Na ljetnim parlamentarnim izborima ipak ćemo ugledati i neka nova lica. Barem nova u politici i izbornim nadmetanjima, poput neovisne kandidatkinje dr. Marije Selak Raspudić koja će saborski mandat pokušati izboriti na listi Mosta u prvoj, zagrebačkoj izbornoj jedinici.
Kandidatura sveučilišne profesorice Marije Selak od početka izaziva veliko zanimanje političke javnosti, ali i kontroverze zbog izjava njezinog muža Nine Raspudića na temu trudnica i njihove punoće. U svakom slučaju, obitelj Raspudić smatra se prvoklasnim izbornim zanimljivostima, piše Glas Istre.
– Jeste li računali da će odmah na početku kampanje Vaše obiteljske okolnosti postati izborna tema?
– Nisam, ali činjenica da se njima bavi predstavnik naše temeljne institucije – Sabora, uz neskrivenu potporu premijera, pokazatelj je do koje su mjere naše institucije degradirane, a vladajuća vrhuška ustrašena i bezidejna, te koliko je važno vratiti smisao i kvalitetne pojedince u politiku.
– Zašto ste odabrali Most koji Vam nipošto ne jamči saborski mandat, osobito u Zagrebu? Neovisni ste na Mostovoj listi, ali ipak se treba zapitati hoće li ta stranka imati potreban broj ženskih kandidata na listama?
– U izbore nisam ušla s kalkulacijom sigurnog ulaska u Sabor jer smatram da se za mandat svatko treba izboriti. Jedino ću tako, ako dobijem legitimitet izravno od građana, imati pravo zastupati njihove potrebe. Most sam odabrala jer je riječ o stranci koja se u javnosti percipira kao poštena i koja se, za razliku od većinske pasivne stranačke glasačke mašinerije, sastoji od pojedinaca koji su iznimno aktivni u Saboru. Ono što me privuklo sadašnjoj platformi činjenica je da se Most okružio mladim, entuzijastičnim ljudima bez predrasuda koji su okrenuti prema budućnosti i s jakim porivom da učine nešto dobro za zajednicu. Marin Miletić, naš kandidat u vašoj izbornoj jedinici, najbolji je pokazatelj toga, od njegove otvorenosti prema svima, dobrotvornog rada do rada s potrebitima i mladim ljudima. Što se tiče žena na listama Mosta, dovoljno je reći da ću biti nositeljica liste u simbolički važnoj izbornoj jedinici.
– Što su glavne teme Vaše izborne kampanje – borba protiv korupcije, za bolju demografsku sliku i efikasnije pravosuđe su, oprostite, frazetine do neba? Što je konkretno Vaš cilj?
– Činjenica da te pojmove shvaćamo kao frazetine predizbornih političkih obećanja rezultat je desetljeća nerada i devastacije zemlje za koju je odgovorna vladajuća oligarhija. U tom smislu smatram da nama ne nedostaje kvalitetnih programa jer smo svi u stanju detektirati društvene rak-rane, nama fale ljudi koji su ih u stanju provesti. Da bismo mogli okupiti vrhunske stručnjake, kojima je trenutno politika sinonim za kompromitaciju, i natjerati ih na političku aktivaciju prvenstveno je potrebno vratiti dostojanstvo Saboru te ga time učiniti privlačnim radnim okruženjem. Jedan od mojih temeljnih fokusa svakako je preduvjet ikakve promjene – demokratizacija društva, odnosno omogućavanje izbornog zakona koji će služiti da bi se putem njega mogla manifestirati volja naroda, a ne stranačkih čelnika. U pogledu konkretnih područja, fokusirana sam na obrazovne procese jer sam zaposlena u sustavu visokog obrazovanja i to s naglaskom na poboljšanje materijalnih uvjeta, od stanja škola do položaja nastavnika, i nove procese koji se odnose na virtualizaciju obrazovnog procesa.
– Očekujemo da na jesen, s drugim pandemijskim valom, krene nova virtualna nastava za učenike i studente. Koliko to smanjuje, srozava obrazovne učinke te hoćemo li imati dopisnu školu čiji su rezultati neizvjesni?
– Riječ je o vrlo opasnim procesima koji će pod egidom naše sigurnosti dovesti do erozije ljudskih prava. Sveučilište u Cambridgeu, bez nedvojbenog znanja kakva nas epidemiološka situacija očekuje, već je najavilo da će iduće godine nastava biti online. To je problematično na više razina. Kao prvo, time se uništava višestoljetna ideja sveučilišta kao zajednice koja služi stjecanju i međusobnoj razmjeni znanja, ali i omogućava kreiranje kritičke društvene mase. Nadalje, ukoliko se sva nastava snimi postavlja se pitanje hoće li, i to u vrlo skoroj budućnosti, nastavnici uopće biti potrebni. Također, mnogi će predmeti koje nije moguće prebaciti online jednostavno nestati. Ono što je tu osobito zabrinjavajuće je da sadašnji rukovodeći kadar takve promjene niti prati, niti im pristupa kritički. Dok ozbiljni intelektualci već zazivaju zaštitu klasičnog sveučilišta i promišljaju naličje virtualnog obrazovanja, kod nas je, kao da smo zemlja trećeg svijeta, vrhunac spiskati novce na poluispravne tablete.
– Hoćete li sudjelovati na Hodu za život ili na Gay Pride paradi?
– Ne jer do sada nisam sudjelovala, a nije mi namjera u predizborno vrijeme skupljati političke bodove na nečijem višegodišnjem trudu oko građanskog aktivizma. To me suviše podsjeća na sadašnju vladajuću strukturu koja redovito instrumentalizira i svojata građanske inicijative da bi se dodvorila ciljanom biračkom tijelu.
– Nastavljate li s političkim aktivizmom i stranačkim radom ako ne uđete u Hrvatski sabor? Neovisno, u Mostu, u nekoj novoj stranci ili – vidjet ćemo?
– Premda je teško sa sigurnošću konstatirati što će budućnost donijeti, zasad mi to nije u planu. Ako ne uđem u Hrvatski sabor shvatit ću to kao poruku naših građana da mi nije mjesto u politici te ću se vratiti svojoj struci. Danas ionako isluženim saborskim licima koja se održavaju na životu predizbornom trgovinom najčešće konkuriraju samo oni koji opetovano na izborima skupljaju po 2 posto, a koje se, od izbora do izbora, prepakirava u nove stranke, jer se valjda vjeruje da narod nije u stanju donijeti odluku o tome tko će ga zastupati te samo čeka na njih kao spasitelje. U tom smislu, da bi se volju birača moglo artikulirati, i u njihovo se ime boriti, prvo je treba moći poslušati.
Foto: N1