Uspon i pad sad već bivšeg bolivijskog predsjednika i socijalističkog vođe Eve Moralesa koji je nakon nasilnih prosvjeda u svojoj zemlji nastalih zbog ozbiljnih nepravnosti na predsjedničkim izborima odstupio s dužnosti te zatražio i dobio azil u Meksiku, za portal Direktno komentirao je hrvatsko-američki publicist, sveučilišni profesor, diplomat i politolog prof. dr. sc. Tomislav Sunić.
Podsjetimo, poslije četrnaestogodišnje vladavine Morales je objavio da se povlači s položaja predsjednika Bolivije nakon što se suočio s uličnim prosvjedima i nasiljem, pritiscima iz inozemstva i nakon što je izgubio podršku u vojsci i policiji. Upravo su iz bolivijske vojske zatražili njegovu ostavku.
Morales je postao ikona ljevice i uživao je naklonost ne samo komunističkih tvrdolinijaša iz jedne Kube ili Venezuele nego i lijevih populista sa Zapada. Javno je optuživao Ameriku za imperijalizam, a u svojoj se zemlji obrušio na bogate zemljoposjednike, ustvrdivši kako je kapitalizam najveći neprijatelj čovječanstva, dok mu je najveći uzor bio kubanski vođa Fidel Castro.
Prof. Sunić je rekao kako je Morales prije svega bio lijevi populist, istaknuvši pri tom da kada se govori o populistima onda ih se redovito stavlja u desni spektar, odnosno svrstava u radikalnu desnicu i veže uz političare kao što su talijanski ministar vanjskih poslova Matteo Salvini, mađarski premijer Viktor Orban ili američki predsjednik Donald Trump.
Iako je Morales tijekom vladavine pokazivao diktatorske osobine te se odlučio na odlazak tek nakon što je izgubio potporu u policiji i vojsci, Sunić ističe kako bi ipak dao naglasak na njegovoj ogromnoj popularnosti jer se “ljudi varaju ako misle da su diktature u opreci s ‘bilom’ naroda”.
“Iako sam uvjereni antititoist i moja je obitelj prošla kroz njegove zatvore i bila žrtva komunističkih progona, ne mogu poreći da je, bez obzira kakav bio razbojnik, Josip Broz Tito uživao veliku potporu u znatnom dijelu tadašnjeg stanovništva Jugoslavije. Naime, ljudi često vole diktatore, vole jake ličnosti koje će ih voditi i stoga psihologiju mase ne treba podcjenjivati”, navodi taj politički emigrant koji je i doktorirao na tu temu.
“Stoga je razumljiva podrška koju je Morales uživao među narodom, kao što ju je imao i Tito među znatnim brojem neškolovanih, neobrazovanih ljudi, među običnim pukom kojima je bio psihološka sigurnost i garancija da će na kraju mjeseca dobiti svoj dohodak”, obrazlaže.
“Sloboda misli i govora, i svi ti moralni problemi i dileme zasigurno nisu mučili nekog radnika iz Žepča ili Zagreba, to je bila briga intelektualnih krugova”, rezimira taj profesor političkih znanosti koji je uvjeren da bi u slučaju da je Tito uspio u ekonomskom smislu s tim jugoslavenskim ‘čudom’ da bi danas vrlo malo ljudi znalo i zanimalo se za njegove zločine, progone, tragediju Bleiburga i činjenicu da smo izgubili gotovo cijeli srednji stalež 1945. godine.
“Većina ljudi ipak prije svega voli dobar život i zabavu i to vam je tako svugdje, bez iznimke. Ako im to osigurate, sve vam je oprošteno”, podsjeća Sunić na dobro prokušanu metodu s ‘kruhom i igrama’ s kojom su mnogi vladari kroz povijest, a i danas to rade, osiguravali podršku stanovništva.
Foto: Denis Cerić/Hina