si me”, ističe Visković

Podsjetimo, današnji Jutarnji list objavljue veliki tekst s naslovom: Šokantna svjedočanstva: ‘Tražio me fotku s istaknutim sisama i rekao da mu ne bih odoljela‘.

Prije nekoliko dana Jelena Veljača je u svojoj kolumni u Jutarnjem listu žestoko kritizirala Viskovića.

“Estrada je tako ružna riječ, zar ne? Krije se u njoj mnoštvo poruge, patroniziranja i elitizma kad je ispisana prstima velikana hrvatske književne scene. Primjerice, jednog Velimira Viskovića, legendarnog urednika, esejista, polemičara, komentatora ne samo književnosti već i svih fenomena koje netko na televizijama pomisli da bi on mogao komentirati. Estrada, ispljunuta u lice jedne žene, koja se ne bavi, citiram gospodina Viskovića, književnošću poput njega, doslovno je oružje za kamenovanje koje prije udarca poručuje: ti si neprihvatljiva u mom osobnom prostoru kao niži stalež, nedostojna sa mnom razmjenjivati misli, polemizirati, tvoj nemoralni izbor bavljenja tim poslom (gotovo pa prostitucijom, barem moralnom, ako ništa drugo nije dokazivo, ili, još gore, prodajom organa na crnom tržištu, krijumčarenjem migranata) stavlja te u liniju onih koje moju veličinu ne smiju ukaljati pokušajem razgovora, nestani s lica zemlje, ili barem s mog FB profila, ako se ne slažeš sa mnom!

Takva je otprilike svađa nastala na Fejs profilu ovog velikana koji, unatoč činjenici da inzistira na svom statusu sudionika najvažnijih literarnih karijera i procesa u ovoj zemlji (te u svojoj novoj knjizi, autobiografiji, o tomu i piše), ipak koristi Fejs, za koji se u spomenutoj ostrašćenoj raspravi hvali da je “čitaniji od kulturne rubrike Jutarnjeg lista”. Zanimljivo je to: Visković zna da su društvene mreže mastodont koji je pojeo medije, pa i kulturne rubrike, i on ih, sudeći po broju pratitelja (4,1 tisuća) koristi vješto, ali te pratitelje (a pogotovo pratiteljice) voli submisivne i ponizne, oduševljene njegovom karijerom, mislima i stavovima.

Posve legitimno, zašto bi itko u svom osobnom prostoru (doduše javnom) trpio ljude koji ga kritiziraju? Međutim, Visković odlazi korak dalje, pa pred očima oduševljene publike (?!) vrijeđa žene jer je on sam pogrešno shvatio jedan naslov u novinama. Znam da zvuči nemoguće, ali dogodilo se: Visković je nespretno i posve pogrešno reagirao na web-naslov na književnoj kritici novinarke Jadranke Pintarić. Web-naslov, ah taj kamenčić u cipeli svake autorice! O tome bi se mogle snimiti mnoge televizijske emisije u kojima bi Visković vlasnicima medija objašnjavao kako su nemoralni! Potreban je golemi trening, pa i mnoštvo utakmica u nogama da se prihvate pravila web-novinarstva koja sa sobom nose iščašene pokušaje tabloidizacije čak i najpametnijeg teksta. Glavobolje koje su autori imali kad bi vidjeli kako se njihovi tekstovi prodaju sigurno nisu manje od Viskovićeve povrede koju je doživio u napadu histerije na pohvalu koju mu je uputila kritičarka Pintarić.

Jadrankina kritika Viskovićeve knjige, naime, svakako je pohvalna: od zanimljivih citata i fantastičnih uvida u život i karijeru uredničkog velikana, Pintarić predivno, nježno i toplo, čak i kad aludira na (nužni) ego persone poput Viskovića, reklamira čitatelju kulturne rubrike svjedočanstvo vremena u kojem – još jednom, ali neka – mogu uživati u anegdotama o Mandiću, Mani, profesoru Maroeviću i samom Velimiru, tom ostrašćenom ljubitelju vlastite misli i djela. Jadrankin tekst Visković, kako će sam više puta ponosno (?!) svjedočiti, nije pročitao, već je podivljao na naslov kojim je jedan od web-urednika (ili urednica, da ne budem nepoštena u pozitivnoj diskriminaciji kojoj sam sklona) pokušao dodatno zainteresirati “nečitatelje” kulturne rubrike te je izvukao zanimljiv moment Viskovićeva života koji je dio – logično – i same knjige – a to je njegov ponos na vlastito očinstvo u nekonvencionalnoj dobi – što Pintarić zaključuje prema broju fotografija djeteta koje je, da se pretpostaviti, sam Visković priložio autobiografiji.

Nisam sigurna zašto je Velimir Visković zaključio da su urednici ili sama autorica ismijavali njegovo očinstvo u sedamdesetprvoj godini života – jer je takav sentiment posve nerazvidan iz teksta, za koji se doslovno hvali da ga “ne zanima” niti da ga “planira pročitati”, ali je zato četiri tisuće i nekoliko stotina svojih pratitelja s guštom obavijestio da gospođa Pintarić nikad nije rodila, a to je isto na nos nabio dami s početka teksta, onoj koja se “bavi estradom” (gotovo kriminalom), kao i da “nastavi biti lijepa, to ti najbolje ide”, diskvalificirajući tako uspješnu ženu iz razgovora samo zato što je lijepa – očito pametna nije jer se ne slaže s njegovom uobraziljom – te joj, kad se usudila na tu uvredu replicirati, “spušta” da je i “njoj panika jer je u petom desetljeću života”.

Rijetko je tko od vjernih pratitelja i pratiteljica na te eklatantne ženomrzačke uvrede reagirao, ali su zato zdušno izvrijeđali kritičarku Pintarić, ni krivu, ni dužnu, i ne provjerivši što je napisala, a Velimir Visković, manje u maniri velikana jednog doba, a više u maniri samodopadnog agresivca, poticao je taj nasilnički diskurs protiv autorice i još dvije dame koje su se “usudile” napomenuti da nitko, ali baš nitko nije ništa loše ni pomislio, a ni napisao o njemu, njegovoj djeci ili njegovim životnim izborima. Nije to više ni bilo važno: pokorit ćete se mom nepravedničkom bijesu ili ćete biti izvrijeđani! Nizale su se uvrede poput “FUJ”, “dno dna”, “dnovinari” i slično, klasična bijeda uobičajeno anonimnih komentatora – no ovi su kamenovanje odradili pod vodstvom velikana, hrabro, s imenima i prezimenima”, napisala je Jelena Veljača u svojoj kolumni u Jutarnjem listu.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Velimir Visković optužio krivu Selmu? Sada se javila prava Selma i evo što mu poručuje