Mate Rimac, vlasnik Rimac Automobila, otkrio je kolike su plaće u njegovoj kompaniji i zašto Fina prikazuje da su one tek 4.600 kuna, prenosi N1.
Ta brojka izgledala je nevjerojatno, s obzirom na to da dobar dio Rimčevih zaposlenika čine visoko kvalificirani inženjeri koji imaju specifična znanja, a neki od njih su u Svetu Nedelju došli raditi i iz inozemstva. Rimac je objavio tekst u kojem objašnjava zašto je došlo do te pogreške.
“U Rimac Automobilima su prosječne plaće 12.000 kn netto dok Fina i drugi financijski servisi prikazuju 4.600 kn.
Disclamer: S ovim ne želim kritizirati FINA-u i druge institucije — ne smatram da je namjera u pitanju nego legacy problem s kojim se nitko nije bavio. Mi smo prije par godina pokušali riješiti problem i od tad više puta razgovarali s nadležnim institucijama. Najavljeno je da će se napraviti određene izmjene da se ovaj problem riješi, no kako se problem još nije otklonio, želim dati više informacija u vezi ove problematike.
Hrvatska je dosta loše pozicionirana po investicijama u R&D i inovacijama u Europi što će se, nadam se, uskoro promijeniti.
Unatoč tomu su tvrtke koje ulažu u R&D zakinute. Svi izdaci za razvoj se MORAJU knjižiti pod nematerijalnu imovinu — gdje se takvi izdaci akumuliraju dok ne kreće eksploatacija te investicije. Takav način knjiženja nije naš hir niti nam daje ikakve prednosti u operativnom poslovanju (i dalje plaćamo pune doprinose na te plaće itd.) — to je jednostavno pravilo bilo gdje u svijetu — kod nas je i propisano zakonom. U našem slučaju se svi troškovi za razvoja automobila ili drugih sustava koje razvijamo, knjiže na nematerijalnu imovinu dok ne krenu prihodi od tih proizvoda — što u slučaju razvoja automobila može biti 5 ili više godina. U slučaju C_Two će to biti oko 100M Eura investicije (plaće, prototipovi, alati, testiranja…). Kada krene isporuka kupcima, kreće i amortizacija akumuliranih troškova. U te troškove spadaju i plaće ljudi koji rade na razvoju, što čini veliki dio naših zaposlenih. Isplaćene plaće knjižene na taj način FINA ne uzima u obzir prilikom izračuna prosječne plaće u poduzeću, dok uzima u obzir broj ljudi (ne isključuje ih brojčano iz izračuna — dakle svaki zaposlenik koji radi na R&D doprinosi umjetnom smanjenju prosječne plaće u statistici).
Takva praksa praktički kažnjava ulaganje u R&D — isto R&D ulaganje kojeg su nam puna usta.
Meni je to suludo i za takvu praksu ne vidim nikakav logičan razlog — čini se da je u pitanju greška sustava koju nitko nije primijetio. No ta greška nama, i drugim tvrtkama koje ulažu u R&D, izaziva štetu. Mi te plaće isplaćujemo na apsolutno isti način kao i sve druge i na njih plaćamo iste namete i doprinose državi.
Foto: Dario Grzelj/Hina